Dezinformacije više nisu samo bezazlene laži koje kruže internetom. Njima se pokušavaju destabilizirati institucije, utjecati na izbore, produbiti podjele i narušiti povjerenje građana u demokraciju.

U prvom dijelu razgovora za Net.hr hrvatski europarlamentarac Tonino Picula upozorio je na ruske hibridne aktivnosti, opisao kako prepoznati koordiniranu kampanju te otkrio kako mu srbijanski tabloidi pripisuju izjave koje nije izrekao i objavljuju fotografije u lažnom kontekstu.

No, ako su manipulacije sve sofisticiranije, lažni sadržaji sve uvjerljiviji, a umjetna inteligencija svakome omogućuje stvaranje fotografija, snimki i izjava koje izgledaju autentično – može li se prosječan građanin uopće obraniti?

U drugom dijelu intervjua za net.hr Picula govori o utrci tehnologije i etike, odgovornosti velikih digitalnih platformi i ulozi medija koji se pod pritiskom brzine i klikova bore za vjerodostojnost. Otkriva i što je naučio educirajući mlade i starije građane o lažnim vijestima te upozorava na pogrešnu pretpostavku da su generacije odrasle uz internet automatski otpornije na manipulaciju.

Prije nekoliko godina pokrenuli ste programe edukacije o dezinformacijama i došli do iznenađujućih rezultata tko najviše među građanima prenosi lažne vijesti. Otkrijte nam detalje.

Riječ je o pionirskim projektima u hrvatskom medijskom i političkom prostoru. Bilo je ljudi koji su se time bavili i prije mene, ali ja sam prije otprilike šest godina, dvije godine zaredom, pokrenuo programe namijenjene različitim skupinama.

Prvi je bio projekt „Kidalica lažnih vijesti“, namijenjen srednjoškolcima i studentima. Sljedeće sam godine za naše starije sugrađane pokrenuo program „Hodalica kroz lažne vijesti“.

Ono što sam iz tih projekata naučio nije me iznenadilo sadržajem, ali jest razmjerima.

I mladi i stari suočavaju se s istim temeljnim problemom, a to nije nedostatak informacija. Njih možda ima i previše.

Sjećam se jedne dobre dosjetke.

Prije 20 ili 30 godina tragali smo za informacijama kada smo htjeli napisati tekst, diplomski ili doktorski rad. Danas informacije pronalaze nas. U načinu na koji informacije traže svoju ciljanu publiku treba biti izrazito oprezan, ali i sve bolje obrazovan kako bismo se mogli snaći.

Informacijski prostor u kojem živimo toliko je zasićen da provjera postaje napor koji se odgađa, dok je dijeljenje informacija gotovo refleksno. Upravo se u toj pukotini između primitka informacije i njezine provjere često nastanjuju dezinformacije. Algoritmi tu pukotinu ne zatvaraju, nego je proširuju.

Njih ne zanima je li nešto istinito, nego može li potaknuti angažman. Kada smo pokrenuli „Kidalicu lažnih vijesti“ za srednjoškolce i studente, pošli smo od pretpostavke da su mladi prirodno otporniji na dezinformacije jer su odrasli s tehnologijom.

Ta se pretpostavka vrlo brzo pokazala pogrešnom jer digitalna vještina i kritičko mišljenje nisu isto.

Stariji građani, s druge strane, pokazali su se iznimno motiviranom publikom. Predavanja sam organizirao u domovima za starije.

Sjećam se da sam jednu skupinu pitao tko se koristi Facebookom. Mislim da ih je oko 80 posto podignulo ruku. To su ljudi koji su itekako željni komunikacije sa svijetom, možda i zbog svoje životne dobi.

Istraživanja su, nažalost, pokazala da starije osobe četiri do sedam puta češće dijele netočne informacije od mlađih. Razlog nije naivnost, nego navika dijeljenja sadržaja kao društvenog čina, bez koraka provjere koji bi trebao postati automatski.

Kada im jednom objasnite mehanizme manipulacije, reakcija je gotovo uvijek ista – žele znati više.

Kampanjama smo dosegnuli velik broj mladih i educirali seniore. Svaki od tih razgovora potvrdio je isto: medijska pismenost nije urođena sposobnost, nego se uči.

Gdje je naša budućnost? Možemo li se uopće obraniti u šumi informacija i dezinformacija?

Vrlo je teško dati argumentirano optimističan odgovor jer upravo traje bjesomučna utrka.

S jedne strane potiče je želja da se alati umjetne inteligencije komercijalno iskoriste, a s druge ih strane svi koji se sukobljavaju na globalnoj političkoj i gospodarskoj sceni žele upotrijebiti kao stratešku prednost pred konkurentima.

Nedavno sam bio u San Franciscu na sastanku zastupnika u Europskom parlamentu i članova američkog Kongresa, gdje smo vodili upravo takvu raspravu.

Jedan je američki stručnjak rekao da je riječ o vrlo ozbiljnom pitanju. Ako Sjedinjene Države imaju prednost u razvoju alata umjetne inteligencije i svjesne su te prednosti, trebaju li u tom trenutku otvoriti etička pitanja i mnogo ozbiljnije provjeravati ono što umjetna inteligencija jest, znajući da globalni konkurenti poput Rusije ili Kine nemaju takvih dvojbi i da će svaki tehnološki napredak pokušati iskoristiti za nametanje svojih interesa?

To je prije svega utrka između komercijalnog i etičkog.

S tom smo se dvojbom susreli već mnogo puta.

Europska unija ipak je prostor u kojem se u znatnoj mjeri pokušava regulirati rad velikih tehnoloških kompanija, kao i društvena uloga i položaj umjetne inteligencije. To naš kontinent, odnosno Europsku uniju, čini prostorom u kojem se pojavljuje politička odgovornost prema onome što nedvojbeno nije samo naša budućnost, nego praktički već naša sadašnjost.

Postajemo li zbog toga slabiji od onih koji nemaju etičke i moralne kriterije kada je riječ o umjetnoj inteligenciji i naprednim tehnologijama?

Ne bih rekao da smo zbog toga nužno u podređenom položaju. Ako ovakvim kampanjama i razgovorima, poput ovoga koji vodimo vi i ja, uspijemo proširiti svijest o tome koliko je opasnost prisutna te ako građani postanu obrazovaniji u upotrebi modernih komunikacijskih sredstava i platformi, generacije koje dolaze vjerojatno će steći određenu otpornost. Možda neće biti potpuno imune, ali barem neće pasti već na prvoj prepreci.

Sviđa mi se krilatica koja već dulje kruži: „Na internetu si ono što dijeliš.“

Ako budemo potpuno svjesni da internetski prostor nije bezazlen, možemo iskoristiti goleme mogućnosti koje nam otvara u komunikaciji i stvoriti pretpostavke za opći društveni napredak.

Istodobno moramo biti svjesni opasnosti koje se u njemu kriju. Možda će već sljedećoj generaciji ovakav razgovor djelovati anakrono, ali do te točke ipak treba doći.

Koliko su u tome važni mediji kao neovisni stručnjaci i profesionalci?

Izrazito su važni. Međutim, priroda prikupljanja, obrade i plasiranja vijesti promijenila se u posljednjih četrdesetak godina. Danas je rad redakcija u svim medijima bitno drukčiji nego prije.

Čini mi se da danas svi robuju brzini i žele ekskluzivnost. Što je obrada neke društvene teme intenzivnija, veća je i mogućnost privlačenja većeg broja gledatelja, slušatelja i čitatelja.

Po srednjoj sam stručnoj spremi novinar i sjećam se krilatice iz jednog udžbenika koja je opisivala američke tabloide: „Ako ima krvi, ide na naslovnicu.“

Glad za informacijama koje podižu nakladu uvijek je postojala.

Međutim, tehnologija i današnji način obrade vijesti radikalno su povećali opasnost da manipulacija i falsifikat, plasirani bez ikakve provjere, zamijene profesionalno obrađenu vijest iza koje stoje autori s integritetom.

