Od gračaca do pašmana

Zadarska županija gradi 11 solarnih elektrana. Puno je zanimljivije što planira napraviti s proizvedenom strujom

Foto izvor: dd
Piše: dd
8. rujna 2026.

Na krovovima škola, općinskih zgrada i drugih javnih ustanova diljem Zadarske županije u idućem bi razdoblju trebalo biti izgrađeno 11 novih fotonaponskih elektrana.

Protezat će se praktički cijelom županijom: od Preka i Pašmana, preko Biograda na Moru, Pakoštana i Ražanca, do Zemunika Donjeg, Starigrada i Gračaca.

Sama brojka od 11 elektrana zvuči kao još jedan projekt zelene tranzicije kakvih smo se posljednjih godina naslušali. No zanimljiviji dio projekta APOLLO nije samo u tome što će javne zgrade dobiti solarne panele, nego u pokušaju da se promijeni način na koji javni sektor razmišlja o energiji.

Ideja je da škole, općine i druge ustanove više ne budu isključivo potrošači električne energije, nego da dio energije same proizvode, prate koliko je troše i, što je posebno važno, počnu funkcionirati kao dio zajedničkog energetskog sustava. U Zadarskoj županiji zato bi u sklopu APOLLO-a trebala biti osnovana i energetska zajednica u sektoru javnih zgrada. Riječ je o pilot-projektu kojim će se testirati može li se više javnih institucija povezati tako da energijom ne upravljaju svaka zasebno, nego kao dio šire zajednice.

U najjednostavnijem scenariju to otvara prilično logično pitanje: ako jedna javna zgrada u nekom trenutku proizvodi više električne energije nego što joj treba, može li taj višak koristiti druga ustanova kojoj je energija u tom trenutku potrebna? Upravo je to jedan od ključnih dijelova projekta, objašnjava naša sugovornica, Marina Dujmović Vuković, ravnateljica Agencije za razvoj Zadarske županije ZADRA NOVA.

„Osnovna ideja jest upravo ta da energija koja se proizvede na jednom objektu, a na njemu se ne može u cijelosti potrošiti, bude raspoloživa drugom članu zajednice. Način raspodjele energije, odgovornosti članova i upravljanje zajednicom detaljno će se urediti tijekom postupka osnivanja“, objašnjava ravnateljica Marina Dujmović Vuković.

Energetske zajednice koje povezuju javne ustanove još su vrlo rijetke, pa će se kroz APOLLO zapravo testirati kako takav model funkcionira u stvarnim uvjetima. Slična energetska zajednica osniva se i u Mostaru, što će omogućiti usporedbu iskustava između dviju država s različitim regulatornim i organizacijskim uvjetima.

Trenutačno je u tijeku nabava vanjskog stručnjaka koji će, uzimajući u obzir planirani sastav zajednice, potrošnju i proizvodnju energije te postojeći regulatorni okvir, predložiti najpovoljniji model njezina osnivanja i djelovanja. U početku bi zajednica trebala okupiti manji broj članova kako bi se model mogao lakše uspostaviti, provjeriti u praksi i prilagoditi prije njegova širenja.

Projekt APOLLO provodi se od srpnja 2024. do siječnja 2027. godine, a ukupno vrijedi nešto više od 2,26 milijuna eura. Europska unija financira 85 posto ukupne vrijednosti, odnosno oko 1,92 milijuna eura.

Velik dio pripremnog posla već je završen. Izrađene su potrebne analize i projektna dokumentacija, provedeni postupci nabave, odabran izvođač i potpisan ugovor za izgradnju svih 11 fotonaponskih elektrana u Zadarskoj županiji.

„U Zadarskoj županiji u sljedećim tjednima očekujemo početak ugradnje fotonaponskih elektrana. To je ujedno dio projekta koji će javnosti biti najvidljiviji, iako mu je prethodilo mnogo pripremnog rada. Planirano je da svih jedanaest fotonaponskih elektrana bude završeno do sredine siječnja 2027. godine“, kaže Dujmović Vuković.

Partneri uz Agenciju ZADRA NOVA su Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Razvojna agencija Županije Zapadnohercegovačke HERAG i Grad Mostar iz Bosne i Hercegovine te Općina Tivat iz Crne Gore.

Zato se APOLLO ne provodi samo u Zadarskoj županiji. U sklopu projekta planirane su ukupno 22 fotonaponske elektrane – 11 u Hrvatskoj, deset u Bosni i Hercegovini te jedna u Crnoj Gori. Energetske zajednice trebale bi biti osnovane u Zadarskoj županiji i Mostaru, što će omogućiti da se sličan model istodobno testira u različitim sustavima i regulatornim okolnostima.

Koliko će javne zgrade stvarno uštedjeti?

