U trećoj epizodi podcasta Voices of the Future naš novinar Andrej Soldo razgovarao je na ulicama Strasbourga s pripadnicima mlađe generacije i otkrio da građane sve više brinu sigurnosna pitanja i sve izraženija militarizacija Europe.

Istodobno, mladi diljem Europske unije govore o problemima koji su itekako dobro poznati i u Hrvatskoj, kao što su visoki troškovi života, sve teže dostupno stanovanje i društvena atmosfera neizvjesnosti koja iz toga proizlazi.

Ressler o Europi danas: sigurnost, stanovanje i zašto je važno potaknuti mlade na preuzimanje odgovornosti

Na te se teme u trećoj epizodi podcasta osvrnuo i europarlamentarac Karlo Ressler, komentirajući izazove koji se sve češće nameću kao središnje točke političkih i javnih rasprava.

Karlu Ressleru je ovo drugi mandat u Europskom parlamentu, ali politički kontekst u kojem danas djeluje, kako sam kaže, znatno je nemilosrdniji nego prije. U razgovoru govori o sigurnosnim izazovima s kojima se Europa mora suočiti, migracijskoj politici koju otvoreno naziva neodrživom, novom europskom proračunu vrijednom dvije tisuće milijardi eura te o tome što će biti u investicijskom fokusu u nadolazećem razdoblju.

Dotaknuo se i pitanja priuštivog stanovanja, inflacije, pretjerane regulacije, ali i odgovornosti politike prema mladima u vremenu nesigurnosti, umjetne inteligencije i globalnih preslagivanja. Kako je istaknuo, za mlade je danas osim optimizma važno da ih se potakne na preuzimanje odgovornosti. 

Mladi se danas često s distance odnose prema javnom životu i politici, doživljavaju ih kao nešto daleko, tuđe pa čak i prljavo, kazao je. No upravo uključivanje i preuzimanje odgovornosti za vlastiti život, ali i za zajednicu u kojoj žive, može dati smisao javnom angažmanu i pomoći mladima da se iz promatrača postupno pretvore u aktivne sudionike društva, ocijenio je naš sugovornik. 

Zašto gledati podcast Voices of Future?

Podcast Voices of the Future nastao je iz želje da sva relevantna pitanja i odgovori na njih ne ostanu zatvorena unutar institucija, nego da dobiju svoj prostor i među građanima, osobito mlađima, čiji se glas u europskim raspravama još uvijek često podrazumijeva, a još rjeđe doista sluša.

U svakoj epizodi podcasta Voices of the Future smo razgovarali s mladim sugrađanima iz različitih dijelova Europske unije, slučajnim prolaznicima, a potom o svim tim pitanjima i dilemama koje muče i zanimaju naše sugovornike smo prokomentirali i sa zastupnicima Europskog parlamenta iz Hrvatske. U prvoj epizodi naš sugovornik europarlamentarac bio je Stephen Nikola Bartulica, član političke stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO), a možete je pogledati klikom na link. U drugoj epizodi smo pak razgovarali s europarlamentarkom Biljanom Borzan, članicom stranke SDP, a epizodu možete pogledati na linku. 

Objava Karlo Ressler: Svijet je sve nemilosrdniji, a mi se moramo naučiti izboriti za ono što nam je važno pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Kraj godine uvijek dolazi s puno slavlja, druženja i ponešto osvrta na ono što smo uspjeli ostvariti u proteklih dvanaest mjeseci. A kada je riječ o 2025. godini, stvari opet ne staju samo unutar nacionalnih granica.

Za nas, građane Europske unije, jednako je važno što se događalo u Hrvatskoj, ali i koje su teme obilježile cijelu Uniju. Ili bi barem tako trebalo biti.

Upravo zato smo godinu odlučili simbolično zatvoriti putovanjem u Strasbourg. Ondje smo, kroz serijal video podcasta, razgovarali s građanima Europske unije, ponajviše onima mlađima, među koje ubrajamo i sebe, ali i sa zastupnicima Europskog parlamenta iz Hrvatske. Zanimalo nas je kako iz današnje perspektive gledaju na godinu koja je ostala iza nas i što im je u njoj zaista bilo važno. Ali i što očekuju od godine koja je pred nama.

Kada je riječ o europarlamentarcima, kroz video serijal od četiri epizode podcasta Voices of the Future nastojali smo obuhvatiti što širi politički spektar koji Hrvatsku zastupa u Europskoj uniji. Zato smo razgovarali s četvero zastupnika, od kojih svaki predstavlja različitu političku poziciju: Stephen Nikola Bartulica, Biljana Borzan, Karlo Ressler i Gordan Bosanac.

Jeste li znali tko je prvi počeo s Adventom? Nismo ni mi

Ali prije nego što krenemo na ozbiljne teme, podijelit ćemo malo simpatičnih detalja o samom Strasbourgu i svemu što nas je tamo dočekalo. Na put smo krenuli u nedjelju, 14. prosinca, a vožnja duga nešto više od 900 kilometara potrajala je malo dulje od planiranih desetak sati. Po dolasku smo iskoristili priliku i posjetili Strasbourški Advent, koji se smatra najstarijim božićnim sajmom u Europi, s korijenima koji sežu još u 1570. godinu. Upravo zbog te tradicije grad s ponosom nosi titulu Capitale de Noël, odnosno prijestolnice Božića. Advent svake godine okuplja više od 300 drvenih kućica, raspoređenih na više lokacija u povijesnoj jezgri grada, koja je pod zaštitom UNESCO-a.

Jedan od najupečatljivijih simbola manifestacije je Veliki božićni bor na Trgu Kléber, jedan od najviših prirodnih božićnih drvaca u Europi, visok oko 30 metara. Strasbourg je poznat i po snažnom naglasku na tradicionalne vrijednosti, obiteljski duh i lokalne obrte, a posebnu pažnju privlači i kućica humanitarne udruge Kiwanis Club Strasbourg, čiji su volonteri i ove godine razveseljavali najmlađe uz dolazak Djeda Božićnjaka.

Ni ledena kiša ni umor nakon dugog puta nisu nas spriječili da istražimo adventsku ponudu. Isprobali smo Bredele, tradicionalne božićne kolačiće, a nismo odoljeli ni francuskim sirevima koji s razlogom uživaju prestižni gastro status. Kući smo se vratili s nekoliko vrsta, među kojima su Munster i Brie de Meaux, čije ćemo okuse pamtiti još dugo nakon što su posljednja pakiranja nestala iz hladnjaka.

Ali zašto baš, od svih gradova, Strasbourg kao prijestolnica Europskog parlamenta?

Strasbourg je u 20. stoljeću postao simbol europske integracije i namjerno je izabran kao mjesto na kojem se europska suradnja institucionalizira kroz dijalog, zajedničke vrijednosti i rad ključnih europskih institucija. Zbog svega navedenog, grad dobio ulogu jedne od političkih i simboličkih središnjih točaka Europske unije.

Stižemo i do zgrade Europskog parlamenta, radnog mjesta za 720 članova Europskog parlamenta koji ovdje zastupaju oko 450 milijuna stanovnika Europske Unije. Ni izgradnja same zgrade nije lišena snažne simbolike. Zgradu Europskog parlamenta projektirao je Henry Bernard, a dovršena je 1999. godine. Riječ je o jednoj od najsnažnijih arhitektonskih metafora europske integracije.

Simbolika na svakom koraku i u svakom detalju

Najprepoznatljiviji detalj zgrade Europskog parlamenta je njezin namjerno nedovršeni toranj, podsjetnik da europski projekt nije gotov proizvod, nego proces koji se stalno nadograđuje. Staklene fasade, prolazi i otvoreni prostori dodatno pojačavaju taj dojam, sugerirajući da politika treba biti transparentna, da se ne bi trebala skrivati iza zatvorenih vrata, nego ostati vidljiva, dostupna i u stalnom dijalogu s građanima.

Tijekom našeg boravka u Strasbourgu zgrada Europskog parlamenta bila je sve samo ne protokolarna kulisa. Hodnici su bili puni eurozastupnicima, novinarima i televizijskim ekipama, a paralelno se odvijalo nekoliko politički i simbolički snažnih događaja. Među njima su se posebno istaknuli dodjela nagrade Sakharov za slobodu mišljenja za 2025. godinu i usvajanje rezolucije kojom se podupire inicijativa My Voice, My Choice.

Na svečanoj ceremoniji 16. prosinca nagradu Sakharov uručila je predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola. Riječ je o najvećem priznanju koje EU Parlament dodjeljuje u području ljudskih prava i slobode izražavanja, a u svom je govoru naglasila kako se nagrada dodjeljuje onima koji se, često uz visoku cijenu, suprotstavljaju represiji i brane temeljne demokratske vrijednosti.

Ovogodišnji dobitnici su dvoje zatvorenih novinara. Među njima je Mzia Amaglobeli, gruzijska novinarka, suosnivačica i direktorica nezavisnih medija Batumelebi i Netgazeti, koja je pritvorena nakon sudjelovanja u protuvladinim prosvjedima. Mzia Amaglobeli još uvijek se nalazi u pritvoru, pa je nagradu u njezino ime preuzela kolegica Irma Dimitradze, pročitavši njezinu poruku.