Zato moramo imati dobro obrazovanu publiku kojoj se mediji obraćaju, ali i mediji moraju raditi na vlastitoj vjerodostojnosti.

Koji biste savjet dali građanima? Komu vjerovati i gdje tražiti točne informacije? 

Kada neka informacija u vama izazove snažnu emocionalnu reakciju – ogorčenje, strah, ponos ili euforiju – zastanite.

Upravo je ta emocionalna reakcija signal da nešto treba provjeriti, a ne automatski podijeliti. Dezinformacijske operacije, kao što smo dosad naučili, ne djeluju na razum, nego na emocije. Osmišljene su tako da reagirate brže nego što biste inače reagirali.

Svaki put kada u tome uspiju, postali ste dio njihove distribucijske mreže, čak i ako toga niste svjesni. U digitalnom prostoru, koji je osmišljen tako da ukloni stanku između podražaja i reakcije, taj trenutak zastajanja predstavlja čin otpora. To je najvažnija stvar koju sam naučio radeći na ovim projektima.

Prethodni dio ovog intervjua u kojem govori o vlastitom iskustvu dezinformacija i lažnih vijesti u srpskim medijima kao i o presedanu u Europi kada su u Rumunjskoj poništeni izbori kad je pobjedu odnio manje poznati izazivač i to zahvaljujući manipuliranju informacijama, pogledajte OVDJE. 

Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran ili obvezan informacijom, informacijama ili gledištima izraženima u okviru projekta za koji su odgovorni isključivo autori, intervjuirane osobe, izdavači i osobe zadužene za predstavljanje programa javnosti u skladu s primjenjivim zakonom. Europski parlament se također ne može smatrati odgovornim za neposrednu ili posrednu štetu do koje može doći u okviru ostvarenja projekta.

Objava Picula upozorava građane na opasnu igru: ‘Kad vas nešto razbjesni ili uplaši, zastanite’ pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Nemogućnost priuštivog stanovanja postaje jedno od najvećih gorućih pitanja za Europljane. Više od 50 % stanovnika gradova smatra stanovanje neposrednim i hitnim problemom u svojoj okolini. Osim toga, stambena kriza slabi našu konkurentnost ograničavanjem mobilnosti radne snage i mobilnosti u svrhu učenja. Stoga je od ključne važnosti pronaći rješenje za taj problem. 

Danas predstavljenim Aktom o priuštivom stanovanju Europska komisija podupire države članice i gradove u rješavanju pitanja priuštivosti i dostupnosti stambenog prostora u područjima u kojima su pritisci najizraženiji.

U nekim gradovima i popularnim turističkim odredištima, gdje je potražnja za stambenim prostorom najveća, njegova sve raširenija upotreba u svrhe osim primarnog stanovanja može negativno utjecati na lokalnu dostupnost i priuštivost.

Neke države članice već poduzimaju mjere za ublažavanje tih pritisaka, no pritom nailaze na pravne izazove u pogledu usklađenosti takvih mjera s pravom EU-a.

Akt o priuštivom stanovanju odgovara na te vrlo lokalizirane probleme, kao i na zahtjev država članica i općina za većom pravnom sigurnošću u slučajevima u kojima, u skladu s lokalnim osobitostima, odluče djelovati u okviru prava EU-a.

Dodatne informacije o paketu mjera za stanovanje dostupne su u priopćenju. 

Objava Nova pravila EU-a pomoći će lokalnim tijelima u rješavanju stambene krize pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Europska komisija danas je donijela prijedlog nove uredbe o modernizaciji i pojednostavnjenju okvira EU-a za javnu nabavu radi potpore učinkovitim ulaganjima u javne usluge i infrastrukturu u skladu s ciljevima politike Unije. 

Oslanjajući se na opsežna savjetovanja s javnim naručiteljima, poduzećima, sindikatima i civilnim društvom, Komisija predlaže ambicioznu reformu kako bi javna nabava postala jednostavnija, fleksibilnija i učinkovitija. Pridonijet će dovršetku jedinstvenog tržišta javne nabave, koje čini oko 15 % BDP-a EU-a.

Javna nabava ključna je za europsko gospodarstvo i svakodnevni život građana, a obuhvaća sve od prometa, infrastrukture i energetskih sustava do škola i zdravstvenih usluga. Očekuje se da će se prijedlogom ostvariti znatne godišnje administrativne uštede od 650 milijuna eura, koje proizlaze iz smanjenja opterećenja za javne naručitelje u iznosu od 80 milijuna eura i za gospodarske subjekte u iznosu od 570 milijuna eura.

1. Jednostavnija i jasnija pravila 

Predloženim Aktom o javnoj nabavi pravila su jednostavnija i jasnija tako što su tri postojeće direktive o javnoj nabavi i odredbe o javnoj nabavi koje su trenutačno obuhvaćene sektorskim zakonodavstvom objedinjene u jednu izravno primjenjivu uredbu. Time će se stvoriti usklađeniji i predvidljiviji okvir za javnu nabavu, čime će se smanjiti složenost, administrativno opterećenje i nedosljednosti u načinu na koji se pravila primjenjuju s trima postupcima umjesto trenutačnih pet. Time će se smanjiti složenost i nedosljednost koje proizlaze iz zasebnih zakonodavnih akata i različitih nacionalnih odluka o prenošenju. Novim se okvirom javnim naručiteljima omogućuje veća fleksibilnost, čime se omogućuju pregovori s podnositeljem zahtjeva tijekom postupaka. Potiče bolju provjeru tržišta, pojednostavnjuje administrativne postupke i omogućuje pregovore, čineći javnu nabavu sličnijom privatnoj nabavi. Njime se uvodi i inovacijski postupak za razvoj i nabavu inovativnih rješenja koja još nisu dostupna na tržištu. 

2. Jedinstvena platforma za svu nabavu u EU-u 

Za pojednostavnjenje i smanjenje administrativnog opterećenja ključno je stvaranje integriranog digitalnog tržišta javne nabave koje se sastoji od međusobno povezanih i interoperabilnih platformi za e-nabavu država članica. Digitalno tržište pojednostavnit će i olakšati nabavu za javne naručitelje (na primjer automatskom provjerom kriterija za isključenje). Time će se poduzećima omogućiti da sudjeluju u postupcima nabave i podnose ponude diljem EU-a putem bilo koje povezane platforme za e-nabavu koja se temelji na načelu „samo jednom”, izbjegavajući ponavljanje zahtjeva za informacije i dokumentaciju. Time će se promicati pristup novim poslovnim prilikama i povećati broj ponuda koje javni naručitelji primaju, čime će se maksimalno povećati potencijal jedinstvenog tržišta. Osim toga, digitalno tržište pojednostavnit će razmjenu podataka među sustavima e-nabave država članica stvaranjem jedinstvenog okvira za upravljanje podacima, čime će se ojačati transparentnost, odgovornost i kapaciteti za borbu protiv prijevara. 

3. Snažnija potpora okolišnim, socijalnim i inovacijskim ciljevima  

Prijedlogom se najbolji omjer cijene i kvalitete (BPQR) čini standardnom metodom dodjele, pri čemu kriteriji kvalitete čine najmanje 30 % (50 % za radno intenzivne ugovore), podložno mehanizmu „usklađivanja ili objašnjavanja”. Javni naručitelji mogu odstupiti od tog pristupa ako objasne kako će se inače osigurati kvaliteta, na primjer minimalnim zahtjevima u pogledu kvalitete. Javni naručitelji stoga će morati sustavno uzimati u obzir ne samo cijenu, već i kvalitetu, uključujući okolišna, socijalna, inovacijska, sigurnosna i otporna pitanja te pitanja „europske preferencije”. Javni naručitelji imat će potpuno diskrecijsko pravo u pogledu toga koji će se kriteriji kvalitete primjenjivati i u kojem omjeru u pojedinačnim postupcima nabave, pri čemu se prijedlogom nude praktični alati za potporu javnim naručiteljima u tome. 

