Od djetinjstva do filma

Razgovor počinje prisjećanjem na djetinjstvo, školske dane i sve uspjehe i neuspjehe koji su ga oblikovali. I dok su Igora Šeregija u srednjoškolskoj matematici „mučila“ slova koja su se počela pojevljivati uz brojke, izvan matematike sa slovima nije imao nikakvih problema. Otkriva kako se odlično snalazio sa zadaćnicama, a činjenica koja je sasvim sigurno utjecala na njegov kreativni put jest i to da je, još kao tinejdžer, bio duboko u glazbi.

Rap, Radio 101 i prvi kreativni koraci

Krajem 90-ih bio je dio zagrebačke hip hop scene okupljene oko Radija 101 i kolektiva Blackout, uz imena poput Bolesne braće,Tram 11 i Basemental Crewa iz kojih je kasnije nastao Elemental. To razdoblje opisuje kao ključno jer je tada prvi put shvatio da se, osim na engleskom, rap i hip hop glazba mogu stvarati i na hrvatskom jeziku, nešto što je tada za njega bilo novo i uzbudljivo.

A što je s filmom?

Film je, priča Šeregi, u njegov život ušao gotovo slučajno. „Počeo sam raditi već u srednjoj školi da mogu ići na more i bilo je dosta poslova, a jedan od tih poslova bio je na filmskom setu. Kuhanje kava, nošenje papira, kopiranje… Tu sam se nekako počeo interesirati“, prisjetio se.

Odakle dolaze ideje

Pitanje koje se u ovakvom razgovoru ne može i ne želi preskočiti jest – inspiracija. Gdje Igor Šeregi pronalazi ideje? „U razgovorima s ljudima i svakodnevnim situacijama“, jednostavno objašnjava.

„Slušam što mi ljudi govore, nešto ostane u uhu i to mi je najveće nadahnuće“, dodaje. Kada se to dogodi, kreće testiranje. Priče provjerava u više krugova, s prijateljima, obitelji pa čak i potpunim strancima. Ako reakcije funkcioniraju kroz različite generacije i kontekste, zna da ima dobru ideju.

Kako nastaje film

Proces uvijek počinje na papiru, objašnjava Šeregi. Ako projekt ide prema financiranju putem HAVC-a, slijedi razvojna faza u kojoj se predaje tzv. scenoslijed, dokument od nekoliko stranica koji opisuje radnju po scenama, bez dijaloga. Tek nakon toga dolazi puni scenarij i daljnje faze razvoja.

Što ne pisati u scenariju

Šeregi je govorio i o praktičnoj strani produkcije jer mnoge ideje koje dobro zvuče na papiru teško su izvedive u domaćim uvjetima. Primjerice, velike lokacije poput centra Zagreba, Trga bana Josipa Jelačića ili Dubrovnika logistički su i financijski zahtjevne, pa ih češće koriste strane produkcije koje na raspolaganju imaju mnogo raskošnije budžete.

Upravo takve atraktivne lokacije u našoj zemlji danas najviše promoviraju strane produkcije poput James Bond serijala i serije “Game of Thrones”, kaže, ali nada se da će se to uskoro promijeniti jer i domaći film može biti snažan alat promocije Hrvatske.

Fenomen „Svadbe“

Šeregi se prisjetio i svojih filmaških početaka, govorio o suradnji s Reneom Bitorajcem, filmu “ZG80” te izazovima koje publika rijetko vidi: snimanjima u inozemstvu, sigurnosnim aspektima i kompleksnim scenama poput masovnih tučnjava. Razgovor je potom prirodno došao i do njegova recentnog filma “Svadba”.

Svadba je apsolutni hit s više od 600.000 gledatelja u Hrvatskoj i preko 1,3 milijuna u regiji. Film se trenutno prikazuje diljem Europe i svijeta, od Beča i Beograda do Frankfurta, Züricha, Skandinavije, Londona, Amerike i Australije.

Put od ideje do realizacije

Ideja za film “Svadba” stara je gotovo deset godina. Točnije, projekt je više puta odbijen na natječajima, čak 14 puta, prije nego što je napokon dobio zeleno svjetlo 2023. godine. Šeregi taj proces opisuje kao iscrpljujući, ali i ključan za konačni uspjeh.

„Ja ne znam što je nama bilo da prijavljujemo taj isti projekt. Malo smo ga mijenjali, ali u suštini je isti. I sad nam je baš drago, valjda je to tako trebalo biti jer ove brojke su stvarno bizarne“, prokomentirao je Šeregi uspjeh nakon toliko godina i toliko odbijenica. 