Drugi dobitnik priznanja Sakharov je Andrzej Poczobut, poljsko-bjeloruski novinar koji se nalazi u zatvoru u Bjelorusiji. Europski parlament ovom je prilikom jasno poručio da zahtijeva njihovo trenutačno i bezuvjetno oslobađanje, uz otvorenu demonstraciju solidarnosti s novinarima koji svoj posao plaćaju slobodom.

Dok se u jednoj dvorani govorilo o slobodi medija, u drugoj se donosila politički osjetljiva odluka. Tijekom plenarne sjednice 16. i 17. prosinca usvojena je rezolucija kojom Europski parlament podržava europsku građansku inicijativu My Voice, My Choice. Rezolucija poziva Europsku komisiju da razmotri uspostavu dobrovoljnog financijskog mehanizma solidarnosti za države koje žele omogućiti pristup sigurnom pobačaju ženama kojima je on u njihovim zemljama nedostupan.

Čak i ako ste sve to znali, zašto gledati podcast Voices of Future?

Strasbourg je tih dana, barem nakratko, pokazao kako izgleda Europa bez uljepšavanja, Europa u kojoj se istovremeno govori o slobodi i represiji, ljudskim pravima i potrebi da se i dalje neumorno radi na razvoju slobodnog i demokratskog društva. I upravo u okviru tih izazova, kriju se pitanja koja će obilježiti godine koje dolaze.

Podcast Voices of the Future nastao je iz želje da ta pitanja ne ostanu zatvorena unutar institucija, nego da dobiju svoj prostor i među građanima, osobito mlađima, čiji se glas u europskim raspravama još uvijek često podrazumijeva, a rjeđe doista sluša.

U prvoj epizodi podcasta Voices of the Future razgovaramo s mladim sugrađanima iz različitih dijelova Europske unije, slučajnim prolaznicima, a prvi sugovornik europarlamentarac s kojim smo razgovarali o godini koja je iza nas, izazovima koji su obilježili njegov politički rad te o tome kako vidi ulogu Hrvatske unutar Europske unije je Stephen Nikola Bartulica.

Epizodu možete pogledati na linku. 

Objava Podcast: Kako mladi građani EU, a kako europarlamentarci vide 2025. godinu, i što očekuju od nadolazeće? pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Od jezika i glazbe do europskih politika

Domaćin Borna je i ovu epizodu podcasta započeo razgovorom o svima zanimljivom tonu s kojim se mogu poistovjetiti, razgovorom o djetinjstvu. Maja Ljubić Kutnjak je još u djetinjstvu pokazivala sklonost prema učenju, planiranju i jezicima.

Upravo ju je interes za francuski jezik, koji je počela učiti već u osnovnoj školi, kasnije usmjerio prema europskim studijima i međunarodnim odnosima. Taj put prirodno ju je doveo do područja komunikacija i javnih politika, gdje se danas bavi promoviranjem europskih vrijednosti i tema.

„Danas se od mladih očekuje da budu kustosi svojih vlastitih želja“

Prisjećajući se vlastitog odrastanja, istaknula je kako današnje generacije žive u potpuno drugačijem okruženju s puno više informacija, izbora i pritisaka.

Dok je nekad izbor bio ograničeniji, danas mladi često osjećaju preopterećenost. Upravo zato, naglašava, ključno je naučiti prepoznati što je zaista važno i postati “kustos vlastitih želja”.

Društvene mreže i odgovornost digitalnog prostora

Velik dio razgovora bio je posvećen utjecaju društvenih mreža na mlade. Sve veća izloženost digitalnom sadržaju otvara pitanja mentalnog zdravlja, ali i odgovornosti platformi.

Naglasak je na tome da ono što vrijedi u stvarnom svijetu treba vrijediti i online, uključujući regulaciju sadržaja i zaštitu korisnika. „Sve ono što je regulirano offline, želimo da se regulira i online. Pratimo koliko društvene mreže mogu utjecati i na mentalno zdravlje mladih. Trebamo ući u koštac sa svime što velike platforme nude, kroz primjerice, adiktivni dizajn i sve ono što može utjecati na korisnike da sve više koriste mreže, a mladima je jako teško tome se oduprijeti“, kazala je, dodajući da Europska unija kroz zakonodavne okvire i preventivne mjere nastoji osigurati sigurnije digitalno okruženje, posebno za mlađe generacije.

Kako mladi gledaju na Europsku uniju?

Istraživanja pokazuju da mladi u velikoj mjeri imaju pozitivan stav prema Europskoj uniji, ali i želju za većim uključivanjem u procese odlučivanja.

Teme koje ih najviše zanimaju su priuštivo stanovanje, ekonomska sigurnost, borba s inflacijom, ali i šira pitanja sigurnosti i jednakosti u društvu. Uz to, mladi pokazuju snažan interes za klimatske promjene, koje doživljavaju kao vrlo konkretan izazov svoje budućnosti.

Stanovanje, klimatske promjene i konkretni izazovi

Stambena kriza prepoznata je kao jedan od ključnih problema na europskoj razini, zbog čega se razvijaju zajedničke mjere koje uključuju poticanje gradnje, regulaciju tržišta i smanjenje administrativnih prepreka, konkretizirala je Maja u razgovoru.

Kod klimatskih promjena, u razgovoru s mlađim generacijama fokus se sve više pomiče s apstraktnih ciljeva na konkretne svakodnevne navike, od odvajanja otpada do izbora načina prijevoza. „Toliko toga možemo kao pojedinci napraviti i tu je edukacija ključna. Zato i sa školama s kojima surađujemo itekako radimo na tome da još od najranije dobi utječemo na svakodnevne navike“, poručuje.

Škole ambasadori, program Erasmus+ i iskustva koja mijenjaju život

Jedan od primjera kako se europske vrijednosti približavaju mladima u praksi je i program Škole ambasadori Europskog parlamenta, koji se već deset godina provodi u Hrvatskoj i okuplja gotovo 70 srednjih škola. Kroz konkretne projekte, od humanitarnih akcija do inicijativa vezanih uz klimatske promjene, učenici uče što znači biti aktivan građanin, razvijaju kritičko razmišljanje i prepoznaju potrebe svoje zajednice. Upravo takav pristup, u kojem mladi ne ostaju samo na teoriji nego aktivno sudjeluju i predlažu rješenja, pokazuje koliko ovakve inicijative mogu imati dugoročan utjecaj.

Kada govorimo o obrazovanju, važno je spomenuti i jednu od najuspješnijih inicijativa Europske unije, Erasmus+, koja i dalje ima snažan utjecaj na mlade. „Ne možemo ni zamisliti koliko je milijuna mladih koristilo i obogatilo se za cijeli život. Radi se o programu za mlade koji je startao davne 1987. godine i tada je sudjelovalo 11 država članica. Danas uz 27 država članica sudjeluje još 6 pridruženih zemalja. Započelo je kao razmjena studenata, a danas sudjeluju i oni koji su u programu obrazovanja za odrasle, mladi sportaši i sportsko osoblje, brojni stručnjaci za mlade, učitelji, profesori…

Mogu dati primjer, u 2024. gotovo 22 tisuće mladih iz drugih država članica došlo je u Hrvatsku. Vrlo često govorimo o programu Erasmus+ kao programu kroz koji mladi odlaze. Ali puno mladih i dolazi što je isto tako bitno i za naše građane, da upoznaju mlade iz drugih zemalja i to su isto tako prijateljstva koja traju vječno. Otprilike isti broj ljudi, nešto manje od 20 tisuća je otišlo u druge države članice, na semestar ili na projekt suradnje na školama ili fakultetima. To je nešto što pomaže da se bolje razumijemo, da savladavamo prepreke među kulturama i da stvaramo europski identitet“, objasnila je Maja.

U tom kontekstu, Maja Ljubić Kutnjak spominje i vrijedi istaknuti i multimedijski centar Doživi Europu u Zagrebu, koji je u kratkom vremenu postao mjesto susreta, učenja i razmjene ideja.

„Riječ je o interaktivnom prostoru otvorenom za sve generacije, gdje posjetitelji mogu na praktičan način upoznati kako funkcionira Europska unija, od utjecaja zakona na svakodnevni život do simulacije rada zastupnika u Europskom parlamentu. Upravo kroz takva iskustva, posebno kod mladih, postaje jasnije koliko su dijalog, suradnja i razumijevanje ključni za donošenje odluka koje utječu na sve nas“, objasnila je.

Koje ‘europske’ teme najviše zanimaju mlade u Hrvatskoj?

U razgovoru su se dotakli i tema koje najviše zaokupljaju mlade, a među njima se ističe pitanje ulaska na tržište rada, pri čemu se sve više naglašava važnost plaćenog i jasno definiranog pripravništva. Europske institucije pritom inzistiraju na pravilima koja osiguravaju da pripravništvo ne bude prikriveni radni odnos, već kvalitetno i vremenski ograničeno iskustvo koje mladima olakšava prve profesionalne korake.