4. Veća sigurnost, otpornost i strateška autonomija  

U skladu s preporukama iz Draghijeva izvješća prijedlog odražava sve veću geopolitičku važnost javne nabave. Njime se javnim naručiteljima omogućuje, a u nekim slučajevima i zahtijeva, da uklone rizike povezane sa sigurnošću i javnom sigurnošću Unije ili država članica, osjetljivim informacijama, kibersigurnošću i neprimjerenim utjecajem trećih zemalja. Nove odredbe o otpornosti i sigurnosti opskrbe primjenjivale bi se na ugovore koji uključuju subjekte povezane s kritičnom infrastrukturom i čiji je cilj poduprijeti diversifikaciju lanca opskrbe, sigurnost opskrbe i pripravnost za krize. 

Naposljetku, Uredbom se uvodi horizontalni europski okvir povlastica za javnu nabavu u skladu s međunarodnim pravnim obvezama Unije. Pojašnjava se koji su gospodarski subjekti i proizvodi obuhvaćeni međunarodnim obvezama Unije u području javne nabave i olakšava se njihova provjera. Komisija bi mogla ograničiti takvu pokrivenost ako se analizom pristupa tržištu utvrdi da treća zemlja nije gospodarskim subjektima iz Unije omogućila pravedan pristup tržištu u skladu sa svojim obvezama ili ako su potrebna ograničenja za nevažeću ovisnost o sigurnosti opskrbe ili zaštitu naših interesa gospodarske sigurnosti. 

Objava Europska komisija predlaže reformu javne nabave: Manje birokracije, veća kvaliteta i fokus na sigurnost pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

U razgovoru za Net.hr Picula govori o tome tko stoji iza organiziranih kampanja dezinformiranja, kako prepoznati da se neka poruka širi koordinirano, koliko je pogođena Hrvatska te kakvu ulogu imaju Rusija i domaći akteri koji prenose strane narative. Govorio je i o vlastitom iskustvu s dezinformacijama i napadima srpskih provladinih tabloida, za koje tvrdi da mu pripisuju izjave koje nikada nije izrekao i objavljuju fotografije u lažnom kontekstu.

Posebno upozorava na izazov koji donosi umjetna inteligencija i globalnu utrku u kojoj se tehnološki napredak sudara s pitanjima regulacije i etike. Građanima pritom daje jednostavan savjet: upravo kada neka informacija izazove snažan strah, bijes, ponos ili euforiju, treba stati i provjeriti je prije dijeljenja. Dezinformacije, upozorava, ciljaju emocije kako bismo reagirali prije nego što počnemo razmišljati.

Kako prepoznati dezinformaciju, možemo li se uopće obraniti od sve sofisticiranijih manipulacija i zašto Picula smatra da je medijska pismenost postala pitanje sigurnosti – pogledajte cijeli intervju u videu.

Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran ili obvezan informacijom, informacijama ili gledištima izraženima u okviru projekta za koji su odgovorni isključivo autori, intervjuirane osobe, izdavači i osobe zadužene za predstavljanje programa javnosti u skladu s primjenjivim zakonom. Europski parlament se također ne može smatrati odgovornim za neposrednu ili posrednu štetu do koje može doći u okviru ostvarenja projekta.

Objava Picula o ratu dezinformacijama: Otkrio kako prepoznati orkestrirani napad i tko stoji iza njega pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Europski novac pritom nije promijenio samo velike sustave. Promjene su vidljive i u svakodnevnom životu građana.

Jedan od primjera je hrana i kvaliteta proizvoda koji se prodaju na europskom tržištu. 

“Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju uvedena su pravila koja onemogućuju da se na različitim tržištima plasiraju proizvodi bitno različite kvalitete pod istim brendom, bez odgovarajućeg informiranja potrošača”, kaže zastupnica u Europskom parlamentu, Biljana Borzan.

To se ne odnosi samo na prehrambene proizvode, nego i na higijenske proizvode, automobile, lijekove i druge proizvode. Zakonom je zabranjeno nezakonito korištenje potpora, no bilo je slučajeva u kojima su pojedini korisnici pokušavali javni novac usmjeriti u vlastitu korist. Upravo zato europski fondovi imaju sustav kontrole koji može uključivati i istrage Europskog ureda javnog tužitelja. U Hrvatskoj je trenutačno aktivno 99 istraga Europskog ureda javnog tužitelja. Njihovi su slučajevi dosad doveli do 26 pravomoćnih osuđujućih presuda, dok procijenjena šteta u aktivnim predmetima iznosi oko 601 milijun eura.

Više pogledajte u prilogu. 

Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran ili obvezan informacijom, informacijama ili gledištima izraženima u okviru projekta za koji su odgovorni isključivo autori, intervjuirane osobe, izdavači i osobe zadužene za predstavljanje programa javnosti u skladu s primjenjivim zakonom. Europski parlament se također ne može smatrati odgovornim za neposrednu ili posrednu štetu do koje može doći u okviru ostvarenja projekta

Objava Povukli smo milijarde iz EU fondova: Taj je novac danas posvuda, ali što smo s njim napravili? pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Članstvo nam je donijelo i univerzalne punjače, i roaming i jednaku kvalitetu detrdženta. Kako je europska unija utjecala na vaš život, doznajte prilogu.

Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran ili obvezan informacijom, informacijama ili gledištima izraženima u okviru projekta za koji su odgovorni isključivo autori, intervjuirane osobe, izdavači i osobe zadužene za predstavljanje programa javnosti u skladu s primjenjivim zakonom. Europski parlament se također ne može smatrati odgovornim za neposrednu ili posrednu štetu do koje može doći u okviru ostvarenja projekta

Objava Od univerzalnih punjača do jednake kvalitete deterdženata: Evo kako je sve EU utjecala na vaš život pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Europski novac danas je vidljiv gotovo posvuda – od poljoprivrednih gospodarstava i obnovljenih škola do prometnica, zdravstvenih ustanova i velikih infrastrukturnih projekata. No, uz pitanje koliko smo novca povukli, sve je važnije i pitanje što smo tim novcem napravili.

Na plantaži lješnjaka u Općini Orle početak rujna znači vrhunac sezone. Hrskavi plodovi prirodno padaju sa stabala, a zatim ih treba što prije pokupiti, osobito kada je vrijeme suho.

Lješnjaci se, za razliku od grožđa ili maslina, ne beru izravno sa stabla. Skupljaju se s tla, a posao je na jednoj hrvatskoj plantaži dodatno olakšan mehanizacijom. Riječ je o jednoj od najvećih plantaža lješnjaka u Hrvatskoj, s ukupno oko osam tisuća stabala. Na Filipivom OPG-u nekada su za održavanje prostora ispod stabala koristili herbicide, no s vremenom su prešli na mehaničko uklanjanje korova. Takav način rada zahtijeva ulaganja u strojeve, a dio novca osiguran je kroz europske potpore za mlade poljoprivrednike.

Za dobivenih 75 tisuća eura poticaja kupljeni su novi berač, malčer i stroj za rezidbu. Ulaganja su značajno olakšala i ubrzala rad na plantaži, kaže Filip Krznar, uzgajivač lješnjaka.  

Tragovi europskog novca vidljivi su svugdje

Europski novac nije samo u poljoprivredi. Njegovi tragovi vidljivi su i u obnovi škola, vrtića, zdravstvenih ustanova i prometne infrastrukture. Jedan od zanimljivijih primjera je sportska dvorana Gornjogradske gimnazije u Zagrebu. I prije obnove dvorana je imala oslikane zidove, no njezin je strop bio u derutnom stanju.

Tijekom obnove restauratori su sondiranjem utvrdili koji se sloj oslikanog stropa može sačuvati. Zatim su, dio po dio, obnavljali postojeće umjetničke oslike. Posao je zahtijevao preciznost, ali i neobičan položaj za one koji su ga izvodili. Restauratori su radili ležeći na skeli, na način koji je gotovo podsjećao na Michelangelov rad na Sikstinskoj kapeli, objašnjava Božidar Kožinec, glavni inženjer obnove Gornjogradske gimnazije.