Za Zadarsku županiju ipak je ključno pitanje što će cijeli projekt značiti nakon što paneli završe na krovovima. Jer fotonaponska elektrana sama po sebi nije naročito revolucionarna tehnologija. Puno je važnije koliko će energije proizvesti, koliko će računi javnih ustanova zbog nje pasti i hoće li se pokazati da javne zgrade mogu zajednički upravljati energijom umjesto da svaka za sebe kupuje struju iz mreže.

Sve lokacije utvrđene su još tijekom pripreme projektne prijave, a projekti za postavljanje fotonaponskih elektrana izrađeni su tijekom 2024. godine. Snaga svake elektrane prilagođena je tehničkim mogućnostima konkretnog objekta i njegovoj potrošnji, pa će se očekivana proizvodnja razlikovati od lokacije do lokacije.

Na nekim objektima očekuje se da će fotonaponska elektrana pokriti vrlo velik dio godišnjih potreba za električnom energijom, dok bi pojedine lokacije mogle imati i proizvodne viškove.

„Važno je ipak pojasniti da proizvodnja energije na godišnjoj razini ne znači automatski da će račun za električnu energiju biti jednak nuli. Konačna ušteda ovisit će o tome kada se energija proizvodi i troši, koliko se energije iskoristi na samom objektu, kao i o mrežnim naknadama i drugim sastavnicama računa. Naš je cilj da se kroz energetsku zajednicu proizvodni viškovi ne promatraju izolirano, već da ih, u skladu s pravilima i odabranim modelom, mogu koristiti drugi članovi zajednice“, ističe ravnateljica Agencije ZADRA NOVA.

Upravo zato energetska zajednica postaje važnija od samih panela. Ako se proizvedeni višak na jednoj lokaciji može iskoristiti na drugoj, energija se više ne promatra samo na razini pojedine zgrade, nego cijele skupine javnih institucija.

Namjerno različiti uvjeti od Gračaca do Pašmana

Projekt pritom obuhvaća područja koja se međusobno prilično razlikuju. Preko i Pašman imaju sasvim drukčije energetske i infrastrukturne okolnosti od Gračaca ili Zemunika Donjeg, jednako kao što se potrebe turističkog Biograda razlikuju od potreba manjih mjesta u zaleđu. I to nije slučajnost.

Lokacije su odabrane na temelju raspoloživih javnih objekata, njihovih tehničkih mogućnosti i potreba, ali je bilo važno obuhvatiti i različite dijelove Zadarske županije – otoke, priobalje, Ravne kotare i planinski dio.

„Time želimo pokazati da fotonaponske elektrane nisu rješenje namijenjeno samo obalnim područjima s najvećim brojem sunčanih sati. Gračac, primjerice, ima drukčije klimatske uvjete od Zadra, Preka ili Pašmana, ali to ne znači da ulaganje u fotonaponsku elektranu ondje ne može biti opravdano. Za svaku lokaciju važno je promatrati očekivanu proizvodnju, potrošnju objekta i tehničke uvjete“, kaže Dujmović Vuković.

Upravo bi razlike među lokacijama trebale dati vrijedne podatke o tome koliko se energije proizvodi u različitim uvjetima, koliko je pojedini objekt može sam potrošiti i gdje nastaju viškovi.

Na području Preka i Pašmana bit će postavljeni i uređaji za praćenje potrošnje energije. Takvi podaci trebali bi omogućiti precizniju sliku kada se energija troši, gdje nastaju najveća opterećenja i koliko se vlastitom proizvodnjom iz solarnih elektrana može pokriti stvarna potrošnja.

„Upravo će nam različitost lokacija omogućiti usporedbu rezultata. Moći ćemo pratiti koliko se energije proizvodi u različitim uvjetima, koliko se koristi na samom objektu i gdje nastaju viškovi. Takvi podaci bit će važni i za budući razvoj energetske zajednice. Ona će povezivati objekte koji nemaju jednake obrasce proizvodnje i potrošnje, a upravo se u tim razlikama može nalaziti prostor za bolje zajedničko korištenje energije“, objašnjava Dujmović Vuković.

Projekt nije samo o proizvodnji struje

APOLLO uključuje i prometni dio. Projektom su već nabavljena četiri plug-in hibridna vozila, od kojih su dva namijenjena Agenciji ZADRA NOVA i Zadarskoj županiji.

U Zadru će biti postavljene i dvije električne punionice, još dvije u Bosni i Hercegovini te jedna u Tivtu. U Tivtu je nabavljen i električni autobus čija se isporuka očekuje uskoro, a trebao bi povezivati zračnu luku s centrom grada.

Uz infrastrukturu, planirane su edukacije donositelja odluka, energetskih stručnjaka i šire javnosti te digitalni alat s informacijama i sadržajima o obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti. Sve to, međutim, ima smisla samo ako projekt nastavi živjeti i nakon siječnja 2027. godine.

Što kada europski projekt formalno završi?

