Projekt BEE(A)WARE

Pčele su ugrožene, to već znamo. Projekt BEE(A)WARE pokazuje zašto to nije cijela priča

Foto izvor: ddd
Piše: ddd
3. rujna 2026.

Sadržaj je nastao u sklopu projekta #europeforus

Kad govorimo o pčelama, većina nas prvo pomisli na medonosnu pčelu, košnicu i med. No posao oprašivanja ne počinje niti završava u pčelinjaku. Oko nas postoji čitav svijet divljih pčela, bumbara, leptira, muha lebdjelica i drugih kukaca koji imaju važnu ulogu u održavanju zdravih ekosustava, iako o mnogima od njih još uvijek znamo iznenađujuće malo.

Upravo od te šire slike polazi projekt BEE(A)WARE – Za prirodu koja zuji životom!, koji povezuje hrvatsku i slovensku stranu pograničnog područja. Projekt vrijedan 822.491,30 eura provodi se od 1. ožujka 2024. do 31. kolovoza 2026. godine, a sufinanciran je sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj kroz program Interreg Slovenija – Hrvatska 2021.–2027.

Njegova vrijednost nije samo u istraživanju. Projekt povezuje znanstvenike, institucije, pčelare i lokalnu zajednicu te znanje pretvara u konkretne aktivnosti na terenu, od praćenja divljih oprašivača i digitalnih sustava za pčelare do edukacija i drugačijeg upravljanja javnim površinama.

Zaštita oprašivača ne može stati na medonosnoj pčeli

O tome kako je BEE(A)WARE nastao, što smo kroz njega doznali o oprašivačima i što će ostati nakon njegova završetka razgovarali smo s Magdalenom Trstenjak, voditeljicom projekta iz agencije REDEA. 

„Ideja za BEE(A)WARE nastala je gotovo godinu dana prije nego što smo uopće počeli pisati projektni prijedlog. Sve je krenulo iz razgovora s ljudima na terenu, prvenstveno s pčelarima s područja Međimurske županije, najviše s Udrugom pčelara Agacija. Razgovarali smo o njihovim potrebama, problemima i izazovima s kojima se svakodnevno susreću, a onda su se dogodili masovni pomori pčela na području Međimurja. To je bio trenutak kada smo vrlo konkretno shvatili koliko su potrebe sektora velike, ali i koliko su naše mogućnosti da pčelarima odmah pomognemo ograničene. Kao institucija željeli smo napraviti nešto konkretno. U suradnji s predstavnicima tadašnje Savjetodavne službe (Ministarstvo poljoprivrede) organizirali smo edukacije za pčelare kako bi mogli podnijeti zahtjeve APPRRR-u i ostvariti barem dio nadoknade za gubitke koje su pretrpjeli. No, iskreno, osjećali smo da to nije dovoljno. Upravo se tada počelo govoriti o novom javnom pozivu programa Interreg Slovenija-Hrvatska, a među prioritetnim temama bili su i oprašivači“, prisjeća se naša sugovornica.  

„Odjednom smo pred sobom imali priliku – ideju s terena pretvoriti u nešto veće i dugoročnije. Prije nego što smo krenuli pisati projektni prijedlog, željeli smo biti sigurni da problem sagledavamo iz pravog kuta. Zato smo se obratili kolegama i stručnjacima iz Međimurske prirode. Oni su nam ukazali na nešto što nam je danas potpuno logično, ali tada nije bilo toliko očito: ne možemo govoriti o zaštiti oprašivača ako govorimo samo o medonosnoj pčeli. Divlji oprašivači, njihova raznolikost i njihova uloga u ekosustavu jednako su važni, a o njima kao društvo znamo puno manje. Tako se zapravo sve počelo slagati. Imali smo konkretan problem, ljude koji su ga živjeli na terenu, stručnjake koji su nam pomogli razumjeti širu sliku i što je možda najvažnije, otvorio se poziv koji je omogućio da tu ideju pretvorimo u projekt“, kaže Magdalena Trstenjak.