I nakon odobrenja sredstava, izazovi ne prestaju. Budžet se mora zatvarati iz više izvora, a važnu ulogu imaju i EU fondovi poput programa MEDIA Kreativna Europa, koji pomažu u ranim fazama produkcije.

„Moraš sakupiti još novaca i mislim da tu pomogne i program MEDIA Kreativna Europa koja pomaže hrvatski film i stvarno im hvala na tome. Oni ulete s dodatnim sredstvima koja nam puno znače, pogotovo u ranoj fazi kada te još nitko iz susjednih država nije prepoznao“, istaknuo je sugovornik i pojasnio kako funkcionira financiranje filmske produkcije te ulogu EU fondova u tom segmentu.

Nagrade, reakcije publike i daljnji planovi

U razgovoru s voditeljem Rastom, Šeregi je otkrio razmišlja li o prijavi filma Svadba na neku od filmskih nagrada. Dotaknuli su se i Nagrade publike LUX, koju dodjeljuju Europski parlament i Europska filmska akademija (u partnerstvu s Europskom komisijom i Europa Cinemas), a riječ je o prestižnom priznanju za europski film.

„Nagrada LUX nam je i inače zanimljiva jer promovira inkluzivnost unutar filma, ima gledanost i više država je sudjelovalo na projektu“, kaže.

Što publika najviše zamjera filmu i režiseru, koje reakcije Šeregija najviše vesele, kako se nosi s kritikama te na čemu trenutno radi, saznajte u drugoj epizodi podcasta Voices of The Future.

Objava HAVC, EU fondovi i upornost: Igor Šeregi otkriva kako je nastala „Svadba“, najgledaniji film u Hrvatskoj pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Kakva je općenita atmosfera i stanje u Europi te je li Europa izgubila fokus, bila su neka od prvih pitanja s kojima smo otvorili razgovor sa zastupnikom u Europskom parlamentu, Gordanom Bosancem.

„Dosta slušamo narativ da Europa sve teže diše, sve propada, da je ekonomija loša i da nema budućnosti. Ja na to ne pristajem. Nemojmo se zavaravati. Mi smo i dalje kontinent na koji jako puno ljudi želi doći živjeti“, kaže Bosanac.

Podsjeća da je Europa i dalje prostor s jakim socijalnim sustavima i osnovnom sigurnošću koju mnogi uzimaju zdravo za gotovo. „Ako se razbolite od karcinoma, dobit ćete terapiju. Neće vas nitko ostaviti da umrete na cesti. Ta socijalna Europa možda jest pod pritiskom, ali mislim da ne trebamo prihvatiti da sve propada. Ima stvari koje treba unaprijediti. I trebamo zajedno raditi da bismo napravili neke dobre iskorake“, ocijenio je naš sugovornik.

Regulacije nisu kočnica, nego izgovor

Kada je u pitanju gospodarstvo, jedan od čestih argumenata jest da Europu koče prevelike regulacije koje guše inovacije i tehnološki razvoj. Gordan Bosanac taj narativ naziva klopkom. „Imamo pravila jer želimo dobro živjeti. Pitanje nije regulira li Europa previše, nego ulaže li dovoljno u strateške projekte“, kaže. Kao primjer navodi električne automobile. Dok je Europa godinama imala viziju zelene tranzicije, Kina je tu viziju pretvorila u masovnu proizvodnju. „Problem nije bio u pravilima, nego u tome što se dio industrije nije htio suočiti s realnošću klimatskih promjena. Kina je to shvatila i krenula ulagati. Mi nismo, barem ne dovoljno brzo.“

Ipak, ostaje umjereno optimističan. U Europi se planiraju ozbiljnija ulaganja, a i u Hrvatskoj već postoji niz IT i tehnoloških tvrtki koje razvijaju vlastite inovacije. „Ne mislim da će se dogoditi propast Europe. To mi je teško zamisliti.“

Umjetna inteligencija: razvoj, ali uz primjerenu dozu opreza

Razgovori s mladima na ulicama Strasbourga otvorili su još jedno pitanje: hoće li Europu iznenaditi razvoj umjetne inteligencije, kao što su je iznenadile neke prethodne promjene.

Gordan Bosanac tvrdi da Europa umjetnoj inteligenciji pristupa drugačije od SAD-a i Kine. „Umjetna inteligencija može donijeti ogromne koristi u medicini, mnogim industrijama. No isto tako, umjetna inteligencija može ugroziti nas kao ljudska bića“, naglašava Gordan Bosanac.