Od Zagreba do Petrinje posljednjih su godina niknula velika gradilišta. Štemalo se, rezalo, cementiralo i ugrađivale su se nove armature. Europski novac pritom je korišten za obnovu velikog broja projekata. Dosad je kroz sredstva Europske unije realizirano 1309 projekata ukupne vrijednosti oko četiri milijarde eura, od čega je približno milijarda eura stigla iz europskih fondova. Obnova obuhvaća 74 zdravstvene ustanove, 156 škola i vrtića te oko 600 kilometara prometnica.

Promjene su vidljive u svakodnevnom životu građana.

Europski novac pritom nije promijenio samo velike sustave. Promjene su vidljive i u svakodnevnom životu građana.

Jedan od primjera je hrana i kvaliteta proizvoda koji se prodaju na europskom tržištu. 

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju uvedena su pravila koja onemogućuju da se na različitim tržištima plasiraju proizvodi bitno različite kvalitete pod istim brendom, bez odgovarajućeg informiranja potrošača”, kaže zastupnica u Europskom parlamentu, Biljana Borzan.

To se ne odnosi samo na prehrambene proizvode, nego i na higijenske proizvode, automobile, lijekove i druge proizvode. Zakonom je zabranjeno nezakonito korištenje potpora, no bilo je slučajeva u kojima su pojedini korisnici pokušavali javni novac usmjeriti u vlastitu korist. Upravo zato europski fondovi imaju sustav kontrole koji može uključivati i istrage Europskog ureda javnog tužitelja. U Hrvatskoj je trenutačno aktivno 99 istraga Europskog ureda javnog tužitelja. Njihovi su slučajevi dosad doveli do 26 pravomoćnih osuđujućih presuda, dok procijenjena šteta u aktivnim predmetima iznosi oko 601 milijun eura.

Generalno možemo reći da je percepcija da kod eu fondova nema muljanja kako se to kaže i da je i da onaj tko pomisli da bi nešto uzeo ispod stola da onda zbog toga to neće raditi, tumači Ariana Vela, stručnjakinja za fondove EU.

Stručnjaci pritom ističu da većina korisnika europskih fondova u projekte ulazi kako bi unaprijedila svoje poslovanje ili realizirala projekte koje bi vlastitim sredstvima teško mogli provesti. No sustav kontrole važan je kako bi se spriječile zlouporabe i osiguralo da novac završi tamo gdje je namijenjen.

EU fondovi sufinancirali brojne projekte

Europskim novcem sufinancirani su i neki od najvećih hrvatskih infrastrukturnih projekata – od riječke luke i kilometara novih ili obnovljenih željezničkih pruga do Pelješkog mosta. No, jednako važni mogu biti i manji projekti, oni koji mijenjaju svakodnevicu stanovnika pojedinih gradova i kvartova.

Ono što je upitno i o čemu ćemo trebat razmišljati i što je zapravo ključ cijele ove priče s EU fondovima je što smo mi s njima postigli i ako gledate koje smo indikatore ugovorili i koje smo postigli tu imamo još problem i to je nešto što će se osigurati kroz rezultate projekta i to je ono u čemu moramo razmišljati kroz idućih nekoliko godina, dodaje, Vela. 

Europa je, međutim, donijela i druga pravila koja izravno utječu na svakodnevicu. Jedan od primjera je uvođenje jedinstvenog punjača za elektroničke uređaje. Više nije potrebno imati različite punjače za različite uređaje, ovisno o proizvođaču.

Ulaskom u europsku uniju smo si olakšali na neki način život što više nemamo za svaki uređaj od mobitela do tableta brijačih aparata i slično različite punjače u odnosu na to što preferira pojedini proizvođač nego sada imamo jedinstveni punjač i ona rečenica ima li netko punjač za taj i taj mobitel je zapravo u povijesti, tu su još i mnoge druge stvari poput toga da telefoniramo po jednakim cijenama kao i cijela Europa, kaže Biljana Borzan. 

I tako nam je Europa u tanjuru, na cesti, u školi, kod doktora. Od roaminga do Schengena – od stropova do lješnjaka. Berba novca iz fondova je bogata, ali još je važnije što ćemo od tog uroda napraviti.

Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran ili obvezan informacijom, informacijama ili gledištima izraženima u okviru projekta za koji su odgovorni isključivo autori, intervjuirane osobe, izdavači i osobe zadužene za predstavljanje programa javnosti u skladu s primjenjivim zakonom. Europski parlament se također ne može smatrati odgovornim za neposrednu ili posrednu štetu do koje može doći u okviru ostvarenja projekta

Objava Kako je Europska unija promijenila našu svakodnevicu? U našem je tanjuru, na cesti, u školi… pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

A da bi pomoć pacijentima i njihov boravak bili što ugodniji, važno je i u kakvom je stanju zdravstvena ustanova u kojoj se liječe. Da ih zimi “ne zebu” noge dok čekaju pregled, a ljeti da ne “dišu na škrge” u sparnim čekaonicama i ambulantama bez zraka.

To je prepoznala i ispostava Doma zdravlja Primorsko-goranske županije u Crikvenici, koja je energetskom obnovom funkcionalno i energetski unaprijedila zgradu iz 1977. godine. Projekt je dovršen u kolovozu, pa je propuh koji ih je mučio zimi sada stvar prošlosti, a pregrijane čekaonice i ambulante tek ružno sjećanje koje polako blijedi.

Puno više od ulaganja u fasadu i zidove

Projekt je pokazao i da energetska obnova nije samo ulaganje u fasadu i zidove, nego i u ljude, zadovoljstvo pacijenata i zaposlenika, ali i uštede.

Investicijom od 1,85 milijuna eura uložilo se u javnu zdravstvenu infrastrukturu Crikvenice i okolnog područja, a učinci projekta vidjet će se dugoročno, kroz manju potrošnju energije i smanjenje troškova, ali i kvalitetnije prostore, veće zadovoljstvo pacijenata te manji utjecaj na okoliš.

Projekt je financiran u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Ukupni prihvatljivi troškovi projekta iznose 996.998,75 eura, od čega je 799.066,50 eura bespovratnih sredstava iz NPOO-a, dok je razlika između vrijednosti izvedenih radova i bespovratnih sredstava financirana iz županijskog proračuna.

S kojim su se izazovima tijekom obnove susreli i kako će ona utjecati na stanovnike Crikvenice, otkrio nam je ravnatelj Doma zdravlja Nikola Osojnak.

Velike promjene

U sklopu projekta obnovljena je vanjska ovojnica zgrade, uključujući toplinsku izolaciju vanjskih zidova i ravnog krova. Postojeća fasadna stolarija zamijenjena je novom, energetski učinkovitom stolarijom s aluminijskim profilima s prekinutim toplinskim mostom i trostrukim ostakljenjem.

Jedna od najvećih promjena je modernizacija sustava grijanja, pojašnjava ravnatelj.

“Umjesto dosadašnjeg sustava koji se temeljio na kotlovnici na ekstra lako loživo ulje, ugrađena je visokotemperaturna elektromotorna dizalica topline zrak-voda snage 115,7 kW. Postojeći kotao ostavljen je kao rezervni sustav kako bi se osigurao kontinuitet grijanja u slučaju eventualnog ispada iz rada dizalice topline. U svim prostorijama ugrađena je nova LED rasvjeta, a postavljen je i sustav daljinskog očitanja potrošnje energenata i vode koji omogućuje kontinuirano praćenje potrošnje i učinkovitije upravljanje energijom. Uz energetske mjere, projekt je uključio i punionicu za električna vozila, uređeno parkiralište za bicikle te dodatne mjere zaštite od požara”, ističe Osojnak.

Najveća se razlika ipak osjeti u kvaliteti i stabilnosti uvjeta u samoj zgradi. Ravnatelj priznaje da su prije obnove imali problema s hladnim prostorijama zimi, propuhom i pregrijavanjem ljeti. Sada je, kaže, boravak u zgradi ugodniji i ujednačeniji tijekom cijele godine.