Jedan od kroničnih problema velikih infrastrukturnih i razvojnih projekata nije nužno kako ih izgraditi dok postoji projektni rok i osiguran europski novac, nego što s njihovim rezultatima napraviti kada projekt formalno završi. U slučaju APOLLO-a upravo bi tada trebao početi najzanimljiviji dio priče.

„Projekt APOLLO administrativno završava u siječnju 2027. godine, ali rezultati ostaju. Upravo bi energetska zajednica tada trebala početi djelovati u punom smislu. Projekt nam omogućava njezino osnivanje i uspostavljanje početnog modela, dok će se rezultati moći vidjeti tek kroz njezin daljnji rad“, kaže Dujmović Vuković.

U početku će zajednicu činiti manji broj osnivača i članova, a nakon što se model provjeri u praksi, uključivanje bi trebalo biti ponuđeno i drugim zainteresiranim javnopravnim tijelima koja ispunjavaju potrebne uvjete.

„Cilj je postupno povećavati broj članova kako bi se proizvodnja i potrošnja energije unutar zajednice što bolje uskladile. Način upravljanja, donošenja odluka, uključivanja novih članova i pokrivanja troškova bit će uređen osnivačkim aktima i pravilima zajednice“, objašnjava ravnateljica Agencije ZADRA NOVA. Važno je i da zajednica nije zamišljena kao komercijalni projekt.

„Energetska zajednica neće se osnivati radi ostvarivanja dobiti. Njezina je svrha omogućiti članovima bolje korištenje lokalno proizvedene energije, smanjiti troškove i ostvariti okolišne i društvene koristi. Istodobno mora imati održiv način financiranja svojih redovitih troškova kako bi mogla dugoročno funkcionirati“, kaže Dujmović Vuković.

Na tržišnu cijenu električne energije javne ustanove ne mogu izravno utjecati. Ali mogu utjecati na to kako koriste energiju koju same proizvode.

„Na tržišnu cijenu energije ne možemo izravno utjecati, ali možemo bolje upravljati energijom koju sami proizvodimo. Povezivanjem javnih objekata i dijeljenjem raspoložive energije možemo smanjiti izloženost promjenama cijena i dio sredstava koja danas odlaze na energiju zadržati unutar javnog sustava“, zaključuje Dujmović Vuković.

Od pojedinačnih panela prema zajedničkom energetskom sustavu

Projekt APOLLO nije prvi put da Agencija ZADRA NOVA pitanje energije promatra šire od pojedinačne investicije. Nastavlja se na iskustva projekta IRENE, kroz koji su se već razvijala rješenja vezana uz energetsku učinkovitost i obnovljive izvore. Ako se sadašnji pilot pokaže uspješnim, njegov najvažniji rezultat zato možda neće biti samo 11 novih solarnih elektrana.

Bit će to odgovor na puno zanimljivije pitanje: može li javni sektor od klasičnog kupca energije postati njezin aktivni proizvođač i može li se model koji se sada testira u Zadarskoj županiji primijeniti i drugdje u Hrvatskoj?

Projekt APOLLO pritom je vrlo konkretan lokalni nastavak politike koju je Europski parlament posljednjih godina snažno gurao kroz europsko energetsko i kohezijsko zakonodavstvo. Jedna od važnijih promjena bila je ideja da energetska tranzicija ne ostane rezervirana samo za velike proizvođače i energetske kompanije, nego da u njoj aktivnu ulogu dobiju građani, lokalne vlasti i javne institucije.

Europski parlament je kroz Direktivu o obnovljivoj energiji sudjelovao u stvaranju pravnog okvira za energetske zajednice, kojima je omogućeno zajednički proizvoditi, koristiti, skladištiti i prodavati energiju iz obnovljivih izvora. Parlament je pritom tijekom pregovora posebno zagovarao jačanje prava potrošača na vlastitu proizvodnju energije i uključivanje u zajednice obnovljive energije.

Taj je smjer dodatno ugrađen u europsku kohezijsku politiku za razdoblje 2021.–2027. Uredbom o Europskom fondu za regionalni razvoj, koju su donijeli Europski parlament i Vijeće, među prioritetima financiranja našli su se energetska učinkovitost, smanjenje emisija stakleničkih plinova, obnovljivi izvori i razvoj lokalnih energetskih sustava.

Upravo je taj zakonodavni i financijski okvir otvorio prostor da se ideje poput energetskih zajednica iz europskih direktiva pretvore u konkretne projekte na terenu.

APOLLO je jedan od njih. Financira se kroz Interreg VI-A IPA program Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2021.–2027., a u Zadarskoj županiji europski regulatorni koncept sada dobiva vrlo opipljiv oblik: 11 fotonaponskih elektrana i pilot energetsku zajednicu javnih zgrada.

Ako model uspije, stvarni rezultat projekta neće biti samo struja proizvedena na krovovima javnih zgrada. Bit će to sustav u kojem energija proizvedena na jednom javnom objektu više ne mora završavati kao njegov izolirani višak, nego može postati resurs cijele zajednice.