Zato, kaže, Europa ide po dva kolosijeka: želi razvijati tehnologiju, ali istovremeno želi zaštititi građane. „Ne želimo da umjetna inteligencija ‘pojede’ ljude. I kada mi u Europskom parlamentu pripremamo neku legislativu vezanu baš za to… primjerice, ne možete besplatno dobivati moje osobne podatke da biste na njima trenirali svoje AI modele. Pa svatko hoće zaštititi svoju osobnost. E onda nas napadaju: opet previše regulirate! Ne, mi samo želimo da se zaštite ljudi jer želimo da ovaj kontinent ostane mjesto za život na kojem će ljudi i dalje osjećati ugodno, dobro i sigurno…“

Iako je svjestan da će neka zanimanja nestajati, naš sugovornik ne vjeruje u scenarij potpune pasivizacije ljudi. „Jedini stvarni strah je da pustimo AI da se razvija bez ikakve kontrole. To nije igračka.“

Priuštivo stanovanje kao stvarni europski problem

Na tragu onoga što smo još saznali o problemima koje muče mlade diljem Europe je i problem priuštivog stanovanja, pa je to bilo sljedeće pitanje koje smo uputili europarlamentarcu Gordanu Bosancu bio vezan baš za tu temu. Pitali smo ga koliko Europa prepoznaje problem previsokih cijena kvadrata i najma nekretnina.

„Napokon je prepoznato da je to europski problem“, kaže Bosanac. Visoke cijene nekretnina i najma prisutne su u gotovo svim državama članicama, a posebno pogađaju mlade i srednju klasu. „Ne možeš dati 60 posto plaće za stan i očekivati normalan život,“ ističe. Tema je sada podignuta na razinu Europske unije, ali rješenja se ne mogu provesti bez država članica. Jedan od smjerova koji se pokazuje učinkovitima u drugim zemljama jest razvoj javnog stanovanja, smatra naš sugovornik.

„Model u kojem grad, općina ili država imaju stanove i kontroliraju najam što omogućuje ljudima dugoročnu sigurnost. Da znaju da ih nitko neće izbaciti sljedećih 20 godina, da cijena mjesečne rente neće iznositi 800 eura nego 350 eura, što bi bila realna cijena, i što bi bila rata s kojom bi se moglo živjeti“.

‘Potrebne su promjene u segmentu tržišta nekretnina’

Jedan od ključnih razloga rasta cijena Gordan Bosanac vidi u financijalizaciji i spekulacijama na tržištu nekretnina. „Ako ste donedavno imali neki višak novca i htjeli taj novac u nešto uložiti, otišli ste kod nekog financijskog savjetnika i oni bi vam, primjerice, rekli da kupite zlatne poluge ili uložite u dionice neke tvrtke. Sada bi vam, u pravilu, savjetovali da uložite u nekretninu. Rekli bi vam da kupite stan, date ga u najam ili da ga uopće ne dajete u najam. Mi u Zagrebu imamo 55 tisuća praznih stanova. Ljudi drže te stanove, to je njihovo privatno vlasništvo, ne plaćaju nikakav porez na njih, ali to bi se poreznom politikom moralo motivirati da te prazne stanove stave na tržište…“, objašnjava.

„Ili, ako ih eventualno i stave na tržište, ne žele ih staviti u dugoročni najam, nego u kratkoročni, gdje se ‘odvrti’ brzi novac. To samo po sebi nije problem kada imaš jedan stan. Problem nastaje kada se pojave kompanije koje kupe 30 ili 50 stanova, iako bi ti stanovi trebali služiti ljudima za život. Te kompanije ih plasiraju na tržište kratkoročnog najma. Na taj način mnogi su stanovi nestali s tržišta dugoročnog najma, cijene su otišle gore, ponuda je manja od potražnje i tržište je reagiralo eksplozijom cijena. U tom segmentu trebat će napraviti promjene”, dodaje.

„Stanovanje je jedno od temeljnih prava. Ako nemaš gdje živjeti, onda si beskućnik. To nije kvaliteta života. To je javna stvar, ljudsko pravo i zato ga ne možemo prepustiti tržištu. Kao što ne možemo prepustiti pravo na vodu prepustiti privatnom tržištu. Sfera javnog tu mora biti upletena. Ja bih volio da Hrvatska ide više u tom smjeru“, konstatirao je, a spomenuo je Barcelonu kao primjer koja želi od 2028. zabraniti bilo kakav oblik kratkoročnog najma, jer više ne mogu izdržati pritisak turizma. „Od turista žive. Ali gdje je ta granica? Koliko je to turista? U Španjolskoj je 95 milijuna turista prošle godine. Španjolska bi mogla živjeti 70 milijuna godišnje, možda i 50 milijuna. Je li nebo granica ili je granica kvaliteta života ljudi? To treba dobro postaviti“, zaključuje.