„Europski parlament je tu glasan zagovornik i inzistira na određenim pravilima, da svako pripravništvo bude regulirano, odnosno dane bude prikriveni radni odnos, da traje najviše šest mjeseci, da se točno znaju ciljevi pripravništva i da ono bude plaćeno. Dakle stop neplaćenom pripravništvu, jer je to najbolji način da ljudi prijeđu na tržište rada. Tu institucije Europske unije pokazuju svojim primjerom“, kazala je Maja, koja je objasnila kako to izgleda u praksi.

„Mi u svojem Uredu, ali i u svim drugim državama članicama i u Europskom parlamentu u Bruxellesu, nudimo plaćeni petomjesečni pripravnički staž tako da koristim priliku pozvati sve koji žele iskusiti kako je to raditi u europskoj instituciji, kako komuniciramo europske teme i prioritete, da prate naše natječaje. U svibnju će izaći natječaj za sljedeći, jesenski ciklus. Mi smo do sada, u više od 12 godina imali preko 50 pripravnika, i to nije samo sjajna prilika za njih nego i za nas jer su to uglavnom mladi koji su na početku karijere. Prekrasno je vidjeti kakve oni imaju ideje, nama pomažu u realizaciji, a nama je lijepo mentorirati mlade i pomoći im u jednoj stepenici ka nekoj budućoj karijeri“, istaknula je.

Paralelno s tim, sve je veći fokus i na uključivanju mladih u društvene i političke procese, od poticanja izlaznosti na izborima do aktivnog sudjelovanja u javnim raspravama i inicijativama. Upravo kroz takve prilike mladi dobivaju prostor da artikuliraju svoje stavove i utječu na teme koje ih najviše zanimaju, poput jednakih prilika, rodne ravnopravnosti i boljih uvjeta za početak karijere, dodaje Maja.

Kako se mladi informiraju i zašto je to važno

Mladi se danas primarno informiraju putem društvenih mreža, što otvara pitanje kvalitete i vjerodostojnosti sadržaja. Zato se sve više naglašava važnost medijske pismenosti i provjere izvora informacija, istaknula je naša sugovornica.

Istovremeno, europske regulative nastoje osigurati veću transparentnost, primjerice kod političkog oglašavanja i odgovornosti platformi za sadržaj koji plasiraju.

AI, regulacija i budućnost tehnologije

Razvoj umjetne inteligencije donosi brojne mogućnosti, ali i izazove. Europska unija već je postavila zakonodavni okvir kojim se naglašava etička primjena tehnologije, zaštita privatnosti i sprječavanje zlouporaba poput deepfake sadržaja.

Iako tehnologija rapidno napreduje, Maja ističe kako postoje vještine koje ostaju isključivo ljudske, poput empatije i suradnje.

Hoće li nas roboti zamijeniti?

Iako tehnologija može preuzeti dio zadataka, ključna prednost ljudi ostaje u međuljudskim odnosima i razumijevanju drugih. Upravo zato budućnost ne leži u zamjeni, nego u nadopunjavanju gdje tehnologija pomaže, ali ne preuzima ono što nas čini ljudima.

Na pitanje misli li hoće li nas zamijeniti roboti u nekoj bližoj ili daljnjoj budućnosti, Maja Ljubić Kutnjak odgovora: „Mogli bi. Ali uvijek kažem da je ono glavno što mi imamo – empatija i suradnja. I na taj način nas tehnologija može samo nadopunjavati, istaknula je. Mislim da je empatija ključna vještina budućnosti“, poručila je.

Kako sve to izgleda u praksi i što mladi danas zaista misle o Europi i svojoj budućnosti, pogledajte u četvrtoj epizodi podcasta Voices of the Future s Bornom Rastovićem Rastom i gošćom Majom Ljubić Kutnjak.

Objava Kako mladi vide Europu, tehnologiju i vlastitu budućnost? pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

U uvodnom dijelu voditelj Rasta iskoristio je priliku kako bi gledatelji bolje upoznali Andreu te saznali kako je započela njezina karijera u europskim institucijama. Kako sama kaže, Andrea je još od mladosti pokazivala sklonost prema jezicima, što je kasnije uvelike oblikovalo njezin profesionalni put. Naime, Andrea govori engleski, njemački, talijanski, francuski i španjolski jezik, a upravo joj je ta vještina otvorila vrata međunarodnog okruženja i rada u europskim institucijama, gdje komunikacija i razumijevanje različitih kultura igraju ključnu ulogu. “Jezici su mi uvijek bili dobar način da dođem do nekih poslova koje drugima možda nisu bili dostupni”, napomenula je.

Kako su društvene mreže promijenile medije

Jedna od ključnih tema razgovora bila je transformacija medija u posljednjih nekoliko godina. Društvene mreže danas su postale primarni izvor informacija za velik broj ljudi, ali za razliku od tradicionalnih medija, dugo su funkcionirale bez jasnih pravila i odgovornosti. Upravo zato Europska unija uvodi regulative koje osiguravaju veću transparentnost i zaštitu sadržaja, posebno onog koji dolazi iz provjerenih medijskih izvora.

“To je jedna novina unatrag par godina koju smo napravili kroz zakon koji se zove Uredba o digitalnim uslugama. Ne morate znati kako se zove zakon, važno je da znate da Europska unija radi na tome da klasični mediji (oni iza čijeg sadržaja stoji odgovorna osoba, autor ili urednik, a ta je informacija javno dostupna), čak i kada je njihov medij društvena mreža, budu zaštićeni. Da njihov sadržaj bude zaštićen i da dođe do onih koji ga konzumiraju”, istaknula je.

Postavilo se i pitanje tko je odgovoran za istinitost objavljenog sadržaja.

Prema istom zakonu, odgovornost za istinitost sadržaja je ne samo na kreatoru nego i na platformama koje plasiraju taj sadržaj, istaknula je Andrea Čović Vidović. “Donedavno je bilo na vama hoćete li provjeravati ili nećete objavljeni sadržaj. Sada, po novom zakonu, odgovornost je i na platformi na kojoj je nešto objavljeno”, objasnila je sugovornica.

Tko je odgovoran za to sadržaj koji nam se prezentira?

Nova pravila donose važnu promjenu, a to je da odgovornost za istinitost sadržaja više nije samo na autorima, nego i na digitalnim platformama koje taj sadržaj distribuiraju. Drugim riječima, društvene mreže sada imaju obvezu reagirati na lažne ili manipulativne informacije, uz mogućnost sankcija ako to ne učine.

Andrea Čović Vidović je uz to navela nekoliko stvarnih primjera koje su pokazale opravdanost takve regulative, primjerice manipulacije na TikToku uoči izbora u Rumunjskoj, ali i adiktivne manipulacije algoritmima kojima se pojedine mreže koriste.

“Puno toga smo već regulirali postojećim zakonima, a radimo i na jačanju borbe protiv cyberbullinga… Opet se odgovornost stavlja na onog tko taj sadržaj omogućuje, a to su društvene mreže. Ne želimo da je jedna osoba, jedna obitelj, jedno dijete odgovorno za sadržaj koji konzumira nego želimo da se neke stvari jednostavno ne događaju”, istaknula je.

Poseban fokus stavljen je na zaštitu djece i mladih, koji su najizloženiji utjecaju društvenih mreža. Algoritmi koji potiču beskonačno skrolanje i stvaraju ovisničke obrasce ponašanja prepoznati su kao ozbiljan problem, zbog čega Europska komisija aktivno radi na njihovoj regulaciji. Naglasak nije na zabranama, nego na odgovornijem dizajnu platformi i edukaciji, kako mladih, tako i roditelja.

Gdje je granica između slobode govora i cyberbullinga?

U razgovoru se otvorila i tema cyberbullinga. Kako objasniti djeci da sloboda govora nije dozvola za cyberbulling? Kako je to Andrea pokušala objasniti svojim kćerima? Kroz igranje uloga, Rasta i Andrea su pokušali približiti gledateljima kako bi trebao izgledati razgovor o cyberbullingu.

“Ja to radim jednostavnim jezikom. I mislim da mi je dosad uvijek upalilo”, kaže Andrea.” Ako nekome online pišeš nešto što ne bi vikao na sav glas i s vrha zgrade, to je velika crvena zastavica i ide u smjeru vrijeđanja druge osobe. Tako da, prije nego što pošalješ takvu poruku, malo stani, razmisli. Razmisli kako bi se ti osjećao da netko tebi takvo nešto napiše. Razmisli bi li takvo nešto viknuo nasred škole, da te čuju i profesori i druga djeca”, objasnila je.

“Cyberbulling nije ekvivalent slobodnom govoru. Vi možete izraziti svoje mišljenje bez da poništavate vrijednost ili degradirate drugu ljudsku osobu. To su stvari koje se daju vrlo jasno razlučiti.”

Upravo zato europski zakoni nastoje osigurati da se ponašanja koja su neprihvatljiva u stvarnom svijetu sankcioniraju i u digitalnom prostoru, dodala je.

Digitalna pismenost za sve generacije

Iako su mlađe generacije često vještije u korištenju tehnologije, digitalne prijetnje ne biraju dob. Zato se sve više naglašava potreba za edukacijom svih korisnika, od djece do starijih, kako bi mogli prepoznati dezinformacije, prevare i manipulativne sadržaje.