Liječenje usred radova

A do toga nije bilo lako doći. Dom zdravlja tijekom radova cijelo je vrijeme funkcionirao i pružao usluge pacijentima. Zatvoriti Dom zdravlja na nekoliko mjeseci jednostavno nije bila opcija. Bolest ne pita, a pacijenti ne mogu čekati.

Zato je bilo potrebno dobro koordinirati izvođače, djelatnike i organizaciju rada, voditi računa o sigurnosti pacijenata i zaposlenika te radove prilagođavati svakodnevnom funkcioniranju Doma zdravlja.

Upravo to ravnatelj izdvaja kao jednu od najvažnijih lekcija projekta: “Energetska obnova javnih zgrada zahtijeva dobru pripremu i koordinaciju svih uključenih, osobito kada je riječ o objektima koji moraju ostati u funkciji”.

Osim energetski učinkovitije, sigurnije i kvalitetnije opremljene zdravstvene zgrade, očekuju se i dugoročne promjene. Smanjenje potrošnje energije i troškova korištenja objekta bilo je jedan od glavnih ciljeva obnove. Svaki euro uštede dobro dođe, a novac koji dugoročno uštede na energiji mogu usmjeriti u druge potrebe zdravstvenog sustava.

Nadaju se uštedama

“Prema projektnim pokazateljima, očekuje se smanjenje godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za 93.045,33 kWh, odnosno 74,58 posto.

Godišnja potrebna primarna energija smanjuje se za 346.633,44 kWh, odnosno 71,71 posto, dok se emisije stakleničkih plinova smanjuju za čak 73,05 tona godišnje, odnosno 78,60 posto u odnosu na stanje prije obnove. Za usporedbu, prije obnove sustav grijanja temeljio se na ekstra lakom loživom ulju, uz godišnju potrošnju od oko 17.300 litara goriva, dok je godišnja potrošnja električne energije iznosila oko 92.000 kWh”, navodi ravnatelj Doma zdravlja.

Zime bi sada trebale biti ugodnije i liječnicima u crikveničkom Domu zdravlja i pacijentima.

“Obnova toplinske ovojnice, krova i stolarije, zajedno s novim sustavom grijanja, trebala bi omogućiti bolje zadržavanje topline i smanjiti toplinske gubitke”, ističe ravnatelj.

Za zdravstvenu ustanovu to je posebno važno jer se u njoj svakodnevno zadržavaju pacijenti različite dobi i zdravstvenog stanja, kao i zdravstveni djelatnici koji u tim prostorima provode cijeli radni dan. Novi sustav grijanja omogućuje učinkovitije korištenje energije, a postojeći kotao ostao je kao rezervni sustav, što im daje dodatnu sigurnost i kontinuitet grijanja.

Djelatnici zadovoljni

Kao jednu od najvažnijih praktičnih koristi obnove ravnatelj ističe toplinsku ugodnost prostora. “Drugim riječima, energetska obnova nije samo pitanje potrošnje energije i troškova. Rezultati obnove izravno se osjete u svakodnevnom životu ljudi koji koriste zgradu”, napominje.

Za djelatnike je najvažnije što sada imaju kvalitetnije i ugodnije radne uvjete, od kvalitetnije rasvjete do poboljšanih toplinskih uvjeta i učinkovitijeg objekta.

Pacijenti ondje dolaze zbog raznih stanja, a ustanova očekivano želi da njihov boravak bude što ugodniji. Ovdje zato nije riječ samo o ulaganju u javnu infrastrukturu.

“Korist od projekta nije ograničena samo na samu zgradu, već je namijenjena svim građanima koji koriste zdravstvene usluge ove ispostave”, govori ravnatelj.

Reakcije zaposlenika nakon obnove su, kaže, pozitivne. Upravo oni najbolje mogu usporediti stanje prije i poslije. Posebno će koristi od obnove imati tijekom ekstremnijih vremenskih uvjeta, odnosno u hladnijim zimskim danima i toplijim ljetnim razdobljima.

Osim toga, obnovljena zgrada s uređenim i suvremenim prostorom ugodnija je i za zaposlenike i za pacijente.

“Smatramo da je zadovoljstvo zaposlenika jedan od važnih pokazatelja uspješnosti ovakvog projekta jer se konačni učinak investicije najbolje vidi upravo kroz svakodnevno korištenje prostora”, smatra Osojnak.

‘Možemo biti primjer drugima’

Kaže kako ovaj projekt može poslužiti kao dobar primjer drugim zdravstvenim ustanovama jer pokazuje da energetska obnova nije samo ulaganje u fasadu ili tehničke sustave zgrade. Riječ je i o ulaganju u dugoročnu održivost javne infrastrukture, bolje uvjete za djelatnike i pacijente, ali i odgovornije korištenje javnih sredstava i energije.

“Posebno je važno što se učinci obnove neće pratiti samo jednom, nakon završetka radova. Potrošnja energenata i vode nastavit će se pratiti kroz ISGE, a sustav daljinskog očitanja omogućuje kontinuirano praćenje i optimizaciju potrošnje.

Vjerujemo da iskustvo iz Crikvenice može biti poticaj i drugim zdravstvenim ustanovama da krenu putem energetske obnove. Posebno je važno da se pritom ne gleda samo početna vrijednost investicije, nego njezin dugoročni učinak – na potrošnju energije, troškove, kvalitetu prostora, zadovoljstvo korisnika i smanjenje utjecaja na okoliš”, zaključio je ravnatelj.

Energetska obnova u fokusu EU

Projekt energetske obnove Doma zdravlja financiran je bespovratnim sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, u okviru europskog Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF). Taj je mehanizam uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća te predstavlja središnji dio instrumenta NextGenerationEU, kroz koji Europska unija financira reforme i ulaganja usmjerena, među ostalim, na zelenu tranziciju i povećanje energetske učinkovitosti.

Upravo je zelena tranzicija jedan od šest ključnih stupova Mehanizma za oporavak i otpornost, a države članice najmanje 37 posto sredstava iz svojih nacionalnih planova moraju usmjeriti na mjere koje doprinose klimatskim ciljevima. Energetska obnova javnih zgrada zato nije izdvojena mjera, nego dio znatno šire europske politike smanjenja potrošnje energije, emisija stakleničkih plinova i ovisnosti o fosilnim izvorima energije.

Takva ulaganja uklapaju se i u Europski zeleni plan, kojim je Europska unija postavila cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine. Posebno mjesto u toj politici zauzima građevinski fond jer zgrade čine oko 40 posto ukupne potrošnje energije u Europskoj uniji i povezane su s približno 36 posto energetskih emisija stakleničkih plinova.

Kako bi ubrzala obnovu postojećih zgrada, Europska unija pokrenula je i inicijativu „Renovation Wave for Europe“, odnosno Val obnove za Europu. Cilj je najmanje udvostručiti godišnju stopu energetskih obnova, smanjiti potrošnju energije u postojećim zgradama te do 2030. potaknuti obnovu približno 35 milijuna zgrada diljem Unije. Europski parlament tu je politiku dodatno podupro kroz zakonodavni okvir kojim se postupno pooštravaju zahtjevi za energetsku učinkovitost zgrada.

Energetska obnova Doma zdravlja tako se može promatrati kao lokalni primjer provedbe šire europske politike: sredstva osigurana kroz Mehanizam za oporavak i otpornost koriste se za smanjenje potrošnje energije i troškova javnih ustanova, ali istodobno doprinose zajedničkim ciljevima Europske unije vezanima uz dekarbonizaciju zgrada i klimatsku neutralnost.

Nova pravila za poboljšanje energetskih svojstava zgrada u cijeloj EU stupila su na snagu 30. svibnja ove godine. Cilj im je poduprijeti države članice EU u modernizaciji fonda zgrada kako bi se smanjili troškovi i potrošnja energije te postiglo da do 2050. sve zgrade u EU budu bez emisija i potpuno dekarbonizirane.

