Ako još zamišljate poljoprivrednu školu kao mjesto na kojem se uglavnom uči što kada sijati i kako izgleda plodored, Požega bi vas mogla razuvjeriti. Učenici ovdje rade laboratorijske analize, koriste specijaliziranu mehanizaciju, prate zdravstveno stanje usjeva i prolaze cijeli proizvodni proces do gotovog proizvoda.

Upravo na toj ideji razvijen je Regionalni centar kompetentnosti Panonika pri Poljoprivredno-prehrambenoj školi u Požegi. Cilj nije bio samo obnoviti zgrade i napuniti ih novom opremom, nego nastavu približiti onome što učenike stvarno čeka u poljoprivredi i prehrambenoj industriji.

Razvoj Centra počeo je još 2014. godine, a škola je 2018. dobila status Regionalnog centra kompetentnosti u poljoprivredi. Godine 2020. potpisani su ugovori za infrastrukturni i programski dio projekta, a 2023. škola je ponovno imenovana regionalnim centrom kompetentnosti za razdoblje do 2028. godine.

Danas Panonika raspolaže suvremenim laboratorijima, praktikumima, kušaonicom, specijaliziranom mehanizacijom i opremom za rad na školskom gospodarstvu. O tome što se za učenike doista promijenilo razgovarali smo s ravnateljicom Poljoprivredno-prehrambene škole u Požegi Marijom Mršo Rajić.

Što se konkretno promijenilo za učenike otvaranjem RCK Panonika?

„Otvaranjem RCK Panonika naši su učenici dobili kvalitetnije uvjete za učenje temeljeno na radu. Najvažnija promjena nije samo u novoj opremi i uređenim prostorima, nego u načinu učenja. Učenici danas imaju mogućnost učiti kroz učenje temeljeno na radu, pokuse, mjerenja, laboratorijske analize i rješavanje stvarnih problema iz proizvodnje“, objašnjava ravnateljica Marija Mršo Rajić.

„Na raspolaganju su nam suvremeni laboratoriji i praktikumi, kušaonica te specijalizirana mehanizacija i oprema za rad na školskom gospodarstvu“, dodaje.

„Prije smo dio sadržaja morali obrađivati pretežno teorijski ili uz ograničenu opremu. Danas učenici mogu pratiti cijeli proizvodni proces: od uzgoja biljaka i praćenja zdravstvenog stanja usjeva do laboratorijske analize, prerade, kontrole kvalitete i predstavljanja gotovog proizvoda. Time ih kvalitetnije pripremamo i za zapošljavanje te za nastavak obrazovanja“, ističe Mršo Rajić.

„Jedan od ključnih ciljeva Centra upravo je smanjivanje jaza između škole i tržišta rada. U rad Panonike zato su uključeni i poslodavci i poljoprivredni proizvođači“, naglašava.

Kako se obrazovanje približava potrebama tržišta rada?

„Tržište rada ne promatramo odvojeno od škole. U razvoj i rad Centra uključeni su poslodavci, poljoprivredni proizvođači, obrazovne ustanove, lokalna i regionalna samouprava te institucije povezane sa zapošljavanjem i razvojem poljoprivrede“, objašnjava nam naša sugovornica.

„Poslodavci i proizvođači uključuju se kroz učenje temeljeno na radu, stručne posjete, mentoriranje učenika, predstavljanje tehnologija i zanimanja te upoznavanje učenika sa stvarnim radnim procesima. Važno nam je da učenici ne uče samo kako se određeni postupak provodi teorijski, nego i zašto se provodi, koliko košta, kako utječe na kvalitetu proizvoda i kakve rezultate poslodavac očekuje, sve to u stvarnim uvjetima“, dodaje.

„Također komuniciramo s gospodarstvenicima o kompetencijama koje im nedostaju. Na temelju njihovih potreba možemo prilagođavati sadržaje praktične nastave, razvijati programe obrazovanja odraslih i organizirati dodatne edukacije. Osim toga, uz brojne projekte koje provode nastavnici i učenici naše škole organiziramo Sajam poslova na Ratarnici na kojemu naši maturanti, ali i maturanti ostalih srednjih strukovnih škola imaju priliku upoznati buduće potencijalne poslodavce te se raspitati za sve što ih zanima o zapošljavanju“, kaže Mršo Rajić te dodaje kako je Centar školi omogućio i širenje aktivnosti izvan redovne nastave, od projekata s gospodarstvom do međunarodnih mobilnosti.

Koje programe i projekte možemo izdvojiti?

„Doista je teško izdvojiti samo nekoliko projekata jer se u našoj školi tijekom cijele godine provodi velik broj kvalitetnih aktivnosti i projekata. Iza svakoga od njih stoje naši nastavnici i ostali djelatnici koji svojim znanjem, trudom, kreativnošću i dodatnim angažmanom učenicima omogućuju stjecanje novih iskustava i praktičnih vještina“, kaže.

„Danas imamo prostorne, tehničke i stručne kapacitete za provođenje različitih projekata, od učenja temeljenog na radu i suradnje s gospodarstvom do međunarodnih mobilnosti, istraživačkih aktivnosti i poduzetničkih projekata. Svaki od tih projekata doprinosi razvoju škole i kompetencija naših učenika, zbog čega nijedan ne želimo umanjiti ili izostaviti“, objasnila je.