Socijalna Europa, natalitet i Erasmus+ kao primjer dobre prakse

Na pitanje o padu nataliteta, Gordan Bosanac odgovara da ne bilježe sve države EU pad nataliteta te da da ključ leži u kvaliteti života. Zemlje s jakim institucijama, niskom korupcijom i dostupnim javnim uslugama poput nordijskih zemalja, nemaju ozbiljan problem s natalitetom, smatra naš sugovornik. „Ljudi se odlučuju na djecu kada znaju da imaju vrtiće, sigurnost, vrijeme i normalan život“, poručuje.

Za kraj, ističe Erasmus+ kao jedan od svjetlih primjera europskih praksi. „To je sjajan program. Mijenja ljude, širi horizonte i jača osjećaj zajedništva.“ Najavljuje i dodatna sredstva za Erasmus+ u idućoj godini, uz poruku mladima da se odvaže i iskoriste priliku. “Ja znam koliko je mene to mijenjalo, ja tada nisam imao priliku jer tada Erasmusa nije bilo, ali svaki odlazak i susret s drugim kolegama iz Europske unije nekako nas čini jačom kao Uniju. I bit će više novaca u Erasmus+ programu iduće godine, to je isto dobra vijest“, poručio je na kraju razgovora Gordan Bosanac.

U slučaju da još niste, pogledajte i prve tri epizode video serijala Voices of The Future. U prvoj epizodi naš sugovornik europarlamentarac bio je Stephen Nikola Bartulica, član političke stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO), a možete je pogledati klikom na link. U drugoj epizodi smo razgovarali s europarlamentarkom Biljanom Borzan, članicom stranke SDP, a epizodu možete pogledati na linku. U trećoj epizodi, razgovarali smo s Karlom Resslerom, članom stranke HDZ, a epizodu možete pogledati ovdje.

Objava Kako Gordan Bosanac vidi pametna rješenja za aktualne izazove u Europi, od umjetne inteligencije do stanovanja i gospodarstva pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Iako mu je ovo drugi mandat u Europskom parlamentu, Karlo Ressler mnogo je više zainteresiraniji o razgovoru o budućnosti nego o dosadašnjim postignućima. „Puno je toga još pred nama. U konačnici, uvijek je važnije ono što je ispred nas nego ono što je bilo“, kaže Ressler, svjestan da Europa danas djeluje u znatno izazovnijim okolnostima nego prije nekoliko godina.

„Sada smo u jednom posebnom momentu gdje, vidite i sami, svijet je praktički postao nemilosrdniji nego što je bio ikada. I u takvim okolnostima pokušavamo se izboriti za ono što je važno za Hrvatsku, za hrvatske građane“, istaknuo je.

Živi li se u Hrvatskoj bolje?

„Jasno, također, i za našu političku grupu jer ne nastupamo svi ovdje iz istih političkih pozicija. Ali ovdje smo sa sličnim zajedničkim ciljem, a to je da se u Hrvatskoj nastavi živjeti bolje, da Europa ostane konkurentna, da ostane sigurna. I da se, u konačnici, Europom i za neke buduće generacije upravlja ovdje, iz Europe, a ne iz nekih drugih globalnih središta”, dodao je naš sugovornik.

Na pitanje živi li se u Hrvatskoj bolje, Ressler odgovara da je to za svakoga subjektivno. „Ali čini mi se da su tu brojke ipak neumoljive. Kada smo ušli u Europsku uniju 2013. godine bili smo na nekakvih 60 posto prosječne europske razvijenosti, kada gledamo BDP po glavi stanovnika. Danas smo se približili tih 80 posto, pa mislim da je iz toga jasno da hvatamo korak“, ističe.

Tko je kriv za rastuću inflaciju i kako se protiv nje boriti?