Obnova zgrada jedan je od glavnih prioriteta jer je velik dio zgrada u EU star, a 75 posto ih ima loša energetska svojstva. Revidiranom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada utvrđuju se ažurirana pravila za postupnu modernizaciju stambenih, poslovnih i javnih zgrada u narednim desetljećima.

Države članice EU-a dužne su izraditi nacionalne planove obnove zgrada prema svojim nacionalnim okolnostima i posebnostima fonda zgrada. Novi okvir potiče države članice EU da povećaju opseg obnove zgrada, posebno onih s najlošijim energetskim svojstvima.

#europeforus

Objava Dom zdravlja s naše obale: Ljeta i zime bit će im lakše, ali to nije jedina promjena: ‘Želimo biti primjer’ pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Na ulazu u novi Centar za posjetitelje Vrata Papuka u Slatinskom Drenovcu nalazi se veliki reljef cijelog područja. Na njemu su označene staze, vidikovci, adrenalinski park, Geo info centar i druge lokacije Parka prirode Papuk. Dovoljno je nekoliko minuta kraj njega da postane jasnije koliko je prostor zapravo velik i koliko se različitih sadržaja nalazi na relativno maloj udaljenosti.

Centar je otvoren prije nekoliko mjeseci, nakon što je dotad zapuštena i nedovoljno korištena lokacija potpuno obnovljena i pretvorena u suvremenu prijemnu točku Parka. Obnovljena je postojeća zgrada, uređen okoliš, postavljen multimedijski sadržaj, a u sklopu projekta uređeni su i gljivarski park te poučno-edukativna staza.

Održivost i povezivanje turizma s lokalnom zajednicom

No cijela priča nije zamišljena samo kao još jedno mjesto na kojem će posjetitelji dobiti informacije prije nego krenu prema Jankovcu ili nekoj od staza. U projektu se dosta razmišljalo o tome kako prostor učiniti pristupačnijim različitim skupinama posjetitelja, kako obnoviti zapuštenu lokaciju bez stvaranja još jednog turističkog sadržaja koji živi sam za sebe i kako u cijelu priču uključiti ljude koji na području Papuka već proizvode, rade i žive.

Upravo u toj povezanosti zaštite prirode, turizma i lokalne zajednice u Parku vide praktično značenje održivosti razgovaramo s Majom Jurlinom, voditeljicom Odjela za organizaciju posjećivanja u Parku prirode Papuk.

„Za nas održivost znači puno više od energetski učinkovitog ili obnovljenog objekta. Ako želimo da Papuk dugoročno bude kvalitetna destinacija, onda moramo istovremeno čuvati prirodu, razvijati turizam i stvarati korist za ljude koji na ovom području žive. Vrata Papuka zato ne želimo promatrati kao završetak jednog projekta, nego kao početnu točku za povezivanje posjetitelja s cijelim područjem.

Želimo da posjetitelj koji dođe u centar ne dobije samo informaciju gdje je Jankovac ili koja je najbliža planinarska staza, nego da otkrije i lokalnog proizvođača, OPG, vinariju, smještaj ili neki drugi sadržaj u okolici.Upravo u tome vidimo praktičnu vrijednost održivosti, da se ljudi i proizvodi s ovog područja bolje povežu s posjetiteljima i da se razvoj turizma ne događa odvojeno od života lokalnog stanovništva“, objašnjava naša sugovornica.

Vrata Papuka tako žele biti mjesto na kojem će posjetitelji upoznati ne samo prirodnu i kulturnu baštinu, nego i male lokalne proizvođače, OPG-ove, vinare, pčelare, proizvođače hrane, suvenira i druge ljude čiji proizvodi nastaju na ovom području.

Dio njih već je okupljen kroz inicijativu 100% Papuk, a želja je tu mrežu dodatno širiti.

Za Park to nije samo pitanje proširenja turističke ponude. Lokalni proizvodi, smještaj i usluge trebali bi postati dio samog iskustva posjeta Papuku.

„Vrata Papuka predstavljaju prvi susret posjetitelja s Papukom, ali taj susret ne želimo ograničiti samo na prirodnu i kulturnu baštinu. Papuk čine i ljudi koji ovdje žive, rade i proizvode.

Zato nam je važno da posjetitelj kroz Vrata Papuka upozna i lokalne proizvođače, OPG-ove, vinare, pčelare, obrtnike, pružatelje smještaja i turističkih usluga. Oni su važan dio identiteta ovog područja i želimo da se njihove priče i proizvodi bolje povežu s ljudima koji dolaze na Papuk.

Kada posjetitelj kupi domaći proizvod, posjeti lokalnog proizvođača, odabere smještaj ili produži svoj boravak na našem području, korist od toga ne ostvaruje samo Park prirode, ostvaruje je cijela zajednica.

Upravo zato kroz inicijativu 100% Papuk želimo graditi mrežu lokalnih partnera i stvoriti poveznicu između posjetitelja i ljudi koji svojim radom daju dodatnu vrijednost ovom prostoru“, kaže Jurlina.

Od digitalnog ekrana do proizvoda lokalnog OPG-a

Za posjetitelja se ta ideja vidi vrlo konkretno. U centru postoji digitalna galerija lokalnih partnera u kojoj se može vidjeti tko su, čime se bave i gdje se nalaze, a dio njihovih proizvoda može se kupiti i u suvenirnici. Cilj je da posjet Papuku ne završi nužno izlaskom iz Parka, nego da nekoga odvede i do lokalnog gospodarstva, proizvođača ili smještaja u okolici. U Parku zato žele proširivati i ponudu proizvoda svojih partnera.

„U procesu smo stvaranja uvjeta kako bismo u našim suvenirnicama mogli ponuditi što više različitih proizvoda naših 100% Papuk partnera. Pri tome mislimo i na prehrambene proizvode. Već je nekoliko naših partnera uvršteno na police suvenirnice i jako nam je važno da tu priču nastavimo širiti.

Želimo da posjetitelj, osim uspomene na Papuk, sa sobom može ponijeti i konkretan proizvod nastao upravo na ovom području. Na taj način suvenirnica postaje još jedna poveznica između posjetitelja i lokalne zajednice.Zato pozivamo sve naše 100% Papuk partnere koji imaju proizvode za koje smatraju da bi mogli biti dio ponude da nam se jave. Želimo razgovarati o mogućnostima suradnje i, gdje god za to postoje uvjeti, njihove proizvode što prije uvrstiti u ponudu naših suvenirnica.

Naš je cilj da ponuda bude što autentičnija i da kroz nju posjetitelji mogu upoznati ljude, proizvode i priče koje nastaju upravo na Papuku i u njegovoj okolici. Partnerima koji su pristali sudjelovati u projektu omogućili smo vidljivost i promociju na ekranima Prijemne točke Vrata Papuka. Radi se o interaktivnom multimedijalnom sadržaju gdje posjetitelji mogu za svakog partnera vidjeti fotografije, video, opis njihove djelatnosti i ponude te pronaći njihove kontakt podatke.

Naši informatori i edukatori dodatno posjetiteljima predstavljaju partnere i upućuju ih na njihove proizvode i usluge. Želimo da ta komunikacija ne ostane samo na informaciji, nego da posjetitelja potaknemo da zaista ode do lokalnog proizvođača, kupi njegov proizvod ili koristi njegovu uslugu – izravno, na njegovom pragu i bez posredovanja“, kaže Jurlina.

Takav pristup dobro se uklapa i u širi koncept projekta, koji je od početka postavljen kroz održivost i povezivanje turizma s lokalnom zajednicom. Umjesto da se sve koncentrira na nekoliko najpoznatijih atrakcija, ideja je posjetitelje usmjeriti i prema manjim mjestima i proizvođačima u okolici, odnosno da turistički promet koji Papuk već privlači ostavi konkretniji trag i izvan samog Parka.