„Ipak, kada govorimo o projektima koji su imali posebno velik utjecaj na razvoj škole, na prvome mjestu svakako moramo istaknuti uspostavu Regionalnog centra kompetentnosti Panonika. Bez tog projekta danas ne bismo imali ovakve prostorne, tehničke i obrazovne mogućnosti niti bismo bili u poziciji razvijati brojne aktivnosti koje trenutačno provodimo.

Uz RCK Panonika posebno bih izdvojila Erasmus+ projekte, koji našim učenicima i nastavnicima omogućuju međunarodnu mobilnost, upoznavanje drugih obrazovnih sustava, usvajanje novih znanja i tehnologija te razmjenu iskustava s europskim partnerima.

Među njima su projekt Ready 2 Go Green, u sklopu kojeg su učenici 2024. boravili u Portugalu i Španjolskoj, te FARM – Food And Rural Mobility, proveden početkom 2026. u Portugalu“, istaknula je Mršo Rajić.

Koliko je bilo važno financiranje iz europskih fondova?

„Bez tih sredstava ne bismo u ovom opsegu mogli rekonstruirati i dograditi školske prostore, opremiti laboratorije i praktikume, nabaviti suvremenu poljoprivrednu opremu te razviti nove obrazovne programe. Jednako je važno što sredstva nisu bila usmjerena samo na zgrade i opremu. Omogućena su stručna usavršavanja nastavnika, razvoj kurikula, studijski posjeti i jačanje suradnje s gospodarstvom. Panonika pritom nije zamišljena kao završen projekt. Sljedeći korak je iskoristiti infrastrukturu i znanje koje je Centar već dobio te ih prilagoditi novim potrebama poljoprivrede“, kaže naša sugovornica.

Naime, razvoj Panonike u velikoj je mjeri omogućilo europsko financiranje. Infrastrukturni dio projekta financiran je iz Europskog fonda za regionalni razvoj, dok je uspostava i razvoj Centra financirana iz Europskog socijalnog fonda. Regulatorni okvir za takva ulaganja postavili su Europski parlament i Vijeće EU uredbama iz 2013. godine, kojima su za financijsko razdoblje 2014.–2020. uređeni Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond. Time su, među ostalim, otvorena sredstva za modernizaciju obrazovne infrastrukture, razvoj vještina i bolje povezivanje obrazovanja s tržištem rada.

Što je sljedeći korak za RCK Panonika?

„Sljedeći korak je potpuno iskoristiti sve što je izgrađeno i nabavljeno. Želimo dodatno razvijati programe iz precizne i digitalne poljoprivrede, održive proizvodnje, prilagodbe klimatskim promjenama, ekološke poljoprivrede, prerade hrane i poduzetništva. Planiramo još snažnije uključivati poslodavce u planiranje nastave, mentorski rad i vrednovanje učeničkih kompetencija. Jedan od prioriteta bit će i razvoj uspostave centra za obrazovanje odraslih te osposobljavanja i usavršavanja za odrasle, poljoprivrednike i zaposlene osobe“, istaknula je.

„Ako se mijenjaju način proizvodnje, tehnologija i ono što poslodavci traže, mora se mijenjati i škola koja za takav posao priprema ljude. U Panonici su barem jedan dio tog puta već prošli“, zaključuje Mršo Rajić.

#europeforus

Objava Projekt RCK Panonika rješava jedan stari problem strukovnog obrazovanja: kako teoriju pretvoriti u stvaran posao pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Za stanovnike Osijeka tramvaj nije samo prijevozno sredstvo. Dio je svakodnevice grada, odlaska na posao, u školu, na fakultet ili liječniku, ali i jedan od njegovih prepoznatljivih simbola. Upravo zato modernizacija tramvajskog sustava nije samo pitanje novih vozila, nego ulaganje koje izravno utječe na kvalitetu života tisuća građana.

Jedan od najvećih koraka u tom smjeru napravljen je projektom „Nabava novih niskopodnih tramvaja za potrebe modernizacije tramvajskog voznog parka u Osijeku“, kroz koji je nabavljeno deset novih niskopodnih tramvaja.

Projekt se provodio od 31. listopada 2022. do 31. prosinca 2025. godine, a njegova ukupna vrijednost iznosila je 23.062.500 eura. Ukupni prihvatljivi troškovi iznosili su 18,45 milijuna eura te su u cijelosti pokriveni bespovratnim sredstvima.

Deset novih tramvaja za drukčije iskustvo putovanja

Novi tramvaji dugi su do 21 metar, no njihov značaj nije samo u zamjeni starijih vozila novima. Cilj projekta bio je povećati kvalitetu, kapacitet i brzinu tramvajskog prijevoza, povećati sigurnost prometnog sustava, ali i smanjiti njegov negativan utjecaj na okoliš. Jedan od važnih ciljeva bilo je i povećanje broja građana koji koriste tramvaj te udjela tramvajskog prijevoza u ukupnom javnom prijevozu.

Promjene su putnici mogli osjetiti čim su nova vozila stigla na osječke tračnice. Uz moderniju opremu i veći komfor, jedna od njihovih najvažnijih karakteristika upravo je jednostavniji ulazak i korištenje za različite skupine putnika.

„Novi tramvaji značajno su podigli kvalitetu osječkoga javnoga prijevoza. Udobniji su i sigurniji, klimatizirani, imaju više prostora, a zbog niskopodnog ulaza pristupačniji su svim putnicima. Reakcije građana su odlične. No, tu nismo stali. Kako nam je cilj u potpunosti obnoviti flotu osječkih tramvaja krenuli smo u nabavu još 10 novih niskopodnih tramvaja. Osijekom će tako voziti samo novi tramvaji“, istaknuo je osječki gradonačelnik Ivan Radić.