U tom kontekstu, uvijek se nameće i pitanje inflacije u Hrvatskoj kao najviše inflacije u eurozoni. „Nisam čak siguran da je to točno. Normalno da je to ozbiljan problem s kojim se suočava Europska unija zbog cijelog niza kompleksnih razloga. Jasno da je to nešto što prati ‘zagrijavanje’ gospodarstva koje se događalo unutar EU, ali je i posljedica nemilih događaja koje vidimo na našem europskom kontinentu. Vidimo da su države koje su bliže ratu još više izložene inflaciji. Isto tako, vidimo da one članice koje nisu uzele euro kao službenu valutu, kao primjer Mađarske, imaju značajno više problema nego što to ima Hrvatska“, ocijenio je, dodavši da je problem inflacije nešto čime se prvenstveno zadaća kojom se bavi Europska središnja banka, a ne Europski parlament.

„Europa mora biti snažnija, gospodarski potentnija, tehnološki konkurentna, i to je ono na čemu ćemo raditi u Europskom parlamentu i 2026. godine. Jasno da u svemu tome nastojimo biti socijalno osjetljivi, pokušavamo imati politike koje ‘neće nikoga ostaviti iza’, kako se to u briselskom žargonu popularno kaže, koje će uzeti društvo kao cjelinu…“, objasnio je Ressler.

Sigurnost i migracije kao jedno od pitanja oko kojih još nema konsenzusa

Sigurnost i migracije teme su koje već duže vrijeme izazivaju prijepore diljem Europe, a na vidiku još uvijek nema jednostavnog rješenja za sve izazove koje predstavljaju za Europsku uniju. Upravo je tema oko koje je Ressler izravan, bez diplomatskog uljepšavanja, migracijska politika u Europi.

„Trebamo biti iskreni i otvoreno reći da ono što je Europa doživjela i proživjela s politikom stihijskih nezakonitih migracija koje su bile ogroman pritisak za naš kontinent, pa i za Hrvatsku, tamo negdje od 2015. godine, da je takva politika propala. Jednostavno je neodrživo, za europski sustav, za Europu. Neodrživo je da krijumčari ljudi, različite zločinačke organizacije, odlučuju tko će ući na europski teritorij, a tko neće“, istaknuo je.

„Možemo razumjeti želju ljudi da dođu živjeti u najbogatiju i najugodniju zajednicu na svijetu. no istodobno smo prilično otvoreni oko toga da Europa ne može biti rješenje ne može biti za sve nepravde svijeta i da je takva politika neodrživa“, dodaje.

Tijekom razgovora, na dnevni red je došla i tema priuštivog stanovanja za mlade, jer to više nije samo pitanje pojedinaca nego je problem izuzetno raširen, stvaran i prisutan u gotovo svim državama članicama.

Na pitanje tko je odgovoran za rast cijena nekretnina, Karlo Ressler odgovara: „Odgovornost je ovdje i na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Nije fer svu krivnju svaljivati na EU. Moj dojam je da je o tome nemoguće odlučivati iz Bruxellesa. Tu postoji i tržište koje diktira zakone ponude i potražnje, ali također i kada se počnu javljati ovakve situacije i krize koje se javljaju na području cijele Europske unije, ako Europa može pomoći, zašto ne”, zaključio je.

Novi europski proračun i povratak ‘politikama zdravog razuma’

Ressler je u ime Europskog parlamenta zadužen voditi pregovore o novom mega-fondu koji je sastavni dio novog višegodišnjeg proračuna EU-a. „Riječ je o proračunu od dvije tisuće milijardi eura. Fokus će biti na jačanju konkurentnosti, gospodarskom i tehnološkom razvoju, ali i na sposobnosti Europe da se obrani, i samostalno i kao članica NATO-a.“

Poseban naglasak stavlja na nastavak razvoja slabije razvijenih članica, gdje još uvijek ubrajamo i našu zemlju. „Cilj je da Hrvatska prijeđe granicu od 80 posto prosječne europske razvijenosti. Europski fondovi su u tome imali ključnu ulogu i nemam dileme da će, unatoč teškim pregovorima koji slijede 2026. godine, ishod za Hrvatsku biti pozitivan.“

Na pitanje kako vratiti europsko gospodarstvo u fazu snažnog rasta, Ressler odgovor vidi prije svega u promjeni pristupa. „Prvi korak je mentalni. Potrebno je vratiti se na politike ‘zdravog razuma’, one politike koje su Europu i učinile najrazvijenijim dijelom svijeta, s najvišim socijalnim standardom.“

U tom kontekstu, Ressler je kritičan i prema pretjeranoj regulaciji koja, po njegovom mišljenju, koči gospodarski razvoj. „Danas imate kvote za zelena ulaganja, kvote za izvještavanje, pa čak i obveze koje nemaju stvarnu vezu s određenim sektorima.“

„Različite političke grupe žele sebe ugraditi na različite načine. Dobijete jedne kvote koje se tiču zelenih ulaganja, dobijete druge kvote i obaveze koje se tiču izvještavanja o zelenim ciljevima, dobijete kvote koje, možda nisu u ribarstvu ključne, oko toga kolika je rodna zastupljenost kod ribara u ribarskom sektoru u ribarstvu i to su sve primjeri koji iritiraju, ali što je još gore, guše europsko gospodarstvo“, slikovito je pojasnio.