Projekt koji je okupio stručnjake s obje strane granice

„Kada smo krenuli slagati projektno partnerstvo, nismo tražili samo institucije koje mogu formalno sudjelovati u projektu, nego partnere za koje smo znali da će svojim znanjem, iskustvom i entuzijazmom stvarno doprinijeti njegovoj kvaliteti. Partnerstvo projekta BEE(A)WARE čine: Nacionalni inštitut za biologijo (SLO), Krajinski park Goričko (SLO), Galerija – Muzej Lendava (SLO), Javna ustanova za zaštitu prirode – Međimurska priroda (HR) te Javna ustanova za razvoj Međimurske županije REDEA (HR) kao vodeći partner projekta. Od ostalih uključenih potrebno je spomenuti Udrugu pčelara Međimurske županije Agacija te pčelarsko društvo Lendava koji su nam i krajnji korisnici projekta. Svaki od partnera donio je svoju perspektivu i stručnost“, ističe.

„Nacionalni inštitut za biologijo dao je snažnu znanstvenu i biološku komponentu projektu, Krajinski park Goričko iskustvo u zaštiti prirode i upravljanju zaštićenim područjima, Međimurska priroda znanje o lokalnoj bioraznolikosti i zaštiti prirode, dok je Galerija-Muzej Lendava imala važnu ulogu u tome da tema oprašivača izađe iz stručnih krugova i približi se široj javnosti kroz vidljivost projekta. REDEA je kao vodeći partner preuzela koordinaciju cijelog partnerstva, ali i povezivanje stručnog znanja s konkretnim potrebama na terenu. Naš je zadatak bio, između ostalog, osigurati da se ono što smo razvijali kroz projekt ne zadrži samo na razini stručnih dokumenata i preporuka, nego da se kroz pilot aktivnosti zaista primijeni u praksi i dođe do krajnjih korisnika“, objašnjava.

Na pitanje koje sve aktivnosti uključuje realizacija projekta, naša sugovornica je objasnila kako je BEE(A)WARE projektom pokrenuto mnogo prilika za konkretno djelovanje. 

„Osim glavnih aktivnosti projekta, poput izrade Strateškog plana, regionalnih pregleda stvarnog stanja na terenu, postavljanja sustava monitoringa divljih oprašivača, izdavanja Male enciklopedije oprašivača, uspostave daljinskog sustava praćenja klimatskih parametara te postavljanja stalnog postava održivog pčelarenja s poučnim pčelinjakom, BEE(A)WARE je zapravo iznjedrio cijeli niz dodatnih aktivnosti.

Upravo je to možda i najljepši dio ovog projekta. Od početka smo imali stručnjake, ali imali smo i velik broj ljudi koji su projektu pristupili s puno entuzijazma. Zbog toga se događalo da aktivnosti koje smo planirali kroz projekt jednostavno više nisu bile dovoljne. Kada jednom počnete dublje ulaziti u temu oprašivača, shvatite koliko toga još želite pokazati ljudima i koliko je važno da informacije izađu iz stručnih krugova. Tako smo, uz projektne aktivnosti, organizirali brojne dane otvorenih vrata, obilježili Svjetski dan pčela zajedno s djecom i pčelarima, održavali tematske dane posvećene oprašivačima i STEM radionice na kojima su djeca kroz praktičan rad učila o prirodi, kukcima i njihovoj ulozi u ekosustavu. Organizirali smo i radionice izrade hotela za kukce, a posebno nam je drago što su kolege iz Međimurske prirode uspjeli kroz projekt uspostaviti mozaičnu košnju na više od sedam hektara javnih površina. Na taj način nismo samo govorili o tome kako možemo pomoći oprašivačima, nego smo promijenili i način upravljanja konkretnim prostorima.