Početkom 2026. svih deset tramvaja iz prve nabave bilo je isporučeno Osijeku i uključeno u svakodnevni promet. Njihovo uvođenje, međutim, samo je jedan dio šire promjene javnog prijevoza koji bi građanima trebao ponuditi dovoljno kvalitetnu i pouzdanu alternativu osobnom automobilu.

Javni prijevoz mora biti dostupan svima

Posebno važan dio projekta odnosi se na pristupačnost. Niskopodna vozila znatno pojednostavljuju ulazak i izlazak osobama s invaliditetom, osobama smanjene pokretljivosti, starijim građanima, ali i roditeljima s dječjim kolicima. Upravo je povećanje dostupnosti usluge osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti bilo navedeno i među službenim ciljevima europski financiranog poziva za modernizaciju tramvajskog prometa.„Novi niskopodni tramvaji osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti znatno olakšavaju korištenje javnog prijevoza. Uz nova vozila modernizirali smo i 23 tramvajska stajališta kako bi im pristup bio što jednostavniji i sigurniji. Javni prijevoz mora biti dostupan svima“, ističe gradonačelnik Radić.

To je posebno važno jer kvalitetan javni prijevoz nije samo infrastruktura. On određuje koliko su građanima dostupni posao, obrazovanje, zdravstvene usluge, kultura i drugi sadržaji koje grad pruža.

Cilj nije samo novi tramvaj, nego više putnika u javnom prijevozu

Jedan od dugoročnih ciljeva projekta jest povećanje broja građana koji se svakodnevno odlučuju za tramvaj. Da bi se ljude potaknulo da osobni automobil češće zamijene javnim prijevozom, on mora biti brz, pouzdan, udoban i lako dostupan.

Upravo su povećanje broja putnika, veća sigurnost, kraće vrijeme putovanja, bolja dostupnost te smanjenje utjecaja prometa na okoliš među službeno definiranim ciljevima ulaganja C1.4. R4-I2 „Modernizacija tramvajskog prometa“. Tim je pozivom bila predviđena nabava novih niskopodnih ili poluniskopodnih tramvaja za Osijek i Zagreb.

Takav zaokret ima i okolišnu dimenziju. Veći udio javnog prijevoza može smanjiti broj automobila na gradskim prometnicama, prometne gužve, emisije i buku te dugoročno pridonijeti ugodnijem gradskom prostoru.

Iza novih tramvaja stoji i širi europski financijski okvir

Osječki projekt financiran je kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021.–2026., odnosno kroz ulaganje C1.4. R4-I2 „Modernizacija tramvajskog prometa“. U službenom pozivu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture upravo je GPP Osijek, uz zagrebački ZET, naveden kao prihvatljivi prijavitelj za nabavu novih tramvaja, a sredstva za poziv u cijelosti su bila osigurana iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. No iza hrvatskog Nacionalnog plana nalazi se puno širi europski mehanizam.

NPOO se provodi kroz Mehanizam za oporavak i otpornost (Recovery and Resilience Facility) središnji instrument europskog programa NextGenerationEU. Mehanizam je pravno uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. godine. Europski parlament u donošenju tog regulatornog okvira sudjelovao je kao suzakonodavac, a konačni tekst usvojen je u redovnom zakonodavnom postupku između Parlamenta i Vijeća.

Mehanizam je zamišljen kao financijski alat kojim države članice dobivaju sredstva za reforme i ulaganja koja bi, osim gospodarskog oporavka nakon pandemije, trebala ubrzati zelenu i digitalnu tranziciju. Europska pravila pritom su propisala da nacionalni planovi najmanje 37 posto svojih sredstava moraju usmjeriti prema klimatskim ciljevima, a najmanje 20 posto prema digitalnoj tranziciji.

U tom kontekstu novih deset osječkih tramvaja postaje vrlo konkretan primjer kako europski regulatorni i financijski okvir izgleda kada iz dokumenata prijeđe na gradske ulice. Novac koji je na europskoj razini usmjeren prema zelenijem, otpornijem i modernijem gospodarstvu kroz hrvatski NPOO pretvoren je u vozila koja danas svakodnevno prevoze stanovnike Osijeka.

Ulaganje u prijevoz zapravo je ulaganje u kvalitetu života

Novi tramvaji posebno su vidljiv rezultat projekta, ali modernizacija osječkog javnog prijevoza tu ne završava. Grad je nakon prve nabave krenuo i u nabavu dodatnih deset niskopodnih tramvaja, a ulaganja se paralelno nastavljaju kroz obnovu infrastrukture i nabavu električnih autobusa.

„Tramvaj je dio identiteta Osijeka već više od 140 godina, a danas gradimo javni prijevoz za budućnost grada. Ovaj projekt donio nam je 10 novih niskopodnih tramvaja nakon 43 godine, ugovorili smo još 10, a zajedno s modernizacijom infrastrukture i novim električnim autobusima riječ je o 116 milijuna eura ulaganja u osječki javni prijevoz što ga čini jednim od najmodernijih u Hrvatskoj“, poručio je osječki gradonačelnik.

Gradovi se ne razvijaju samo gradnjom novih objekata. Razvijaju se i time koliko se njihovi stanovnici jednostavno, sigurno i kvalitetno mogu kretati između kuće, posla, škole, liječnika i svih ostalih mjesta koja čine svakodnevni život.