Mladi, odgovornost i povratak optimizma

Kako se primičemo kraju razgovora, dolazimo do neizbježnog tema zbog kojeg i jesmo ovdje, a odnosi se na mlade i njihovo mjesto u kreiranju politika i strategija za budućnost Europe.

„Puno je problema… Od inflacije, umjetne inteligencije, migracija, klimatskih promjena… To su sve pitanja koje nadilaze pojedine države članice. To su pitanja koja je teško riješiti u svojoj lokalnoj zajednici, i zbog toga je bitno da smo ovdje u Europskom parlamentu i da se naš hrvatski glas s naših 12 zastupnika ovdje čuje, da se nastavimo boriti da se u Hrvatskoj živi bolje“, kaže.

„Potrebno je uključiti se, pa i u javni život, kad god je to moguće. Za mlade generalno, na bilo kakav tip javnog angažmana gleda se sumnjičavo. Politika se doživljava kao nešto što je daleko, nešto strano, ponekad čak i nešto što je prljavo… I to je jedna percepcija koja prevladava. Mislim da to nije dobro. Mislim da je bitno mladima dati nekakvu aktivnost, ne samo u smislu samo akcije, nego u smislu odgovornosti. Odgovornosti za vlastiti život, odgovornost za svoju zajednicu. Odgovornost je jedna vrijednost koja je bila zapostavljena, a odgovornost je mladima potrebna i može im dati širi smisao jer to je ono što na kraju krajeva čini razliku, to je ono što nas veže, da pokušamo napraviti što je moguće više, što je moguće bolje“, zaključio je Karlo Ressler.

Uz sve što smo naveli, Karlo Ressler dao je zanimljive uvide u sve izazove koji su pred nama. Kako na te izazove gledaju mladi Europljani s kojima smo razgovarali u Strasbourgu, gdje se njihova razmišljanja susreću, a gdje potpuno razilaze, doznajte u novoj epizodi podcasta ‘Voices of the Future’.

A ako još niste, pogledajte i prve dvije epizode video serijala. U prvoj epizodi naš sugovornik europarlamentarac bio je Stephen Nikola Bartulica, član političke stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO), a možete je pogledati klikom na link. U drugoj epizodi smo razgovarali s europarlamentarkom Biljanom Borzan, članicom stranke SDP, a epizodu možete pogledati na linku.

Objava Karlo Ressler: Fokus Europe mora biti na sigurnosti, gospodarstvu i poticanju mladih da preuzmu odgovornost pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Eurozastupnica Biljana Borzan jedna je od rijetkih političarki čije ime građani često vežu uz rješavanje konkretnih problema iz svakodnevnog života, od previsokih cijena do potrošačkih prevara. U razgovoru za drugi nastavak našeg serijala voices of the Future koji je nastao u suradnji s EU komisijom, govori o inflaciji, odnosu multinacionalnih kompanija prema malim državama, odlasku mladih, stranim radnicima i zašto smatra da se Europa mora snažnije uključiti u borbu protiv rasta cijena.

„Ljudi mi pišu kad imaju problem. Stavljaju me u CC mailova i kažu: ‘Ovo prati Biljana Borzan’. To je najveći kompliment koji možete dobiti“, kaže Borzan na početku razgovora te ubrzo otkriva na kakve se sve svakodnevne probleme ljudi žale, a koji 2026. godine više ne bi trebali ni postojati u modernom demokratskom društvu.

‘Moj ured funkcionira kao mali potrošački centar’

Po struci liječnica, Borzan kaže da joj je osjećaj da pomaže slabijima zajednička nit i medicine i politike.

“Potrošači su slabija strana na tržištu. Moj ured doslovno radi kao mali potrošački centar. Obradimo tisuće upita građana, od nepoštenih trgovačkih praksi do problema s osiguranjima i automobilima. Ljudi su često potpuno izgubljeni i ne znaju kome se obratiti”, objašnjava.