“Dobro je na svim kanalima podsjećati i djecu i mlade i stare da budu oprezniji u digitalnom svijetu”, upozorila je, dodavši da je tu i uloga mladih koji su u tom pogledu educiraniji da pomognu starijim osobama u prepoznavanju digitalnih opasnosti.

Na pitanje primjenjuju li se kazne za kršenje regulative, Andrea kaže da je Uredba o digitalnim uslugama najstroža prema velikim i vrlo velikim online platformama i tražilicama.

“Njihova lista stalno raste, a to su sve koje imaju više od 45 milijuna korisnika u Europskoj uniji, što je 10 posto našeg stanovništva. Neovisno o tome je li sjedište tvrtke u Kini ili Americi, ako se koristi u Europi, potpada pod naš strogi nadzor i mi smo protiv dobrog dijela nekih već pokrenuli postupke gdje istražujemo i netransparentno oglašavanje, govor mržnje… Prva kazna koju smo izdali bila je platforma X od 120 milijuna eura”, odgovorila je, i to zbog plaćanja plave verifikacijske ‘kvačice’ za profile koja je donedavno bila nešto što se mora ‘zaraditi’, a naknadno je uvedena opcija da se može platiti.

Uz to, Andrea je podsjetila i na vrtoglave financijske kazne za digitalne divove Google i Apple koje su u određene u Europskoj uniji zbog nepoštene tržišne utakmice i zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu.

“Želimo da ono što se događa online korespondira s onime što se zbiva offline. Ako imamo slobodno tržište i ako možeš bilo što kupiti fizički u Europskoj uniji, sada kada imamo najveći ‘marketplace’ u digitalnom prostoru, veliki ‘online gatekeeperi’ guraju manje proizvođače i proizvode u zapećak, a to nama nije u interesu”, istaknula je.

Algoritmi, ovisnost i odgovornost platformi

Također, dotaknuli su se i ovisnosti o skrolanju. Fenomen tzv. doomscrollinga i dizajn aplikacija koji potiče dugotrajno zadržavanje korisnika postaju sve veći problem, osobito za mlađe korisnike. Europske institucije zato zahtijevaju promjene u načinu na koji platforme funkcioniraju, uz mogućnost značajnih kazni za one koji se ne prilagode pravilima.

Uz tehnologiju i regulaciju, u fokusu razgovora bila je i društvena dimenzija, empatija i socijalna osjetljivost kod mladih. Sve veći broj inicijativa uključuje mlade u rasprave o društvenim temama poput siromaštva i jednakosti, čime se potiče njihovo aktivno sudjelovanje u oblikovanju budućnosti.

Empatija kao ključ budućnosti

Na podatak da se 41.736 djece u dobnoj skupini od 7 do 17 godini iz Europske unije javilo na poziv za sudjelovanje na temama siromaštva i društvene inkluzivnosti. “To je jako impresivna brojka. Tu čitam novu dinamiku jer već dugo radim za europske institucije. U zadnje vrijeme, sve se više radi na aktiviranju mladih, čak i djece, oko donošenja novih politika s europske razine. Ova platforma isto tome služi, da čujemo što djeca misle”, kaže Andrea.

“Odgovor je bio da poznajemo u svojem krugu osobe slabijeg imovinskog statusa i stigmatizirane su zbog manje mogućnosti bavljenja slobodnim aktivnostima, odlaska na školske izlete i mladi su identificirali da njih, nažalost, društvo često zbog toga odbacuje. Ono što sada gradimo dalje od tih informacija je nova europska priča o socijalnoj pravednosti. Jedna važna dimenzije Europske unije su socijalna prava građana, tako da ćemo još puno pričati o siromaštvu jer je to jedan fenomen kojeg želimo iskorijeniti u Europskoj uniji. Kada se združimo i udružimo, veće su šanse da ćemo u tome i uspjeti”, pojasnila je.

“Kad sam u pripremi za ovaj razgovor prolazila kroz te neke odgovore, osjeća se empatičnost te mlade generacije, mislim da su tu i GenZ i Gen Alpha, ali mladi suosjećaju”, dodala je. Empatija mora biti i sastavni dio zakona koji se donose jer novo, izazovno vrijeme traži nove odgovore na stvari na koje smo prije možda odgovarali birokratski i formalno, zaključila je.

Kako građani mogu utjecati na Europu?

Istaknuta je i važnost uključivanja građana u procese donošenja odluka, čime se dodatno jača povezanost između građana i europskih politika. “Svaki građanin Europske unije, ako primijeti nepoštovanje europskih zakona u njegovoj državi, može se obratiti Europskoj komisiji na linku ‘Pritužbe građana’ i tako ste u izravnom kontaktu s Europskom komisijom”, podsjetila je Andrea Čović Vidović.

“Osim u Zagrebu, imamo još 10 lokacija Hrvatskoj na kojima su naši centri ‘Doživi Europu’ gdje možete postaviti pitanje oko svega što vas zanima ili dati neki prijedlog. Mi ćemo se pobrinuti da to dođe do povjerenika koji je za to nadležan… A svaki zanimljivi prijedlog možda možemo pretvoriti u neku aktivnost, konferenciju, radionicu. Stvarno smo otvoreni za različite prijedloge s terena”, kazala je.

“Europska unija nije projekt koji živi od izbora do izbora. Živimo intenzivno u ovom ‘između’ periodu i svaki nam je feedback važan… Mi ćemo se uvijek pobrinuti da netko čuje i potencijalno, tko zna, možda ugradi u neki novi europski zakon”, poručuje naša sugovornica.

Na kraju razgovora, Rasta i Andrea dotaknuli su se i europske regulative oko neizbježne teme, umjetne inteligencije. “Mi iz Europske komisije smatramo da AI može pomoći u različitim segmentima. Imamo podatke iz OECD-a koji kažu da broj poslova raste na globalnoj razini, upravo u onim segmentima u kojima se najviše koristi AI, odnosno umjetna inteligencija. To je upravo suprotno onoj tezi da će nam umjetna inteligencija uzeti poslove. Ono što nam trenutno poručuje jest da nam pomaže kreirati nove poslove”, naglasila je Andrea.

“U svakom slučaju, rekla bih da nema prostora za paranoju i strah. AI može biti naš saveznik. Ono što je dobro je to što na europskoj razini imamo zakon koji sprečava stvari koje su loše. Već smo ga spomenuli, jedini na svijetu imamo zakon koji je već zabranio neke štetne prakse na europskom tržištu. Neovisno o tome koliko je neki AI sofisticiran nego koliko bi mogao utjecati na ljudske živote. Jednostavno, AI može biti sredstvo, ali ne može donositi odluke o ljudskoj sudbini”.

“Iako se često može čuti da zakoni usporavaju inovacije i da nas čine manje konkurentnima. Ne, nije istina. Želimo zaštititi pojedinca i želimo da čovjek bude u središtu. A ne da na prvom mjestu bude profit, AI ili platforme. To je sve nešto što kreiramo prema europskim vrijednostima jer želimo očuvati Europu kao najbolje mjesto za život”, poručila je Andrea.

Kako Europa pokušava uvesti red u digitalni svijet i što to znači za svakodnevni život, pogledajte u novoj epizodi podcasta Voices of the Future s Bornom Rastovićem Rastom i gošćom Andreom Čović Vidović.

Objava Kako Europa regulira digitalni svijet i zašto se to tiče svih nas pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Od djetinjstva do filma

Razgovor počinje prisjećanjem na djetinjstvo, školske dane i sve uspjehe i neuspjehe koji su ga oblikovali. I dok su Igora Šeregija u srednjoškolskoj matematici „mučila“ slova koja su se počela pojevljivati uz brojke, izvan matematike sa slovima nije imao nikakvih problema. Otkriva kako se odlično snalazio sa zadaćnicama, a činjenica koja je sasvim sigurno utjecala na njegov kreativni put jest i to da je, još kao tinejdžer, bio duboko u glazbi.

Rap, Radio 101 i prvi kreativni koraci

Krajem 90-ih bio je dio zagrebačke hip hop scene okupljene oko Radija 101 i kolektiva Blackout, uz imena poput Bolesne braće,Tram 11 i Basemental Crewa iz kojih je kasnije nastao Elemental. To razdoblje opisuje kao ključno jer je tada prvi put shvatio da se, osim na engleskom, rap i hip hop glazba mogu stvarati i na hrvatskom jeziku, nešto što je tada za njega bilo novo i uzbudljivo.

A što je s filmom?

Film je, priča Šeregi, u njegov život ušao gotovo slučajno. „Počeo sam raditi već u srednjoj školi da mogu ići na more i bilo je dosta poslova, a jedan od tih poslova bio je na filmskom setu. Kuhanje kava, nošenje papira, kopiranje… Tu sam se nekako počeo interesirati“, prisjetio se.

Odakle dolaze ideje

Pitanje koje se u ovakvom razgovoru ne može i ne želi preskočiti jest – inspiracija. Gdje Igor Šeregi pronalazi ideje? „U razgovorima s ljudima i svakodnevnim situacijama“, jednostavno objašnjava.