Kako su prirodna baština i inkluzivnost ugrađene u Vrata Papuka

Slična pažnja vidljiva je i u samom postavu centra. Multimedijski sadržaji prilagođeni su slabovidnim osobama, koje mogu povećavati tekst, mijenjati kontrast i podlogu prikaza, dok su slijepim osobama dostupni zvučni zapisi i dodatni opisi fotografija. Dio sadržaja prilagođen je i osobama s intelektualnim poteškoćama. To nisu elementi koji su dodani tek nakon što je sadržaj već bio osmišljen, ističu u Parku, nego dio koncepta koji se razvijao od početka projekta.

„Pristupačnost nam je od početka bila jedan od važnih elemenata projekta jer smo željeli da Vrata Papuka budu mjesto zaista otvoreno svima.

Park prirode Papuk pripada svima i smatramo da mogućnost upoznavanja njegove prirodne i kulturne baštine ne bi trebala ovisiti o tome ima li netko određene poteškoće.

Zato nam je bilo važno da pristupačnost ne bude samo nešto što ćemo ‘dodati’ na kraju projekta, nego da bude ugrađena u sam način na koji posjetitelj koristi prostor i sadržaj. Multimedijski sadržaji prilagođeni su slabovidnim osobama kroz mogućnost povećanja teksta, promjene kontrasta i podloge, slijepim osobama dostupni su zvučni zapisi i dodatni opisi, a dio sadržaja prilagođen je i osobama s intelektualnim poteškoćama.

Posebno nam je važno što te prilagodbe nisu izdvojene i naglašene kao nešto posebno, nego su dio cjelokupnog sadržaja. Naš je cilj da se svaki posjetitelj u Vratima Papuka osjeća dobrodošlo i da može samostalno istraživati i doživjeti ono što mu želimo pokazati“, objašnjava Jurlina.

Upravo to što prilagodbe nisu izdvojene kao zaseban dio postava čini ih zanimljivima. Ugrađene su u način na koji svi posjetitelji koriste sadržaj.

Multimedijski dio vodi kroz bioraznolikost Papuka, svijet gljiva, kulturnu i povijesnu baštinu te turističke sadržaje Parka. Posjetitelj može pregledati različite lokacije, upoznati staze i atrakcije te dobiti bolju predodžbu o tome što se sve nalazi u okolici prije nego što odluči kamo dalje.

Ravnateljica Parka prirode Papuk Anita Lovreković prilikom otvorenja naglasila je kako Vrata Papuka nisu zamišljena samo kao ulazna točka u Park, nego kao mjesto susreta, edukacije i razvoja lokalne zajednice.Projekt Vrata Papuka vrijedan je 3.313.975,93 eura, a u stopostotnom iznosu financiran je sredstvima Europske unije. Time se projekt uklapa u širi europski smjer prema kojem ulaganja u turizam više nisu usmjerena samo na povećavanje broja posjetitelja, nego i na održivost, zaštitu prirode te gospodarsku i društvenu korist za lokalne zajednice.

Takav je smjer posebno naglasio Europski parlament u Rezoluciji o uspostavi strategije EU-a za održivi turizam, usvojenoj u ožujku 2021. godine. Parlament u njoj održivi turizam povezuje sa zaštitom bioraznolikosti, razvojem ruralnih područja i jačanjem lokalnih gospodarstava, a posebno ističe potencijal ekoturizma i ruralnog turizma u stvaranju prihoda i radnih mjesta izvan velikih turističkih središta.

Europski parlament pritom naglašava i važnost povezivanja lokalne proizvodnje, turizma, gastronomije i drugih aktivnosti kako bi korist od dolaska posjetitelja ostajala u zajednici. Upravo se takav pristup vidi i u projektu Vrata Papuka, gdje se razvoj turističke infrastrukture pokušava povezati s lokalnim OPG-ovima, proizvođačima, smještajem i drugim sadržajima na području Papuka.

Projekt se uklapa i u europsku kohezijsku politiku za razdoblje 2021.–2027. Europski fond za regionalni razvoj, čija su pravila Uredbom (EU) 2021/1058 zajednički donijeli Europski parlament i Vijeće, usmjeren je na smanjivanje razvojnih razlika među europskim regijama i poticanje održivog regionalnog razvoja. Upravo takav pristup omogućuje da ulaganja u turističku infrastrukturu istodobno služe zaštiti prirodne baštine, razvoju lokalnog gospodarstva i poboljšanju kvalitete života u manje razvijenim područjima.

Poziv malim OPG-ovima i proizvođačima da se uključe u priču

U tom smislu možda je najzanimljivije pratiti što će se s projektom događati sada, nakon završetka radova i otvaranja centra. Zgrada je obnovljena, postav je postavljen, staze su uređene. Sljedeći dio priče ovisit će o tome koliko će se oko centra uspjeti povezati ljudi iz okolice i koliko će posjetitelji, osim samog Papuka, upoznati i ono što se proizvodi nekoliko kilometara dalje.

Upravo zato u Parku sada žele čuti i od novih lokalnih proizvođača. Mali OPG-ovi, poljoprivrednici i drugi proizvođači zainteresirani za suradnju mogu se javiti Vratima Papuka i uključiti u mrežu koja bi s vremenom trebala rasti zajedno s brojem ljudi koji dolaze upoznati ovaj dio Slavonije.

No ambicija je šira od same prodaje lokalnih proizvoda. „Voljeli bismo da Vrata Papuka kroz nekoliko godina postanu puno više od prijemne točke ili ulaza u Park. Voljela bih da postanu mjesto susreta – mjesto gdje se susreću posjetitelji i lokalna zajednica, priroda i turizam, edukacija i gospodarstvo.

Želimo da posjetitelj ovdje dobije inspiraciju za istraživanje cijelog područja, a ne samo nekoliko najpoznatijih lokacija. Da nakon dolaska u Vrata Papuka poželi otići na neku manje poznatu stazu, posjetiti lokalnog proizvođača, upoznati okolna mjesta, pronađe smještaj i možda ostane dan duže.

Istovremeno želimo da lokalni ljudi u Vratima Papuka prepoznaju prostor i priliku za sebe. Da škole, obitelji, planinari, udruge, proizvođači i svi drugi mogu ovaj prostor doživjeti kao nešto svoje.

Ako uspijemo da Vrata Papuka postanu mjesto koje tijekom cijele godine povezuje ljude, znanje, prirodu, turizam i lokalno gospodarstvo, onda ćemo znati da projekt nije završio otvorenjem zgrade. Upravo tada će njegov pravi život tek početi“, zaključuje Maja Jurlina.

#europeforus

Objava Na Papuku turizam pokušavaju graditi oko prirode, ljudi i malih proizvođača pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Upravo je to bio jedan od izazova pred autorima Riznice Međimurja, muzeja nematerijalne baštine smještenog unutar kompleksa Staroga grada Čakovec.

“Kada je 2017. godine počela provedba projekta, osnovna ideja budućeg postava već je bila jasno postavljena. Fokus nije trebao biti samo na predmetima, nego prije svega na ljudima, njihovim vještinama, znanjima i nematerijalnoj kulturnoj baštini Međimurja”, kaže nam Janja Kovač, muzejska savjetnica i voditeljica Etnološkog odjela Muzeja Međimurja Čakovec.

“Već smo kroz dokumentaciju za prijavu na natječaj stavili fokus na ljude, na vještine i na nematerijalnu kulturnu baštinu, tako da smo u velikoj mjeri znali što želimo izložiti kroz postav. Naravno, kako je projekt napredovao, morali smo se prilagođavati arhitektonskim i prostornim rješenjima kako bismo dobili konačno rješenje koje će ispričati jednu zaokruženu priču”, prisjeća se.

Jedna od važnih ideja bila je pokazati da kulturna baština ne pripada samo dvorovima, velikaškim obiteljima i takozvanoj visokoj kulturi. Jednako važan dio priče čine svakodnevni život, tradicija i vještine ljudi koji su stoljećima živjeli na ovom prostoru.