Posebno ističe da su nakon ukidanja lokalnih potrošačkih centara građani ostali bez institucionalne pomoći.

“Ti su centri ljudima znali uštedjeti tisuće eura. Danas ih nema i ljudi su očajni”, ističe jedan od brojnih problema kojima se bavi.

Inflacija, male države i ucjenjivačko tržište

Borzan smatra da Hrvatska i druge istočnoeuropske zemlje danas posebno osjećaju posljedice inflacije.

“Mi nemamo snagu tržišta. Distributeri su uski, konkurencija slaba i ponašanje je često ucjenjivačko. Kad nemate vlastitu industriju, nemate ni mogućnost izbora”, kaže otvoreno.

Dodaje da su u zapadnim zemljama plaće znatno veće i da manji dio primanja odlazi na osnovne životne troškove.

“Kod nas velik dio plaće odlazi na hranu i režije. I zato je osjećaj poskupljenja daleko teži”, pojašnjava laički.

U Europskom parlamentu pokrenula je raspravu o razlikama u cijenama

“Imali smo saslušanja i prvi put se od krajnje ljevice do krajnje desnice svi slažu: ako smo jedno tržište, ne možemo imati ‘željeznu zavjesu’ u cijenama. Događa se da su ulje ili osnovne namirnice skuplje u Hrvatskoj nego u Luksemburgu. To je nepravilnost tržišta koju Europa mora rješavati.”

Na pitanje znači li to da bi inflacija mogla nastaviti rasti, Borzan odgovara pesimistično: “Ako ne dođe do ozbiljnih promjena, vrlo vjerojatno da.”

Mladi, dostojanstvo i odlazak iz Hrvatske

Govoreći o mladima, Borzan ističe da plaća često nije glavni razlog odlaska. “Postoje istraživanja koja pokazuju da ljude ne tjera samo novac, nego osjećaj nepravde i nedostatak dostojanstva. Ako si sposoban, to kod nas često ne znači da ćeš napredovati”, kaže europarlamentarka.

Otvaranje europskih granica, kaže, omogućilo je mladima da biraju. “Na Zapadu se gleda kako radiš. Ako si dobar, imaš šanse. Kod nas to nije pravilo. Mladi to vide i odlaze”, kaže.

Strani radnici i prekarni rad

Borzan upozorava da hrvatsko gospodarstvo danas u velikoj mjeri ovisi o stranim radnicima. “Ukinute su kvote i radnika se uvozi prema potrebama poslodavaca. Ti ljudi često rade u lošim uvjetima, nezaštićeni, u prekarijatu, a zapravo održavaju našu ekonomiju.”

Smatra da se pitanje migracija često koristi za ideološke sukobe. “Bez tih ljudi turizam i mnogi sektori ne bi funkcionirali. Umjesto da se pitamo ‘što će oni ovdje’, trebali bismo se pitati zašto je naš radnik morao otići#, objašnjava.

Odgovor je, kaže, opet u dostojanstvu. “Nitko ne odlazi iz svoje zemlje ako ne mora…”

‘Ako nisi zadovoljan, uključi se’

Za kraj, Borzan poručuje mladima da ne odustaju od javnog prostora. “Ako nisi zadovoljan, nemoj se svađati s ekranima. Uključi se. Sudjeluj u procesima i kreiraj svoju budućnost. Ako to ne radimo, netko drugi će popuniti taj prostor i to često oni koji nude najgore odgovore.”

Kako na ove izazove gleda Biljana Borzan, a kako mladi Europljani koje smo pitali u Strasbourgu, gdje se njihova razmišljanja susreću, a gdje potpuno razilaze, doznajte u novoj epizodi podcasta ‘Voices of the Future’.

Objava Biljana Borzan: ‘Kod nas su cijene veće nego u Luksemburgu, to nije normalno!’ pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

U uvodnom dijelu prve epizode podcasta Voices of the Future prošetali smo ulicama Strasbourga i razgovarali sa slučajnim prolaznicima, mladim ljudima iz različitih država Europske unije.

Zanimalo nas je što mladi Europljani smatraju najvećim prednostima koje Europska unija i Schengen donose svojim građanima, kako gledaju na aktualna geopolitička zbivanja i trendove, ali i što od Europske unije očekuju u budućnosti. Prema odgovorima koje smo dobili, mladi u Europskoj uniji i dalje izrazito pozitivno vrednuju slobodu kretanja, putovanja i mogućnosti obrazovanja koje im članstvo u Uniji omogućuje.