Kad projekt izađe iz dokumenata i počne mijenjati prostor

Unutar partnerstva dogovorili smo se da nije dovoljno imati znanje ako ga ne uspijemo prenijeti ljudima. Zato smo veliku pažnju posvetili komunikaciji prema široj javnosti. Putem društvenih mreža redovito smo objavljivali edukativne sadržaje, članke i videe o oprašivačima. Govorili smo o tome kako se hrane, gdje žive, kako prezimljuju, zašto su važni, ali i o vrlo jednostavnim stvarima koje svatko od nas može napraviti, primjerice kako im tijekom ljetnih mjeseci osigurati vodu ili kako urediti mali kutak u vlastitom vrtu koji će im biti koristan. Nije sve bilo napisano u projektnom prijedlogu. Neke su se ideje jednostavno pojavile tijekom provedbe, iz razgovora s ljudima i iz naše želje da napravimo više“, objasnila je.

„Mislim da je jedna od stvari koja je kroz ovaj projekt posebno došla do izražaja upravo koliko malo kao društvo zapravo znamo o oprašivačima. I tu ću biti potpuno iskrena: kada smo krenuli u projekt, ni mi nismo znali puno. Danas znamo nešto više, ali što više učimo, to više shvaćamo koliko još toga ne znamo. Mislim da je zato važno promijeniti način na koji gledamo oko sebe. Ne moramo znati imenovati svaku vrstu, na kraju krajeva, ni stručnjaci to ne znaju, ali moramo znati da svi oni imaju ulogu u prirodi, a neke vrste mogu biti vrlo specijalizirane i ovisne o određenim biljkama i staništima.“

Digitalne košnice i divlji oprašivači donijeli su neočekivana otkrića

„Jedna od stvari koja nas je posebno ugodno iznenadila tijekom projekta bila je i spremnost pčelara da prihvate digitalna rješenja. Pčelarstvo se kod nas tradicionalno često povezuje sa starijim generacijama pčelara i možda smo zato na početku imali određenu rezervu oko toga koliko će digitalni alati biti prihvaćeni i korišteni u svakodnevnom radu. Pokazalo se upravo suprotno.  Pčelari su vrlo brzo prepoznali vrijednost podataka koje im sustavi monitoringa daju“, kaže.

„Danas mogu pratiti promjene u težini košnice, klimatske uvjete i druge parametre, a ono što mi je možda još zanimljivije jest da su počeli koristiti podatke kao zajednica. Ako se, primjerice, dogodi veća promjena u težini neke košnice, informacija se odmah dijeli u zajedničkoj grupi kako bi svi bili informirani o čemu se radi i zašto je došlo do nekog većeg odstupanja“, dodaje.

„Još jedna stvar koja nas je iznenadila bila je nedostupnost podataka i stručne literature o divljim oprašivačima. Prilikom izrade regionalnih pregleda stvarnog stanja i popisa divljih oprašivača na pilot-područjima nailazili smo na vrlo stare podatke i nedostatak novijih sustavnih istraživanja. Za neka područja dostupni zapisi sežu desetljećima unatrag, što nam je zapravo pokazalo koliko još prostora postoji za istraživanje i sustavno prikupljanje podataka“, istaknula je.

„Po mojoj ocjeni, najveći rezultat BEE(A)WARE-a je to što projekt nije završio samo s provedenim aktivnostima, nego je iza sebe ostavio konkretne alate, znanje i infrastrukturu koji čine osnovu za daljnja istraživanja, nastavak aktivnosti i razvoj novih ideja. Moram napomenuti da smo imali i jako dobru suradnju s drugim predstavnicima institucija i širom javnosti koji su se uključivali u projekt, ponajprije kroz regionalne grupe dionika. I u Hrvatskoj i Sloveniji smo dobili jako dobre povratne informacije, konkretno s terena, ali i širu sliku stvarnog stanja, jer se uz oprašivače vežu i drugi sektori, ponajprije poljoprivreda.

Posebno mi je drago što ono što smo razvili kroz projekt neće ostati samo zapisano u završnom izvješću. Primjerice, kolege iz Međimurske prirode nastavit će provoditi monitoring divljih oprašivača prema novouspostavljenoj metodologiji i prikupljati podatke. Pčelari s područja Međimurske županije nastavit će koristiti daljinske sustave praćenja klimatskih parametara i podatke koje ti sustavi pružaju. A mi u REDEA-i ćemo dobivene podatke i iskustvo koristiti kao temelj za razvoj novih projekata iste ili slične tematike“, navodi Trstenjak.