„Slušam što mi ljudi govore, nešto ostane u uhu i to mi je najveće nadahnuće“, dodaje. Kada se to dogodi, kreće testiranje. Priče provjerava u više krugova, s prijateljima, obitelji pa čak i potpunim strancima. Ako reakcije funkcioniraju kroz različite generacije i kontekste, zna da ima dobru ideju.

Kako nastaje film

Proces uvijek počinje na papiru, objašnjava Šeregi. Ako projekt ide prema financiranju putem HAVC-a, slijedi razvojna faza u kojoj se predaje tzv. scenoslijed, dokument od nekoliko stranica koji opisuje radnju po scenama, bez dijaloga. Tek nakon toga dolazi puni scenarij i daljnje faze razvoja.

Što ne pisati u scenariju

Šeregi je govorio i o praktičnoj strani produkcije jer mnoge ideje koje dobro zvuče na papiru teško su izvedive u domaćim uvjetima. Primjerice, velike lokacije poput centra Zagreba, Trga bana Josipa Jelačića ili Dubrovnika logistički su i financijski zahtjevne, pa ih češće koriste strane produkcije koje na raspolaganju imaju mnogo raskošnije budžete.

Upravo takve atraktivne lokacije u našoj zemlji danas najviše promoviraju strane produkcije poput James Bond serijala i serije “Game of Thrones”, kaže, ali nada se da će se to uskoro promijeniti jer i domaći film može biti snažan alat promocije Hrvatske.

Fenomen „Svadbe“

Šeregi se prisjetio i svojih filmaških početaka, govorio o suradnji s Reneom Bitorajcem, filmu “ZG80” te izazovima koje publika rijetko vidi: snimanjima u inozemstvu, sigurnosnim aspektima i kompleksnim scenama poput masovnih tučnjava. Razgovor je potom prirodno došao i do njegova recentnog filma “Svadba”.

Svadba je apsolutni hit s više od 600.000 gledatelja u Hrvatskoj i preko 1,3 milijuna u regiji. Film se trenutno prikazuje diljem Europe i svijeta, od Beča i Beograda do Frankfurta, Züricha, Skandinavije, Londona, Amerike i Australije.

Put od ideje do realizacije

Ideja za film “Svadba” stara je gotovo deset godina. Točnije, projekt je više puta odbijen na natječajima, čak 14 puta, prije nego što je napokon dobio zeleno svjetlo 2023. godine. Šeregi taj proces opisuje kao iscrpljujući, ali i ključan za konačni uspjeh.

„Ja ne znam što je nama bilo da prijavljujemo taj isti projekt. Malo smo ga mijenjali, ali u suštini je isti. I sad nam je baš drago, valjda je to tako trebalo biti jer ove brojke su stvarno bizarne“, prokomentirao je Šeregi uspjeh nakon toliko godina i toliko odbijenica. 

I nakon odobrenja sredstava, izazovi ne prestaju. Budžet se mora zatvarati iz više izvora, a važnu ulogu imaju i EU fondovi poput programa MEDIA Kreativna Europa, koji pomažu u ranim fazama produkcije.

„Moraš sakupiti još novaca i mislim da tu pomogne i program MEDIA Kreativna Europa koja pomaže hrvatski film i stvarno im hvala na tome. Oni ulete s dodatnim sredstvima koja nam puno znače, pogotovo u ranoj fazi kada te još nitko iz susjednih država nije prepoznao“, istaknuo je sugovornik i pojasnio kako funkcionira financiranje filmske produkcije te ulogu EU fondova u tom segmentu.

Nagrade, reakcije publike i daljnji planovi

U razgovoru s voditeljem Rastom, Šeregi je otkrio razmišlja li o prijavi filma Svadba na neku od filmskih nagrada. Dotaknuli su se i Nagrade publike LUX, koju dodjeljuju Europski parlament i Europska filmska akademija (u partnerstvu s Europskom komisijom i Europa Cinemas), a riječ je o prestižnom priznanju za europski film.

„Nagrada LUX nam je i inače zanimljiva jer promovira inkluzivnost unutar filma, ima gledanost i više država je sudjelovalo na projektu“, kaže.

Što publika najviše zamjera filmu i režiseru, koje reakcije Šeregija najviše vesele, kako se nosi s kritikama te na čemu trenutno radi, saznajte u drugoj epizodi podcasta Voices of The Future.

Objava HAVC, EU fondovi i upornost: Igor Šeregi otkriva kako je nastala „Svadba“, najgledaniji film u Hrvatskoj pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Djeca, tehnologija i AI

Kao roditelj, Hrvoje naglašava da rješenje nije zabrana, nego edukacija i aktivno sudjelovanje. Djeci pokazuje kako sigurno koristiti tehnologiju i društvene mreže te zašto je važno da roditelji prate što se događa u svijetu AI-a.

Dotakli su se i šire slike, regulacije umjetne inteligencije. EU je 2024. donijela AI Act, prvi veliki zakon koji postavlja pravila za razvoj i korištenje AI-ja u Europi, s posebnim naglaskom na zaštitu građana i označavanje deepfake sadržaja.

Hoće li nas AI zamijeniti?

Na radionicama koje vodi, pitanje s kojim se često susreće jest: „Hoće li me AI zamijeniti?“ Hrvoje smatra da je puno vjerojatnije da će te zamijeniti netko tko koristi AI, nego sam AI. Stručnjak i dalje mora razumjeti svoje područje kako bi znao procijeniti što mu alat nudi.

Zato savjetuje da svatko, bez obzira na industriju, nauči raditi barem s jednim LLM alatom i koristi ga za svoj konkretan posao. AI je samo još jedan alat u rukama stručnjaka, poprilično moćan, ali ipak alat.

Kako zapravo razgovarati s AI-jem

Velik dio razgovora posvećen je pitanju: kako dobro „promptati“ odnosno „razgovarat“ s AI modelima. Loši promptovi uvijek će davati loše odgovore, Hrvoje zato radi u iteracijama, koristi frameworke i alatu uvijek daje jasnu ulogu, kontekst, ciljeve i stil odgovora.

Kao analogiju koristi duha iz lampe: ako samo kažeš „želim biti viši“, možeš završiti visok 16 metara. Kod AI-ja moraš biti precizan – što točno želiš, za koga, u kojem tonu i formatu.

Najčešće zamke i kako ih izbjeći

Ljudi se često zanesu jer AI odgovara „kao čovjek“ pa s njim razgovaraju kao s prijateljem, zahvaljuju mu i vode small talk – što je zapravo nepotrebno i troši resurse. Hrvoje ističe i da AI „voli“ da se osjećaš dobro, pa će te rado nahvaliti, pogotovo ako ga na to potakneš.

Zato je ključno tražiti konkretne, provjerljive odgovore i jasno postaviti očekivanja, umjesto da alatu prepuštamo da nas „uljepšava“.

Gdje početi s AI-jem?

Za kraj, Hrvoje savjetuje: izaberi jedan AI alat i posveti se njemu dovoljno dugo da ga stvarno savladaš. Danas, zahvaljujući AI-ju, gotovo svatko može barem djelomično ući u uloge dizajnera, inženjera ili project managera, bez formalnog obrazovanja u tim područjima.

Kako to izgleda u praksi i kako početi, pogledajte u prvoj epizodi podcasta Voices of The Future s Bornom Rastovićem Rastom i gostom Hrvojem Odakom.

Objava Podcast Voices of The Future: „AI je ovdje – a gdje smo mi?“ –  Hrvoje Odak, AI edukator i ambasador na RTL-u pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Kakva je općenita atmosfera i stanje u Europi te je li Europa izgubila fokus, bila su neka od prvih pitanja s kojima smo otvorili razgovor sa zastupnikom u Europskom parlamentu, Gordanom Bosancem.

„Dosta slušamo narativ da Europa sve teže diše, sve propada, da je ekonomija loša i da nema budućnosti. Ja na to ne pristajem. Nemojmo se zavaravati. Mi smo i dalje kontinent na koji jako puno ljudi želi doći živjeti“, kaže Bosanac.

Podsjeća da je Europa i dalje prostor s jakim socijalnim sustavima i osnovnom sigurnošću koju mnogi uzimaju zdravo za gotovo. „Ako se razbolite od karcinoma, dobit ćete terapiju. Neće vas nitko ostaviti da umrete na cesti. Ta socijalna Europa možda jest pod pritiskom, ali mislim da ne trebamo prihvatiti da sve propada. Ima stvari koje treba unaprijediti. I trebamo zajedno raditi da bismo napravili neke dobre iskorake“, ocijenio je naš sugovornik.