Upravo zato deset novih tramvaja nije samo obnova voznog parka. Oni su dio puno većeg procesa modernizacije Osijeka, ali i konkretan primjer načina na koji se europska sredstva i regulatorni okvir mogu pretvoriti u promjenu koju građani koriste svakoga dana.

#europeforus

Objava Novi tramvaji već mijenjaju Osijek: Projekt vrijedan više od 23 milijuna eura donio je moderniji i dostupniji javni prijevoz pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

U Zadarskoj županiji takvih priča ne nedostaje. Paški sir, vina Ravnih kotara, pršut, riblji proizvodi, maraska i ninska sol samo su dio gastronomske ponude koja na relativno malom prostoru povezuje otoke, priobalje, zaleđe i podvelebitsko područje.

Upravo je pitanje kako to bogatstvo snažnije povezati s turizmom bilo u središtu europskog projekta GUSTI, koji je spojio gastronomiju, turizam, obrazovanje i održivi razvoj te povezao partnere s hrvatske i talijanske strane Jadrana.

Puni naziv projekta GUSTI – Gastro UpScaled Tourist Itinerary in rural regions of Croatia and Italy već otkriva njegovu usmjerenost na razvoj gastronomskog turizma u ruralnim područjima Hrvatske i Italije.

„Projekt GUSTI nastao je iz ideje da se gastronomija ne promatra samo kao dio turističke ponude, već kao važan dio identiteta destinacije. Hrvatska i Italija imaju bogatu gastronomsku baštinu, osobito u manjim i ruralnim sredinama, no taj potencijal nije uvijek dovoljno povezan s turizmom niti dovoljno vidljiv posjetiteljima“, objašnjava ravnateljica Agencije ZADRA NOVA Marina Dujmović Vuković.

Cilj zato nije bio promovirati samo pojedine proizvode ili jela, nego povezati lokalne proizvođače, ugostitelje, obrazovne ustanove i turistički sektor te od pojedinačnih priča stvarati cjelovitija gastro-turistička iskustva.

Poseban naglasak stavljen je na održivost, korištenje lokalnih namirnica, prijenos znanja i uključivanje mladih. Projektom se ujedno nastoji snažnije valorizirati nematerijalna kulturna baština jadranskog područja, diversificirati turističke tokove te razvijati održivija rješenja za turističke destinacije.

Od paškog sira do maraske

Zadarska županija za takav projekt ima dobru početnu poziciju. Na relativno malom području susreću se različiti krajolici, načini proizvodnje i gastronomske tradicije, a upravo je njihova raznolikost ono što se kroz projekt nastojalo pretvoriti u prednost destinacije.

„Paški sir, vina Ravnih kotara, pršut, riblji proizvodi, maraska, ninska sol i brojni drugi proizvodi nose prepoznatljivu priču o prostoru iz kojeg dolaze. Prilika je upravo u tome da se ti proizvodi ne promatraju odvojeno, nego kao dio cjelovitog doživljaja destinacije“, govori Dujmović Vuković.

Takav pristup prati i promjene u načinu na koji dio turista danas upoznaje destinaciju. Hrana više nije samo ono što se pojede između obilaska plaže i znamenitosti. Gastro-turizam posjetitelju može približiti ljude koji proizvode hranu, tradiciju, lokalne običaje i način života.

Upravo zato važnu ulogu u zadarskom dijelu projekta nije imao samo turistički sektor nego i oni koji će u njemu tek raditi.

Profesionalna kuhinja za buduće kuhare

Jedan od najkonkretnijih rezultata projekta može se pronaći u Hotelijersko-turističkoj i ugostiteljskoj školi Zadar.

U sklopu pilota „Culinary Heritage Experience“ nabavljena je i instalirana profesionalna kuhinjska oprema, a projekt nije ostao samo na opremanju prostora. Učenici, nastavnici i profesionalci uključeni su u aktivnosti kroz koje su mogli raditi s lokalnom gastronomskom baštinom i istodobno stjecati praktično iskustvo.

„Pilot je testiran kroz četiri aktivnosti – dvije javne gastronomske izložbe, Cooking Class koji su vodili profesionalni chefovi te učeničko kulinarsko natjecanje“, navodi ravnateljica ZADRE NOVE.

Povezivanje projekta upravo sa školom imalo je i dugoročniji cilj. Učenici koji se danas obrazuju za zanimanja u turizmu i ugostiteljstvu uskoro će sami predstavljati zadarsku gastronomiju gostima, raditi u restoranima, hotelima i drugim turističkim objektima te odlučivati na koji će se način lokalni proizvodi i tradicija uključivati u turističku ponudu.

„Posebno važna bila je suradnja s Hotelijersko-turističkom i ugostiteljskom školom Zadar jer je omogućila da se projekt izravno poveže s mladima koji će uskoro postati dio turističkog i ugostiteljskog sektora“, ističe Dujmović Vuković.

Okupili proizvođače, učenike i chefove

GUSTI se nije zadržao samo unutar školske kuhinje.

Projekt je obuhvatio razvoj zajedničke strategije upravljanja destinacijom i prekograničnog gastro itinerara, studijske posjete Hrvatskoj i Italiji, edukacije, razmjenu dobrih praksi te pilot-aktivnosti u partnerskim područjima.

Jedan od vidljivijih trenutaka projekta u Zadru bilo je događanje „Taste the Destination“, održano 2. lipnja 2026. u atriju palače Cedulin.