“Bilo nam je izuzetno važno prikazati kako se, nazovimo to tako, ‘visoka’ i ‘niska’ baština isprepliću i kako su oduvijek bile povezane. Primjerice, upravo su čipkarice, žene sa sela, dovele do savršenstva izradu čipke koju su nosile žene visokog staleža. Kulturnu baštinu zato treba promatrati kao nešto što se isprepliće i čini cjelinu jednog vremena”, objašnjava Kovač.

Kako izložiti ono što se ne može staviti u vitrinu?

Poseban izazov kod muzeja nematerijalne baštine jest upravo pitanje kako predstaviti govor, pjesmu, običaj, vještinu ili usmenu predaju. Uz to dolazi i neizbježna odluka o tome što od bogatstva međimurske baštine uključiti u postav, a što ostaviti izvan njega.

“Uvijek je teško odlučiti što izložiti, a što izostaviti. Međutim, ono što uvijek moramo imati na umu jest da posjetitelje ne smijemo preopteretiti, a sve ono što bismo možda htjeli uvrstiti neće uvijek stati u fizički prostor koji imamo na raspolaganju. Tu se moramo osloniti na multimediju, ali i usmjeriti ljude prema drugim izvorima kako bi sami mogli istražiti ono što ih zanima i steći dublji i širi uvid”, kaže.

Riznica Međimurja nastala je kroz projekt „Rekonstrukcija i revitalizacija fortifikacije Starog grada Čakovec u Muzej nematerijalne baštine“. Projekt je financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj kroz Operativni program „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“ Njegova ukupna vrijednost iznosila je oko 5,42 milijuna eura, pri čemu je 85 posto sredstava osigurano iz EFRR-a, dok je preostali dio financirala Međimurska županija kao nositelj projekta.

Takav pristup uklapa se i u širu europsku politiku prema kulturnoj baštini. Europski parlament još je 2015. u svojoj rezoluciji o integriranom pristupu kulturnoj baštini naglasio kako baštinu treba promatrati istodobno kao materijalnu i nematerijalnu te poticao snažnije korištenje europskih fondova za njezinu zaštitu i očuvanje. Upravo je Europski parlament među institucijama koje su snažno podržale i proglašenje 2018. Europskom godinom kulturne baštine, s ciljem približavanja europske baštine građanima, njezina očuvanja i prijenosa budućim generacijama.

Europski parlament poslije je kroz Novu europsku agendu za kulturu dodatno naglasio da kultura i kulturna baština trebaju imati važnu ulogu u kohezijskoj politici i regionalnom razvoju te da europska sredstva ne trebaju služiti samo fizičkoj obnovi, nego i jačanju društvene uključenosti, identiteta i dostupnosti kulture građanima. Posebno se pritom ističe potreba očuvanja i materijalnih i nematerijalnih oblika baštine.

Za Janju Kovač europsko financiranje bilo je ono što je omogućilo da se početna ideja pretvori u suvremeni muzejski prostor.

“Institucije Europske unije omogućile su nam dobar početak i vjerujem da su na temelju dokumentacije procijenili kako je riječ o kvalitetnom projektu u koji vrijedi investirati novac EU fondova. Tome u prilog govori i priznanje koje smo 2021. godine dobili za najbolji muzejski postav u Hrvatskoj, a koje nam je dodijelilo Hrvatsko muzejsko društvo”, kaže.

Prostor koji je ponovno dobio život

Pet godina nakon otvaranja, Kovač smatra da je Riznica napravila i nešto više od samog stvaranja novog izložbenog prostora. Promijenila je način na koji se doživljava čitav kompleks Staroga grada. “Kada danas gledam proteklih pet godina, mislim da je Riznica Međimurja na neki način oživjela prostor između palače i fortifikacije Starog grada Čakovec. Cijeli taj dio je živnuo. Kroz prostor Riznice i prikaz kulturne baštine stvorili smo mjesto koje je mnogo toplije i u kojem se svi mogu dobro osjećati. To više nisu samo palača i fortifikacija. Predmeti koje smo uključili u postav unijeli su duh vremena kroz koji se može osjetiti i doživjeti staro Međimurje“”, govori Kovač.

Da je publika prihvatila takav koncept, pokazuje i broj posjetitelja. Riznicu posjetilo oko 112.000 ljudi, a uz stalni postav kontinuirano se organiziraju radionice, edukativni programi i drugi sadržaji. Posebna se pažnja pritom posvećuje najmlađima.

“Kod njih želimo stvoriti naviku posjećivanja muzeja i pokazati im da su muzeji ugodna mjesta za otkrivanje, istraživanje i učenje, mjesta u kojima će se osjećati lijepo i dobrodošlo”, naglašava Kovač.

Takav pristup također prati smjer europskih politika prema baštini. Europski parlament tijekom Europske godine kulturne baštine posebno je isticao važnost edukacije, uključivanja mladih i stvaranja osjećaja zajedničke odgovornosti za kulturnu baštinu, upravo kako njezino očuvanje ne bi ostalo samo posao institucija, nego postalo dio života zajednice.

Riznica pritom nije zamišljena kao dovršen i nepromjenjiv postav. Proces zaštite nematerijalne kulturne baštine stalno traje, a nova zaštićena dobra postupno će pronalaziti svoje mjesto i u muzeju.

U međuvremenu su zaštićena još tri nematerijalna dobra iz Međimurja i sjeverozapadne Hrvatske – pokladni običaji Međimurja, umijeće izrade predmeta od vrbove šibe u Kotoribi i okolici te tradicija i umijeće skelarenja u kontinentalnoj Hrvatskoj. Plan je da ih u sljedeće dvije godine postupno uključimo i u muzejski postav“, kaže Kovač.

Obnova se nastavlja i u drugim dijelovima Staroga grada

Riznica Međimurja dio je Muzeja Međimurja Čakovec, kompleksnog muzeja zavičajnog tipa smještenog u palači Staroga grada. Muzej je osnovan 19. veljače 1954. godine kao Gradski muzej Čakovec, a prema riječima Janje Kovač na čitavom se prostoru nalazilo oko 30.000 muzejskih predmeta.

Sljedeći veliki korak odnosi se na obnovu sjeveroistočnog i sjeverozapadnog krila palače. Ta faza ima drukčiji model financiranja od projekta Riznice Međimurja. Konstruktivna sanacija dvaju krila, oštećenih nakon potresa 2020. godine, financirana je bespovratnim sredstvima Fonda solidarnosti Europske unije, a za obnovu je osigurano više od 3,5 milijuna eura europskih sredstava. Radovi obuhvaćaju statičku sanaciju, obnovu krovišta, pročelja i drugih konstruktivnih dijelova palače. Fond solidarnosti EU upravo je instrument kojim Europska unija državama članicama pomaže nakon velikih prirodnih katastrofa, a njegova se sredstva mogu koristiti i za hitne mjere zaštite kulturne baštine pogođene katastrofama.

U slučaju Staroga grada Čakovec, završetak sanacije otvorit će mogućnost ponovnog korištenja prostora u kojima će biti prezentirani stalni postavi arheološkog, etnografskog, kulturno-povijesnog, povijesnog i likovnog odjela, a nadopunjavat će teme prezentirane u Riznici Međimurja.

Time bi se priča koja je započela revitalizacijom fortifikacije trebala proširiti na gotovo čitavu povijest života na području Međimurja.

“Kada se otvore i prostori koji su trenutno u sanaciji, zajedno će tvoriti cjelinu kroz koju ćemo posjetiteljima moći približiti prapovijest kroz arheologiju, život na selu koji je bio dominantan na području Međimurja, stare vještine, umjetnost i druge segmente života. Zapravo ćemo dobiti jednu veliku cjelinu o životu ljudi na ovom prostoru, od nekih davnih vremena pa sve do danas”, zaključuje Janja Kovač.

Sadržaj je nastao u sklopu projekta #europeforus

Objava Kako je Riznica Međimurja udahnula novi život Starom gradu Čakovec pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.