Regulacije nisu kočnica, nego izgovor

Kada je u pitanju gospodarstvo, jedan od čestih argumenata jest da Europu koče prevelike regulacije koje guše inovacije i tehnološki razvoj. Gordan Bosanac taj narativ naziva klopkom. „Imamo pravila jer želimo dobro živjeti. Pitanje nije regulira li Europa previše, nego ulaže li dovoljno u strateške projekte“, kaže. Kao primjer navodi električne automobile. Dok je Europa godinama imala viziju zelene tranzicije, Kina je tu viziju pretvorila u masovnu proizvodnju. „Problem nije bio u pravilima, nego u tome što se dio industrije nije htio suočiti s realnošću klimatskih promjena. Kina je to shvatila i krenula ulagati. Mi nismo, barem ne dovoljno brzo.“

Ipak, ostaje umjereno optimističan. U Europi se planiraju ozbiljnija ulaganja, a i u Hrvatskoj već postoji niz IT i tehnoloških tvrtki koje razvijaju vlastite inovacije. „Ne mislim da će se dogoditi propast Europe. To mi je teško zamisliti.“

Umjetna inteligencija: razvoj, ali uz primjerenu dozu opreza

Razgovori s mladima na ulicama Strasbourga otvorili su još jedno pitanje: hoće li Europu iznenaditi razvoj umjetne inteligencije, kao što su je iznenadile neke prethodne promjene.

Gordan Bosanac tvrdi da Europa umjetnoj inteligenciji pristupa drugačije od SAD-a i Kine. „Umjetna inteligencija može donijeti ogromne koristi u medicini, mnogim industrijama. No isto tako, umjetna inteligencija može ugroziti nas kao ljudska bića“, naglašava Gordan Bosanac.

Zato, kaže, Europa ide po dva kolosijeka: želi razvijati tehnologiju, ali istovremeno želi zaštititi građane. „Ne želimo da umjetna inteligencija ‘pojede’ ljude. I kada mi u Europskom parlamentu pripremamo neku legislativu vezanu baš za to… primjerice, ne možete besplatno dobivati moje osobne podatke da biste na njima trenirali svoje AI modele. Pa svatko hoće zaštititi svoju osobnost. E onda nas napadaju: opet previše regulirate! Ne, mi samo želimo da se zaštite ljudi jer želimo da ovaj kontinent ostane mjesto za život na kojem će ljudi i dalje osjećati ugodno, dobro i sigurno…“

Iako je svjestan da će neka zanimanja nestajati, naš sugovornik ne vjeruje u scenarij potpune pasivizacije ljudi. „Jedini stvarni strah je da pustimo AI da se razvija bez ikakve kontrole. To nije igračka.“

Priuštivo stanovanje kao stvarni europski problem

Na tragu onoga što smo još saznali o problemima koje muče mlade diljem Europe je i problem priuštivog stanovanja, pa je to bilo sljedeće pitanje koje smo uputili europarlamentarcu Gordanu Bosancu bio vezan baš za tu temu. Pitali smo ga koliko Europa prepoznaje problem previsokih cijena kvadrata i najma nekretnina.

„Napokon je prepoznato da je to europski problem“, kaže Bosanac. Visoke cijene nekretnina i najma prisutne su u gotovo svim državama članicama, a posebno pogađaju mlade i srednju klasu. „Ne možeš dati 60 posto plaće za stan i očekivati normalan život,“ ističe. Tema je sada podignuta na razinu Europske unije, ali rješenja se ne mogu provesti bez država članica. Jedan od smjerova koji se pokazuje učinkovitima u drugim zemljama jest razvoj javnog stanovanja, smatra naš sugovornik.

„Model u kojem grad, općina ili država imaju stanove i kontroliraju najam što omogućuje ljudima dugoročnu sigurnost. Da znaju da ih nitko neće izbaciti sljedećih 20 godina, da cijena mjesečne rente neće iznositi 800 eura nego 350 eura, što bi bila realna cijena, i što bi bila rata s kojom bi se moglo živjeti“.

‘Potrebne su promjene u segmentu tržišta nekretnina’

Jedan od ključnih razloga rasta cijena Gordan Bosanac vidi u financijalizaciji i spekulacijama na tržištu nekretnina. „Ako ste donedavno imali neki višak novca i htjeli taj novac u nešto uložiti, otišli ste kod nekog financijskog savjetnika i oni bi vam, primjerice, rekli da kupite zlatne poluge ili uložite u dionice neke tvrtke. Sada bi vam, u pravilu, savjetovali da uložite u nekretninu. Rekli bi vam da kupite stan, date ga u najam ili da ga uopće ne dajete u najam. Mi u Zagrebu imamo 55 tisuća praznih stanova. Ljudi drže te stanove, to je njihovo privatno vlasništvo, ne plaćaju nikakav porez na njih, ali to bi se poreznom politikom moralo motivirati da te prazne stanove stave na tržište…“, objašnjava.

„Ili, ako ih eventualno i stave na tržište, ne žele ih staviti u dugoročni najam, nego u kratkoročni, gdje se ‘odvrti’ brzi novac. To samo po sebi nije problem kada imaš jedan stan. Problem nastaje kada se pojave kompanije koje kupe 30 ili 50 stanova, iako bi ti stanovi trebali služiti ljudima za život. Te kompanije ih plasiraju na tržište kratkoročnog najma. Na taj način mnogi su stanovi nestali s tržišta dugoročnog najma, cijene su otišle gore, ponuda je manja od potražnje i tržište je reagiralo eksplozijom cijena. U tom segmentu trebat će napraviti promjene”, dodaje.

„Stanovanje je jedno od temeljnih prava. Ako nemaš gdje živjeti, onda si beskućnik. To nije kvaliteta života. To je javna stvar, ljudsko pravo i zato ga ne možemo prepustiti tržištu. Kao što ne možemo prepustiti pravo na vodu prepustiti privatnom tržištu. Sfera javnog tu mora biti upletena. Ja bih volio da Hrvatska ide više u tom smjeru“, konstatirao je, a spomenuo je Barcelonu kao primjer koja želi od 2028. zabraniti bilo kakav oblik kratkoročnog najma, jer više ne mogu izdržati pritisak turizma. „Od turista žive. Ali gdje je ta granica? Koliko je to turista? U Španjolskoj je 95 milijuna turista prošle godine. Španjolska bi mogla živjeti 70 milijuna godišnje, možda i 50 milijuna. Je li nebo granica ili je granica kvaliteta života ljudi? To treba dobro postaviti“, zaključuje.

Socijalna Europa, natalitet i Erasmus+ kao primjer dobre prakse

Na pitanje o padu nataliteta, Gordan Bosanac odgovara da ne bilježe sve države EU pad nataliteta te da da ključ leži u kvaliteti života. Zemlje s jakim institucijama, niskom korupcijom i dostupnim javnim uslugama poput nordijskih zemalja, nemaju ozbiljan problem s natalitetom, smatra naš sugovornik. „Ljudi se odlučuju na djecu kada znaju da imaju vrtiće, sigurnost, vrijeme i normalan život“, poručuje.

Za kraj, ističe Erasmus+ kao jedan od svjetlih primjera europskih praksi. „To je sjajan program. Mijenja ljude, širi horizonte i jača osjećaj zajedništva.“ Najavljuje i dodatna sredstva za Erasmus+ u idućoj godini, uz poruku mladima da se odvaže i iskoriste priliku. “Ja znam koliko je mene to mijenjalo, ja tada nisam imao priliku jer tada Erasmusa nije bilo, ali svaki odlazak i susret s drugim kolegama iz Europske unije nekako nas čini jačom kao Uniju. I bit će više novaca u Erasmus+ programu iduće godine, to je isto dobra vijest“, poručio je na kraju razgovora Gordan Bosanac.

U slučaju da još niste, pogledajte i prve tri epizode video serijala Voices of The Future. U prvoj epizodi naš sugovornik europarlamentarac bio je Stephen Nikola Bartulica, član političke stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO), a možete je pogledati klikom na link. U drugoj epizodi smo razgovarali s europarlamentarkom Biljanom Borzan, članicom stranke SDP, a epizodu možete pogledati na linku. U trećoj epizodi, razgovarali smo s Karlom Resslerom, članom stranke HDZ, a epizodu možete pogledati ovdje.

Objava Kako Gordan Bosanac vidi pametna rješenja za aktualne izazove u Europi, od umjetne inteligencije do stanovanja i gospodarstva pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Iako mu je ovo drugi mandat u Europskom parlamentu, Karlo Ressler mnogo je više zainteresiraniji o razgovoru o budućnosti nego o dosadašnjim postignućima. „Puno je toga još pred nama. U konačnici, uvijek je važnije ono što je ispred nas nego ono što je bilo“, kaže Ressler, svjestan da Europa danas djeluje u znatno izazovnijim okolnostima nego prije nekoliko godina.

„Sada smo u jednom posebnom momentu gdje, vidite i sami, svijet je praktički postao nemilosrdniji nego što je bio ikada. I u takvim okolnostima pokušavamo se izboriti za ono što je važno za Hrvatsku, za hrvatske građane“, istaknuo je.

Živi li se u Hrvatskoj bolje?

„Jasno, također, i za našu političku grupu jer ne nastupamo svi ovdje iz istih političkih pozicija. Ali ovdje smo sa sličnim zajedničkim ciljem, a to je da se u Hrvatskoj nastavi živjeti bolje, da Europa ostane konkurentna, da ostane sigurna. I da se, u konačnici, Europom i za neke buduće generacije upravlja ovdje, iz Europe, a ne iz nekih drugih globalnih središta”, dodao je naš sugovornik.