Na jednom su se mjestu okupili lokalni proizvođači, učenici, turistički djelatnici, stručnjaci i građani, a ideja je bila pokazati kako se lokalna gastronomija može povezati s održivim turizmom.

U projekt su se tako uključivali učenici i nastavnici, chefovi, lokalni OPG-ovi i proizvođači, turistički operateri, djelatnici u turizmu, predstavnici institucija i građani.

„Dobar odaziv na javna događanja pokazao je i interes lokalne zajednice za sadržaje koji lokalnu gastronomiju predstavljaju kroz kuhanje, proizvode, edukaciju i neposredno iskustvo“, kaže Dujmović Vuković.

Hrvatska i Italija za istim stolom

No, GUSTI nije samo zadarska priča. Projekt se provodi u okviru Programa Interreg Italija – Hrvatska 2021.–2027., pa je jedna od njegovih važnih dimenzija upravo povezivanje područja s dviju strana Jadrana.

Vodeći partner je Ličko-senjska županija, a u projektu, uz Agenciju ZADRA NOVA, sudjeluju Regionalna razvojna agencija Dubrovačko-neretvanske županije DUNEA, Javna ustanova Regionalna razvojna agencija Karlovačke županije JURRA, Regija Emilia Romagna, Venecijanski klaster, Javno kazalište Apulia i Spin Life S.r.l. Projekt ima i pridružene partnere, među kojima su Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Regionalna turistička zajednica Karlovačke županije i Vijeće Europe.

Projekt se provodi od 1. travnja 2024. do 30. rujna 2026., a ukupna vrijednost projekta iznosi 2.654.529 eura, dok proračun Agencije ZADRA NOVA iznosi 351.700 eura. Intenzitet potpore je 80 posto.

Hrvatski i talijanski partneri razmjenjivali su iskustva, razvijali zajedničke rezultate i upoznavali različite modele kojima se gastronomska baština može očuvati, predstaviti i uključiti u suvremenu turističku ponudu.

„Vrijednost europskih sredstava nije samo u financiranju opreme, događanja i drugih projektnih aktivnosti. Jednako je važna mogućnost prekogranične suradnje, razmjene iskustava, studijskih posjeta i zajedničkog razvoja rješenja koja se potom mogu prilagoditi lokalnim potrebama“, objašnjava Dujmović Vuković.

Projekt se tako uklapa u šire europske ciljeve održivijeg turizma, očuvanja kulturne i gastronomske baštine, razvoja lokalnih zajednica te snažnijeg uključivanja lokalnih proizvoda i njihovih proizvođača u turističku ponudu.

Projekt završava, ali kuhinja ostaje

Kao i kod brojnih europskih projekata, jedno od ključnih pitanja je što ostaje nakon što završe projektne aktivnosti i financiranje.

U ovom slučaju jedan je odgovor vrlo konkretan. U Hotelijersko-turističkoj i ugostiteljskoj školi Zadar ostaje profesionalna kuhinjska oprema koja će se koristiti u praktičnoj nastavi i daljnjem razvoju Culinary Innovation Huba.

No cilj je da iza projekta ostane i više od same opreme.

„Ostaju stečena znanja, iskustva, razvijeni materijali i kontakti među dionicima“, kaže Dujmović Vuković.

Među zajedničkim rezultatima projekta su i gastro itinerar te Gastro-Diplomacy Network, zamišljen kao prostor za povezivanje i nastavak suradnje različitih dionika.

Ta prekogranična mreža gastro-diplomacije Hrvatske i Italije zamišljena je kao platforma na kojoj se preko granice mogu povezivati chefovi, poduzetnici iz prehrambenog sektora i profesionalci u ugostiteljstvu. Time bi suradnja uspostavljena tijekom projekta trebala dobiti prostor za nastavak i nakon njegova završetka.

Upravo se u tome otvara prostor za nastavak priče – kroz nova povezivanja obrazovnog sektora, lokalnih proizvođača, chefova i turističkih subjekata te razvoj novih gastro-turističkih iskustava na temelju onoga što je kroz projekt već isprobano.

„Za Zadarsku županiju GUSTI predstavlja dodatni korak prema tome da se lokalna gastronomija promatra kao važan dio identiteta i turističke ponude destinacije“, zaključuje Dujmović Vuković.

Lokalnim proizvođačima projekt je donio priliku za veću vidljivost i povezivanje, turističkom sektoru dodatne mogućnosti za razvoj autentičnih iskustava, a učenicima praktičan rad i profesionalnu opremu.

Ideja je, u konačnici, jednostavna – ono što Zadarska županija već ima, od tradicionalnih recepata i lokalnih proizvoda do ljudi koji ih stvaraju, povezati u prepoznatljiviju i održiviju turističku priču.

Od zadarskog stola do europske politike turizma

Povezivanje lokalne hrane, gastronomije i održivog turizma nije tema kojom se bave samo turističke zajednice, škole i razvojne agencije. O smjeru u kojem bi se europski turizam trebao razvijati posljednjih se godina sve intenzivnije raspravlja i na razini Europske unije.

Europski parlament još je 2021. godine, u Rezoluciji o uspostavi strategije EU-a za održivi turizam, gastronomiju izravno povezao s razvojem i diversifikacijom europske turističke ponude. U točki 63. dokumenta ističe važnost europske gastronomije, gastronomskih ruta te hotelskog i ugostiteljskog sektora za turističku industriju, a istodobno naglašava potrebu za širenjem turističke ponude kroz kulturnu i prirodnu baštinu, gastronomiju i druge oblike turizma koji mogu ponuditi alternativu područjima masovnog turizma.