Projekt završava, ali njegova vrijednost ostaje

„Nije cilj samo uspješno provesti aktivnosti, nego napraviti nešto što će imati smisla i nakon što projekt završi. A njegov širi značaj vidim upravo u tome što oprašivači nisu samo lokalna tema. Gubitak bioraznolikosti, klimatske promjene i pritisci na prirodna staništa zajednički su europski (i svjetski) izazovi. Zato vjerujem da iskustvo koje smo stekli kroz BEE(A)WARE može biti korisno i drugim regijama koje se suočavaju sa sličnim problemima“, objasnila je Trstenjak.

Na pitanje kako u budućnosti vidite utjecaj projekta BEE(A)WARE, naša sugovornica odgovara da prostoji mnogo prostora za daljnji razvoj i nastavak.

„Iskreno ne vidim prepreke za nastavak suradnje. Upravo suprotno, tijekom provedbe projekta toliko smo dobro surađivali da su svi partneri već izrazili želju da nastavimo zajednički rad i dalje razvijamo ono što smo započeli. Mislim da je to možda i najbolja potvrda uspješnosti projekta. Kada projekt završi, često se dogodi da se partneri raziđu i svatko nastavi svojim putem. Voljeli bismo nastaviti prikupljati podatke, razvijati monitoring, još bolje povezivati podatke o oprašivačima s klimatskim i poljoprivrednim podacima te nastaviti raditi na edukaciji i osvješćivanju javnosti. Puno prostora vidim upravo u povezivanju i jačanju suradnje između različitih sektora, posebno između zaštite prirode i poljoprivrede. Oprašivači su izravno povezani s poljoprivrednom proizvodnjom, a upravo zato želimo još snažnije uključiti poljoprivrednike u buduće aktivnosti. U ovom smo projektu ostvarili dobru suradnju s pčelarima, ali vidimo veliki prostor da u sljedećoj fazi još više razgovaramo i radimo s poljoprivrednicima koji svakodnevno upravljaju prostorom i donose odluke koje mogu imati velik utjecaj na staništa i oprašivače“, kaže.

„Posebno nam je drago što je i institucija koja financira projekt prepoznala njegovu vrijednost. Dobili smo poticaj da se već na sljedećem javnom pozivu prijavimo s nastavkom projekta i novim aktivnostima. To nam je bila jako lijepa potvrda da ono što radimo ima smisla i da je prepoznato i izvan samog partnerstva“, zaključila je.

Projekt BEE(A)WARE – Za prirodu koja zuji životom! provodi se od 1. ožujka 2024. do 31. kolovoza 2026. godine. Ukupno je vrijedan 1.028.114,21 eura, od čega je 822.491,30 eura sufinancirano sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj kroz program Interreg Slovenija – Hrvatska 2021.- 2027.

Europska komisija posljednjih je godina zaštitu oprašivača postavila kao važan dio europske politike očuvanja bioraznolikosti. Kroz EU Strategiju bioraznolikosti do 2030. i revidiranu EU inicijativu za oprašivače cilj je do 2030. zaustaviti i preokrenuti pad populacija divljih oprašivača, a potom osigurati njihov dugoročni oporavak.

Dodatni iskorak donijela je Uredba o obnovi prirode, koja je na snazi od kolovoza 2024. i državama članicama propisuje konkretne obveze za obnovu populacija oprašivača i njihovih staništa.

Europska komisija pritom ima važnu ulogu i u uspostavi zajedničkog sustava praćenja. U rujnu 2025. donijela je metodologiju za EU Pollinator Monitoring Scheme, EU-PoMS, koji države članice trebaju uvesti najkasnije do prosinca 2026.

Sustav će omogućiti usporedivo praćenje brojnosti i raznolikosti oprašivača te učinkovitosti mjera njihove zaštite. U taj se širi europski okvir prirodno uklapaju i projekti poput BEE(A)WARE-a, koji konkretne europske ciljeve prenose na lokalnu razinu kroz monitoring, edukaciju i uključivanje zajednice.

Sadržaj je nastao u sklopu projekta #europeforus