Na pitanje živi li se u Hrvatskoj bolje, Ressler odgovara da je to za svakoga subjektivno. „Ali čini mi se da su tu brojke ipak neumoljive. Kada smo ušli u Europsku uniju 2013. godine bili smo na nekakvih 60 posto prosječne europske razvijenosti, kada gledamo BDP po glavi stanovnika. Danas smo se približili tih 80 posto, pa mislim da je iz toga jasno da hvatamo korak“, ističe.

Tko je kriv za rastuću inflaciju i kako se protiv nje boriti?

U tom kontekstu, uvijek se nameće i pitanje inflacije u Hrvatskoj kao najviše inflacije u eurozoni. „Nisam čak siguran da je to točno. Normalno da je to ozbiljan problem s kojim se suočava Europska unija zbog cijelog niza kompleksnih razloga. Jasno da je to nešto što prati ‘zagrijavanje’ gospodarstva koje se događalo unutar EU, ali je i posljedica nemilih događaja koje vidimo na našem europskom kontinentu. Vidimo da su države koje su bliže ratu još više izložene inflaciji. Isto tako, vidimo da one članice koje nisu uzele euro kao službenu valutu, kao primjer Mađarske, imaju značajno više problema nego što to ima Hrvatska“, ocijenio je, dodavši da je problem inflacije nešto čime se prvenstveno zadaća kojom se bavi Europska središnja banka, a ne Europski parlament.

„Europa mora biti snažnija, gospodarski potentnija, tehnološki konkurentna, i to je ono na čemu ćemo raditi u Europskom parlamentu i 2026. godine. Jasno da u svemu tome nastojimo biti socijalno osjetljivi, pokušavamo imati politike koje ‘neće nikoga ostaviti iza’, kako se to u briselskom žargonu popularno kaže, koje će uzeti društvo kao cjelinu…“, objasnio je Ressler.

Sigurnost i migracije kao jedno od pitanja oko kojih još nema konsenzusa

Sigurnost i migracije teme su koje već duže vrijeme izazivaju prijepore diljem Europe, a na vidiku još uvijek nema jednostavnog rješenja za sve izazove koje predstavljaju za Europsku uniju. Upravo je tema oko koje je Ressler izravan, bez diplomatskog uljepšavanja, migracijska politika u Europi.

„Trebamo biti iskreni i otvoreno reći da ono što je Europa doživjela i proživjela s politikom stihijskih nezakonitih migracija koje su bile ogroman pritisak za naš kontinent, pa i za Hrvatsku, tamo negdje od 2015. godine, da je takva politika propala. Jednostavno je neodrživo, za europski sustav, za Europu. Neodrživo je da krijumčari ljudi, različite zločinačke organizacije, odlučuju tko će ući na europski teritorij, a tko neće“, istaknuo je.

„Možemo razumjeti želju ljudi da dođu živjeti u najbogatiju i najugodniju zajednicu na svijetu. no istodobno smo prilično otvoreni oko toga da Europa ne može biti rješenje ne može biti za sve nepravde svijeta i da je takva politika neodrživa“, dodaje.

Tijekom razgovora, na dnevni red je došla i tema priuštivog stanovanja za mlade, jer to više nije samo pitanje pojedinaca nego je problem izuzetno raširen, stvaran i prisutan u gotovo svim državama članicama.

Na pitanje tko je odgovoran za rast cijena nekretnina, Karlo Ressler odgovara: „Odgovornost je ovdje i na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Nije fer svu krivnju svaljivati na EU. Moj dojam je da je o tome nemoguće odlučivati iz Bruxellesa. Tu postoji i tržište koje diktira zakone ponude i potražnje, ali također i kada se počnu javljati ovakve situacije i krize koje se javljaju na području cijele Europske unije, ako Europa može pomoći, zašto ne”, zaključio je.

Novi europski proračun i povratak ‘politikama zdravog razuma’

Ressler je u ime Europskog parlamenta zadužen voditi pregovore o novom mega-fondu koji je sastavni dio novog višegodišnjeg proračuna EU-a. „Riječ je o proračunu od dvije tisuće milijardi eura. Fokus će biti na jačanju konkurentnosti, gospodarskom i tehnološkom razvoju, ali i na sposobnosti Europe da se obrani, i samostalno i kao članica NATO-a.“

Poseban naglasak stavlja na nastavak razvoja slabije razvijenih članica, gdje još uvijek ubrajamo i našu zemlju. „Cilj je da Hrvatska prijeđe granicu od 80 posto prosječne europske razvijenosti. Europski fondovi su u tome imali ključnu ulogu i nemam dileme da će, unatoč teškim pregovorima koji slijede 2026. godine, ishod za Hrvatsku biti pozitivan.“

Na pitanje kako vratiti europsko gospodarstvo u fazu snažnog rasta, Ressler odgovor vidi prije svega u promjeni pristupa. „Prvi korak je mentalni. Potrebno je vratiti se na politike ‘zdravog razuma’, one politike koje su Europu i učinile najrazvijenijim dijelom svijeta, s najvišim socijalnim standardom.“

U tom kontekstu, Ressler je kritičan i prema pretjeranoj regulaciji koja, po njegovom mišljenju, koči gospodarski razvoj. „Danas imate kvote za zelena ulaganja, kvote za izvještavanje, pa čak i obveze koje nemaju stvarnu vezu s određenim sektorima.“

„Različite političke grupe žele sebe ugraditi na različite načine. Dobijete jedne kvote koje se tiču zelenih ulaganja, dobijete druge kvote i obaveze koje se tiču izvještavanja o zelenim ciljevima, dobijete kvote koje, možda nisu u ribarstvu ključne, oko toga kolika je rodna zastupljenost kod ribara u ribarskom sektoru u ribarstvu i to su sve primjeri koji iritiraju, ali što je još gore, guše europsko gospodarstvo“, slikovito je pojasnio.

Mladi, odgovornost i povratak optimizma

Kako se primičemo kraju razgovora, dolazimo do neizbježnog tema zbog kojeg i jesmo ovdje, a odnosi se na mlade i njihovo mjesto u kreiranju politika i strategija za budućnost Europe.

„Puno je problema… Od inflacije, umjetne inteligencije, migracija, klimatskih promjena… To su sve pitanja koje nadilaze pojedine države članice. To su pitanja koja je teško riješiti u svojoj lokalnoj zajednici, i zbog toga je bitno da smo ovdje u Europskom parlamentu i da se naš hrvatski glas s naših 12 zastupnika ovdje čuje, da se nastavimo boriti da se u Hrvatskoj živi bolje“, kaže.

„Potrebno je uključiti se, pa i u javni život, kad god je to moguće. Za mlade generalno, na bilo kakav tip javnog angažmana gleda se sumnjičavo. Politika se doživljava kao nešto što je daleko, nešto strano, ponekad čak i nešto što je prljavo… I to je jedna percepcija koja prevladava. Mislim da to nije dobro. Mislim da je bitno mladima dati nekakvu aktivnost, ne samo u smislu samo akcije, nego u smislu odgovornosti. Odgovornosti za vlastiti život, odgovornost za svoju zajednicu. Odgovornost je jedna vrijednost koja je bila zapostavljena, a odgovornost je mladima potrebna i može im dati širi smisao jer to je ono što na kraju krajeva čini razliku, to je ono što nas veže, da pokušamo napraviti što je moguće više, što je moguće bolje“, zaključio je Karlo Ressler.

Uz sve što smo naveli, Karlo Ressler dao je zanimljive uvide u sve izazove koji su pred nama. Kako na te izazove gledaju mladi Europljani s kojima smo razgovarali u Strasbourgu, gdje se njihova razmišljanja susreću, a gdje potpuno razilaze, doznajte u novoj epizodi podcasta ‘Voices of the Future’.

A ako još niste, pogledajte i prve dvije epizode video serijala. U prvoj epizodi naš sugovornik europarlamentarac bio je Stephen Nikola Bartulica, član političke stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO), a možete je pogledati klikom na link. U drugoj epizodi smo razgovarali s europarlamentarkom Biljanom Borzan, članicom stranke SDP, a epizodu možete pogledati na linku.

Objava Karlo Ressler: Fokus Europe mora biti na sigurnosti, gospodarstvu i poticanju mladih da preuzmu odgovornost pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Eurozastupnica Biljana Borzan jedna je od rijetkih političarki čije ime građani često vežu uz rješavanje konkretnih problema iz svakodnevnog života, od previsokih cijena do potrošačkih prevara. U razgovoru za drugi nastavak našeg serijala voices of the Future koji je nastao u suradnji s EU komisijom, govori o inflaciji, odnosu multinacionalnih kompanija prema malim državama, odlasku mladih, stranim radnicima i zašto smatra da se Europa mora snažnije uključiti u borbu protiv rasta cijena.

„Ljudi mi pišu kad imaju problem. Stavljaju me u CC mailova i kažu: ‘Ovo prati Biljana Borzan’. To je najveći kompliment koji možete dobiti“, kaže Borzan na početku razgovora te ubrzo otkriva na kakve se sve svakodnevne probleme ljudi žale, a koji 2026. godine više ne bi trebali ni postojati u modernom demokratskom društvu.

‘Moj ured funkcionira kao mali potrošački centar’

Po struci liječnica, Borzan kaže da joj je osjećaj da pomaže slabijima zajednička nit i medicine i politike.