„Europska gastronomija, gastronomske rute te sektor hotelijerstva i ugostiteljstva imaju važnu ulogu za turističku industriju“, navodi se u rezoluciji Europskog parlamenta.

Pet godina poslije taj je smjer dodatno razrađen. Europski parlament 28. travnja 2026. usvojio je rezoluciju o poboljšanju povezanosti, očuvanju kulturne baštine i poticanju lokalne izvrsnosti u europskom turizmu, s posebnim naglaskom na upravljanje odredištima i razvoj regionalnog turizma.

U dokumentu Parlament upozorava na pritisak kojem su izložena turistički intenzivna odredišta, od opterećenja infrastrukture i okoliša do utjecaja na lokalnu zajednicu, kulturu i baštinu. Kao jedan od odgovora potiče veću vidljivost manje posjećenih regija i razvoj regionalnih turističkih središta temeljenih na baštini, gastronomiji, prirodi i lokalnim kulturnim aktivnostima.

Cilj je, navodi Parlament, potaknuti lokalnu izvrsnost i održiviji model razvoja koji nadilazi već zasićenu ponudu „sunca i mora“. Istodobno poziva Europsku komisiju i države članice da podupiru revitalizaciju povijesnih sela, tradicionalne lokalne proizvode te razvoj ruralnog i prirodnog turizma.

Takav se pristup ne zaustavlja samo na promociji destinacije. Parlament naglašava i ulogu lokalnih proizvođača i malih poduzetnika u turističkom lancu. U rezoluciji se poziva na snažniju europsku potporu agroturizmu te inicijativama „od polja do stola“ koje povezuju proizvodnju hrane s autentičnim turističkim iskustvom. Prema Parlamentu, takvi modeli mogu jačati ruralna gospodarstva, podupirati lokalne proizvođače, diversificirati turističku ponudu te pridonositi održivom i kvalitetnom turizmu.

Posebno se ističe i potreba za razvojem kratkih lanaca opskrbe u ugostiteljstvu. Parlament poziva na lakši pristup tržištu mikro, malim i srednjim poduzećima, uključujući mala poljoprivredna gospodarstva i obrtnike. Time se vrijednost koju turizam stvara nastoji u većoj mjeri zadržati u lokalnoj zajednici.

Upravo u tom širem europskom kontekstu može se promatrati i projekt GUSTI. Projekt u Zadru ne svodi se samo na promociju nekoliko lokalnih proizvoda, nego povezuje elemente koje Europski parlament posljednjih godina sve jasnije ističe kao dio održivijeg razvoja turizma: gastronomiju i baštinu kao dio identiteta destinacije, lokalne proizvođače, povezivanje hrane s turističkim iskustvom te razvoj ponude koja može otvoriti prostor i manje vidljivim lokalnim sredinama.

U Zadru se ti ciljevi mogu vidjeti vrlo konkretno, u profesionalnoj kuhinji u kojoj će učiti budući ugostitelji, suradnji škole, chefova i lokalnih proizvođača, razvoju gastro itinerara te prekograničnoj mreži hrvatskih i talijanskih dionika.

Europske smjernice održivog turizma tako ne ostaju samo na rezolucijama i raspravama u Bruxellesu i Strasbourgu. Projekti poput GUSTI-ja pokazuju kako se isti principi mogu pretočiti u konkretne aktivnosti u lokalnoj zajednici, u ovom slučaju, za zadarskim stolom.

#europeforus

Objava Od tanjura do turističkog aduta: Zadar ima recept za drugačiju ponudu Jadrana          pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

No, jedna karlovačka rijeka nudi puno više od tek usputnog stajališta ili prilike za dobru putnu fotografiju.

Korana je omiljeno mjesto mnogih Karlovčana za rekreaciju, druženje, odmor, ljetni izlet, a osim modernog i mnogima dragog kupališta, uz rijeku u srcu grada smjestila se i prekrasna šetnica te jedini potpuno slatkovodni akvarij u Hrvatskoj – Aquatika, koja u listopadu slavi deseti rođendan i veliki jubilej. Financiran je sredstvima EU, kako bi se razvila svijest o iznimnoj biološkoj raznolikosti te educiralo korisnike kako na održiv način koristiti iznimna prirodna bogatstva Hrvatske u funkciji turizma.

Uloženo gotovo šest milijuna europskih sredstava

Aquatika je od samog početka zamišljena kao mjesto koje priča priču o hrvatskim rijekama i njihovoj bioraznolikosti, a projektom “Susret s rijekom” ta je priča proširena izvan zidova akvarija, zahvaljujući uređenju desne obale Korane, šetnice i pješačko-biciklističke infrastrukture te postavljanjem interpretacijskih, edukativnih i multimedijskih sadržaja. Za oba projekta povučeno je približno 5,85 milijuna bespovratnih sredstava Europske unije. Iako je riječ o različitih projektima s različitim nositeljima, imaju vrlo jasnu poveznicu – oba su prepoznala potencijal karlovačkih rijeka i pretvorila ga u konkretnu javnu vrijednost.

Danas je Aquatika sa šetnicom puno više od pojedinačne turističke atrakcije, već prostor u kojem se susreću priroda, rekreacija, znanost, edukacija, turizam, kultura i svakodnevni život građana. Možda i najvažnije, europska investicija postala je dio svakodnevnog života grada.

Što ovi projekti znače za Karlovčane i sam grad, ispričala nam je ravnateljica Aquatike Margarita Maruškić Kulaš.