Što mladi Europljani danas očekuju od Europske unije

Razgovarali smo i o aktualnim sigurnosnim temama, poput sve češćih rasprava o ponovnom uvođenju vojnog roka i općim trendovima pojačane militarizacije u Europi. Riječ je o pitanjima koja, kako se pokazalo, ne zanimaju samo jednu generaciju, već podjednako otvaraju rasprave među mladima i starijima diljem kontinenta.

Nakon ove informativne šetnje gradom, zaputili smo se prema zgradi Europskog parlamenta, gdje se naš novinar Andrej Soldo susreo sa zastupnikom Europskog parlamenta Stephenom Nikolom Bartulicom, članom i tajnikom stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO), a koji u Europskom parlamentu djeluje unutarKluba zastupnika Europskih konzervativaca i reformista (ECR).

Stajališta Stephena Nikole Bartulice o digitalnoj regulativi

U razgovoru s Andrejom Soldom, Bartulica se dotaknuo niza aktualnih, ali i kontroverznih tema iz područja domaće i europske politike. Prva tema bila je sloboda govora – što ona za njega osobno znači i kako je danas vidi u kontekstu europske regulative, osobito Akta o digitalnim uslugama (Digital Services Act).

Podsjetimo, Europski parlament usvojio je Digital Services Act 2022. godine s ciljem postavljanja jasnih pravila za internetske platforme kako bi digitalni prostor bio sigurniji, transparentniji i odgovorniji, osobito kada je riječ o uklanjanju ilegalnog sadržaja, zaštiti korisnika i upravljanju algoritmima. Ipak, Bartulica upozorava da, po njegovu mišljenju, postoji tanka granica između regulacije i cenzure.

„Znamo iz prošlosti, pa i u Hrvatskoj, gdje završava cenzura, a to je gašenje slobode. Mislim da mladi trebaju biti posebno budni i osjetljivi oko toga. Imate privilegiju živjeti u slobodnom društvu, za razliku od svojih roditelja, i ja sam to uzeo kao veliku temu i prioritet“, ocijenio je naš sugovornik.

Govoreći o pojmu govora mržnje, dodao je kako smatra da je riječ o pravnom konceptu koji je teško precizno definirati, zbog čega ljudi često ne znaju gdje je granica dopuštenog izražavanja.

U podcastu se otvorila i rasprava o prijedlogu Europske unije za nadzor digitalnih komunikacija, poznatom kao Chat Control 2.0, a o revidiranom regulatornom okviru ovog prijedloga bi se trebalo raspravljati u Europskom parlamentu 2026. godine.

Bartulica je izrazio snažnu kritiku svakog pokušaja nadzora privatne komunikacije, naglašavajući kako su građani izrazito osjetljivi na takve teme. Prema njegovim riječima, upravo je to pitanje izazvalo najveći interes i reakcije građana s kojima je u kontaktu kao europarlamentarac. “Mislim da se opet, u ime naše zaštite, pretjeruje. Ljudi su, s pravom, jako osjetljivi na to. Moram reći, kao zastupnik, nisam nikad više mailova dobio nego oko ovog pitanja. Jer ako se ovo dozvoli, onda imamo otvoreni put zloupotrebama…”, istaknuo je. 

Sigurnosne i geopolitičke teme u fokusu

Inicijativa za donošenje ovog zakonskog prijedloga potaknuta je namjerom učinkovitijeg sprječavanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu, no u svojem izvornom obliku u parlamentu nije prošla zbog ozbiljnih zabrinutosti oko potencijalne zloupotrebe i narušavanja privatnosti online komunikacije. Naime, između ostalog, digitalni stručnjaci su upozorili kako trenutačno još ne postoji dovoljno napredna umjetna inteligencija koja bi mogla pouzdano i sigurno provoditi takav oblik nadzora.

Razgovor se dotaknuo i tema migracija, inflacije te ekonomskih izazova u Hrvatskoj, pri čemu je Bartulica iznio svoja viđenja ključnih problema i mogućih rješenja. Na samom kraju, razgovaralo se i o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka te rastućim trendovima militarizacije u Europi.

Kako na ta pitanja gleda Stephen Nikola Bartulica, a kako mladi Europljani s kojima smo razgovarali na ulicama Strasbourga, gdje se njihovi stavovi približavaju, a gdje razilaze, pogledajte u prvoj epizodi podcasta Voices of the Future!

Objava Europski zastupnik Stephen Nikola Bartulica o slobodi govora, uvođenju vojnog roka i budućnosti Europe pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.