“Potrošači su slabija strana na tržištu. Moj ured doslovno radi kao mali potrošački centar. Obradimo tisuće upita građana, od nepoštenih trgovačkih praksi do problema s osiguranjima i automobilima. Ljudi su često potpuno izgubljeni i ne znaju kome se obratiti”, objašnjava.

Posebno ističe da su nakon ukidanja lokalnih potrošačkih centara građani ostali bez institucionalne pomoći.

“Ti su centri ljudima znali uštedjeti tisuće eura. Danas ih nema i ljudi su očajni”, ističe jedan od brojnih problema kojima se bavi.

Inflacija, male države i ucjenjivačko tržište

Borzan smatra da Hrvatska i druge istočnoeuropske zemlje danas posebno osjećaju posljedice inflacije.

“Mi nemamo snagu tržišta. Distributeri su uski, konkurencija slaba i ponašanje je često ucjenjivačko. Kad nemate vlastitu industriju, nemate ni mogućnost izbora”, kaže otvoreno.

Dodaje da su u zapadnim zemljama plaće znatno veće i da manji dio primanja odlazi na osnovne životne troškove.

“Kod nas velik dio plaće odlazi na hranu i režije. I zato je osjećaj poskupljenja daleko teži”, pojašnjava laički.

U Europskom parlamentu pokrenula je raspravu o razlikama u cijenama

“Imali smo saslušanja i prvi put se od krajnje ljevice do krajnje desnice svi slažu: ako smo jedno tržište, ne možemo imati ‘željeznu zavjesu’ u cijenama. Događa se da su ulje ili osnovne namirnice skuplje u Hrvatskoj nego u Luksemburgu. To je nepravilnost tržišta koju Europa mora rješavati.”

Na pitanje znači li to da bi inflacija mogla nastaviti rasti, Borzan odgovara pesimistično: “Ako ne dođe do ozbiljnih promjena, vrlo vjerojatno da.”

Mladi, dostojanstvo i odlazak iz Hrvatske

Govoreći o mladima, Borzan ističe da plaća često nije glavni razlog odlaska. “Postoje istraživanja koja pokazuju da ljude ne tjera samo novac, nego osjećaj nepravde i nedostatak dostojanstva. Ako si sposoban, to kod nas često ne znači da ćeš napredovati”, kaže europarlamentarka.

Otvaranje europskih granica, kaže, omogućilo je mladima da biraju. “Na Zapadu se gleda kako radiš. Ako si dobar, imaš šanse. Kod nas to nije pravilo. Mladi to vide i odlaze”, kaže.

Strani radnici i prekarni rad

Borzan upozorava da hrvatsko gospodarstvo danas u velikoj mjeri ovisi o stranim radnicima. “Ukinute su kvote i radnika se uvozi prema potrebama poslodavaca. Ti ljudi često rade u lošim uvjetima, nezaštićeni, u prekarijatu, a zapravo održavaju našu ekonomiju.”

Smatra da se pitanje migracija često koristi za ideološke sukobe. “Bez tih ljudi turizam i mnogi sektori ne bi funkcionirali. Umjesto da se pitamo ‘što će oni ovdje’, trebali bismo se pitati zašto je naš radnik morao otići#, objašnjava.

Odgovor je, kaže, opet u dostojanstvu. “Nitko ne odlazi iz svoje zemlje ako ne mora…”

‘Ako nisi zadovoljan, uključi se’

Za kraj, Borzan poručuje mladima da ne odustaju od javnog prostora. “Ako nisi zadovoljan, nemoj se svađati s ekranima. Uključi se. Sudjeluj u procesima i kreiraj svoju budućnost. Ako to ne radimo, netko drugi će popuniti taj prostor i to često oni koji nude najgore odgovore.”

Kako na ove izazove gleda Biljana Borzan, a kako mladi Europljani koje smo pitali u Strasbourgu, gdje se njihova razmišljanja susreću, a gdje potpuno razilaze, doznajte u novoj epizodi podcasta ‘Voices of the Future’.

Objava Biljana Borzan: ‘Kod nas su cijene veće nego u Luksemburgu, to nije normalno!’ pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

U uvodnom dijelu prve epizode podcasta Voices of the Future prošetali smo ulicama Strasbourga i razgovarali sa slučajnim prolaznicima, mladim ljudima iz različitih država Europske unije.

Zanimalo nas je što mladi Europljani smatraju najvećim prednostima koje Europska unija i Schengen donose svojim građanima, kako gledaju na aktualna geopolitička zbivanja i trendove, ali i što od Europske unije očekuju u budućnosti. Prema odgovorima koje smo dobili, mladi u Europskoj uniji i dalje izrazito pozitivno vrednuju slobodu kretanja, putovanja i mogućnosti obrazovanja koje im članstvo u Uniji omogućuje.

Što mladi Europljani danas očekuju od Europske unije

Razgovarali smo i o aktualnim sigurnosnim temama, poput sve češćih rasprava o ponovnom uvođenju vojnog roka i općim trendovima pojačane militarizacije u Europi. Riječ je o pitanjima koja, kako se pokazalo, ne zanimaju samo jednu generaciju, već podjednako otvaraju rasprave među mladima i starijima diljem kontinenta.

Nakon ove informativne šetnje gradom, zaputili smo se prema zgradi Europskog parlamenta, gdje se naš novinar Andrej Soldo susreo sa zastupnikom Europskog parlamenta Stephenom Nikolom Bartulicom, članom i tajnikom stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO), a koji u Europskom parlamentu djeluje unutarKluba zastupnika Europskih konzervativaca i reformista (ECR).

Stajališta Stephena Nikole Bartulice o digitalnoj regulativi

U razgovoru s Andrejom Soldom, Bartulica se dotaknuo niza aktualnih, ali i kontroverznih tema iz područja domaće i europske politike. Prva tema bila je sloboda govora – što ona za njega osobno znači i kako je danas vidi u kontekstu europske regulative, osobito Akta o digitalnim uslugama (Digital Services Act).

Podsjetimo, Europski parlament usvojio je Digital Services Act 2022. godine s ciljem postavljanja jasnih pravila za internetske platforme kako bi digitalni prostor bio sigurniji, transparentniji i odgovorniji, osobito kada je riječ o uklanjanju ilegalnog sadržaja, zaštiti korisnika i upravljanju algoritmima. Ipak, Bartulica upozorava da, po njegovu mišljenju, postoji tanka granica između regulacije i cenzure.

„Znamo iz prošlosti, pa i u Hrvatskoj, gdje završava cenzura, a to je gašenje slobode. Mislim da mladi trebaju biti posebno budni i osjetljivi oko toga. Imate privilegiju živjeti u slobodnom društvu, za razliku od svojih roditelja, i ja sam to uzeo kao veliku temu i prioritet“, ocijenio je naš sugovornik.

Govoreći o pojmu govora mržnje, dodao je kako smatra da je riječ o pravnom konceptu koji je teško precizno definirati, zbog čega ljudi često ne znaju gdje je granica dopuštenog izražavanja.

U podcastu se otvorila i rasprava o prijedlogu Europske unije za nadzor digitalnih komunikacija, poznatom kao Chat Control 2.0, a o revidiranom regulatornom okviru ovog prijedloga bi se trebalo raspravljati u Europskom parlamentu 2026. godine.

Bartulica je izrazio snažnu kritiku svakog pokušaja nadzora privatne komunikacije, naglašavajući kako su građani izrazito osjetljivi na takve teme. Prema njegovim riječima, upravo je to pitanje izazvalo najveći interes i reakcije građana s kojima je u kontaktu kao europarlamentarac. “Mislim da se opet, u ime naše zaštite, pretjeruje. Ljudi su, s pravom, jako osjetljivi na to. Moram reći, kao zastupnik, nisam nikad više mailova dobio nego oko ovog pitanja. Jer ako se ovo dozvoli, onda imamo otvoreni put zloupotrebama…”, istaknuo je. 

Sigurnosne i geopolitičke teme u fokusu

Inicijativa za donošenje ovog zakonskog prijedloga potaknuta je namjerom učinkovitijeg sprječavanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu, no u svojem izvornom obliku u parlamentu nije prošla zbog ozbiljnih zabrinutosti oko potencijalne zloupotrebe i narušavanja privatnosti online komunikacije. Naime, između ostalog, digitalni stručnjaci su upozorili kako trenutačno još ne postoji dovoljno napredna umjetna inteligencija koja bi mogla pouzdano i sigurno provoditi takav oblik nadzora.

Razgovor se dotaknuo i tema migracija, inflacije te ekonomskih izazova u Hrvatskoj, pri čemu je Bartulica iznio svoja viđenja ključnih problema i mogućih rješenja. Na samom kraju, razgovaralo se i o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka te rastućim trendovima militarizacije u Europi.

Kako na ta pitanja gleda Stephen Nikola Bartulica, a kako mladi Europljani s kojima smo razgovarali na ulicama Strasbourga, gdje se njihovi stavovi približavaju, a gdje razilaze, pogledajte u prvoj epizodi podcasta Voices of the Future!

Objava Europski zastupnik Stephen Nikola Bartulica o slobodi govora, uvođenju vojnog roka i budućnosti Europe pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.