“Danas ponosno možemo reći da su ova dva projekta značajno promijenila način na koji građani i posjetitelji doživljavaju ovaj dio Karlovca i njegovu vezu s rijekom Koranom”, s ponosom navodi ravnateljica.

Oda hrvatskim rijekama i jezerima

Aquatika živi već deset godina. Veliki je to jubilej, a još veći razlog za slavlje činjenica da se na tom dijelu grada, zahvaljujući ovim dvama projektima, dogodio i novi život. I to ne samo zbog fizičkog uređenja, ističe Maruškić Kulaš, nego zato što je dobilo nove načine korištenja i novu vrijednost za građane i posjetitelje.

Za projekt slatkovodnog akvarija i muzeja rijeka KAquarium, iz kojeg je 2016. nastala Aquatika, odobreno je tadašnjih 36,22 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj, odnosno približno 4,81 milijuna eura.

Priča Aquatike, ističe ravnateljica, zakotrljala se idejom da Karlovac, kao grad na četiri rijeke, iskoristi svoj najveći potencijal i pretvori ga u prepoznatljivu turističku, edukativnu i razvoju vrijednost. Bio je to veliki razvojni projekt Grada Karlovca, uz stručnu i projektnu podršku Razvojne agencije Karlovačke županije. Nakon osiguranja europskog financiranja uslijedili su projektiranje, građevinski radovi, opremanje i vrlo zahtjevna faza pripreme buduće ustanove. Šlag na tortu bilo je otvaranje u listopadu 2016., kada su akvarijem prošetali prvi posjetitelji.

U Aquatici je izgrađen i opremljen jedinstveni slatkovodni akvarij posvećen hrvatskim rijekama i jezerima, s 25 akvarijski bazena i pričom koja posjetitelje vodi od izvora do ušća tipične krške rijeke. “Projekt je stvorio novu turističku atrakciju i prostor za edukaciju, znanstveni i stručni rad, događanja i programe za građane”, govori nam ravnateljica.

A danas je Aquatika puno više od atrakcije za razgledavanje. U njoj se održavaju edukativni programi za djecu i mlade, radionice, izložbe, predavanja, događanja i različiti programi koji povezuju prirodu, znanje, kulturu i lokalnu zajednicu.

Susret s rijekom navodezuju se na Aquatiku

Projekt Susret s rijekom, proveden od 2018. do 2021. godine i nije bio ograničen samo na Karlovac. Njime su povezani Karlovac, Ozalj i Ogulin, odnosno rijeke Korana, Kupa i Dobra, kroz zajedničku ideju očuvanja, interpretacije i održivog korištenja prirodne baštine. U svakom od gradova uređeni su sadržaji povezani s lokalnim riječnim prostorom, pa je projekt prerastao pojedinačnu gradsku intervenciju i postao primjer regionalne suradnje u kojoj se prirodna baština koristi kao osnova za razvoj turizma, edukacije i kvalitetnijeg javnog prostora. Donio je ono što je, po mišljenju Maruškić Kulaš, nedostajalo izvan samog objekta – uređenu desnu obalu Korane, pješačko-biciklističku stazu i šetnicu, interpretacijske i edukativne sadržaje, turističku signalizaciju, rasvjetu i prostor za boravak uz rijeku.

“Drugim riječima, građanin danas može doći u Aquatiku, učiti o rijekama, izaći iz akvarija i odmah nastaviti tu istu priču uz stvarnu rijeku Koranu, a šetnjom novouređenim gradskim ulicama preko raskošnih parkova i perivoja doći i do rijeke Kupe. Prije ovih projekata ta poveznica nije postojala na ovaj način”, pojašnjava ravnateljica.

Nositelj projekta Susret s rijekom je Karlovačka županija, a partneri su Grad Karlovac, gradovi Ogulin i Ozalj, turističke zajednice te Javna ustanova Natura Viva i Razvojna agencija Karlovačke županije. Njegova ukupna vrijednost je 1.222.426,30 eura, od čega je 1.039.062,36 eura osigurano bespovratnim sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj.

Kako da projekt zaživi?

“Posebno je važno da se nakon završetka projekta razmišljalo i o tome tko će tom infrastrukturom upravljati i kako će ona dugoročno zaživjeti. Grad Karlovac je zadatak za provedbu edukacijskih programa na šetnici dao na upravljanje Aquatici upravo zato što se sadržaji međusobno nadopunjuju”, napominje Maruškić Kulaš.

Ipak, priznaje da je najzahtjevniji dio puta bilo projekt pretvoriti u živu, funkcionalnu i dugoročno održivu javnu ustanovu i prostor. Kod Aquatike se to posebno istaknulo jer je to vrlo specifična ustanova. “Nije dovoljno imati lijepu arhitekturu i akvarije – potrebno je svakodnevno brinuti o živim organizmima, tehničkim sustavima, kvaliteti vode, edukativnom sadržaju, posjetiteljima, zaposlenicima, financijskoj održivosti i stalnom razvoju programa”, navodi ravnateljica.

I nakon deset godina rada, upravo to ističe i kao najveću lekciju europskog projekta: “Završetak građevinskih radova nije kraj projekta. Tada zapravo počinje njegov život. Aquatika je preuzeta kao dovršen projekt, a naš je zadatak bio dokazati da se takva investicija može pretvoriti u ustanovu koja će desetljećima stvarati javnu vrijednost. Danas, kada obilježavamo deset godina rada, mislim da je upravo kontinuitet najveća potvrda da je to bilo moguće”, napominje.

Kada je Aquatika preuzela upravljanje sadržajima nastalima projektom Susret s rijekom, bilo je jasno da ne žele da se šetnica pretvori u projekt koji je završen i predan na korištenje. Htjeli su, potvrđuje ravnateljica, da to postane produžetak Aquatike.

Zato danas organiziraju edukativne šetnje uz Koranu, programe posvećene NATURA 2000 području, fotografske šetnje, radionice i različita događanja na otvorenom. “Posjetitelj tako može prvo upoznati rijeku kroz akvarij, a zatim izaći na obalu i vidjeti stvarni prostor o kojem je upravo učio.

Projekti koji mijenjaju sliku Karlovca

“To je, po našem mišljenju, najbolji način da se europska ulaganja međusobno nadopunjuju: jedan projekt stvara sadržaj, drugi otvara prostor prema rijeci, a zajedno stvaraju iskustvo koje je puno veće od zbroja pojedinačnih investicija”, naglašava Maruškić Kulaš.

Svi oni još nisu uspjeli prošetati Aquatikom, ili šetnicom uz Koranu, to mogu učiniti virtualno i doživjeti prirodni svijet gornjeg i donjeg toka naših rijeka, špilja, upoznati ribe, njihova staništa i čime sve pridonose okolišu.

Nakon deset godina od otvorenja, jasno je da je Aquatika promijenila turističku sliku Karlovca, što pokazuju i brojevi. Do sad je akvarij posjetilo oko 670.000 posjetitelja iz cijelog svijeta. No, za grad je isto tako važno i ono što se ne može mjeriti samo prodanim ulaznicama, napominje ravnateljica. “Aquatika je postala mjesto koje koriste građani, škole, obitelji, udruge, turistički vodiči, umjetnici, znanstvenici i različiti organizatori događanja. Kroz godine se razvila cijela mreža suradnji s lokalnim dobavljačima, obrtnicima, umjetnicima, OPG-ovima, ugostiteljima i drugim pružateljima usluga. Posjetitelj koji dolazi u Aquatiku ne dolazi samo u akvarij – on koristi ugostiteljske, smještajne, kulturne i druge sadržaje grada”, dodaje.

Važno je, nastavlja, i što Aquatika dana djeluje kao svojevrsna ulazna točka u priču o Karlovcu kao gradu na četiri rijeke. Jer, cilj nije samo dovesti gosta u jedan objekt, nego ga motivirati da ostane duže i iskusi sve čari grada i njegovih prirodnih ljepota – prošeće uz Koranu, upozna razne atrakcije i poželi se vratiti.

“Aquatika je u prvih deset godina rada ostvarila 670.000 posjetitelja, a samo je 2025. godine imala 68.284 posjetitelja koji su razgledali Aquatiku s plaćenom ulaznicom. Šetnicom Dobrotvornih darivatelja krvi godišnje prođe oko 130.000 šetača. Posjetitelje i sudionike brojnih besplatnih događanja, Zelene knjižnice i korisnike ugostiteljskih usluga nismo brojali. Osim toga, možemo pratiti broj edukativnih programa, događanja, radionica, školskih i drugih organiziranih posjeta, kao i broj domaćih i stranih posjetitelja. Primjerice, 2025. godine među stranim posjetiteljima najzastupljeniji su bili gosti iz Njemačke i Slovenije, zatim Mađarske, Češke, Nizozemske i Slovačke”, navodi pozitivne učinke ravnateljica.

Kada europska investicija postane dio svakodnevice grada

Priznaje da se rast turističkih brojki ne može pripisati samo ova dva projekta, već i brojnim dugim sadržajima i projektima poput Muzeja Domovinskog rata, Starog grada Dubovca, Nikola Tesla Experience Centar, Kino Edison. Uskoro se otvara i obnovljeni Hrvatski dom, a obnavlja se i gradska jezgra Zvijezda.

“Ono što možemo reći je da su Aquatika i uređena obala Korane postali važan dio turističke ponude grada i da su otvorili prostor za razvoj novih programa, događanja i povezivanje različitih sadržaja”, ističe.

U konačnici, kaže i kako najveća vrijednost nije u samom objektu akvarija, opremi ili broju posjetitelja. Najvrjednijim drži to što je jedna europska investicija postala dio svakodnevnog života grada.

“Deset godina poslije zato o Aquatici govorimo na način da je početno ulaganje kroz EU projekt preraslo u trajnu javnu vrijednost. To nam je ujedno i najvažnija poruka desete obljetnice koju ove godine obilježavamo pod sloganom ‘Aquatika – 10 godina ispod površine’: pravi se rezultat europskog projekta ne mjeri samo onime što je izgrađeno novcem iz EU fondova, nego onime što se s tim ulaganjem događa godinama nakon njegova završetka”, zaključuje ravnateljica Margarita Maruškić Kulaš.

Iza projekata poput Aquatike i „Susreta s rijekom“ stoji širi europski sustav koji omogućuje da se sredstva Europske unije usmjere u razvoj regija, zaštitu prirodne baštine i stvaranje novih turističkih i edukativnih sadržaja.

Jedan od njegovih ključnih instrumenata je Europski fond za regionalni razvoj, odnosno EFRR, čija je svrha smanjivati razlike u razvijenosti europskih regija i poticati njihov gospodarski, društveni i teritorijalni razvoj.

Europski parlament i Vijeće Europske unije pripremili su regulatorni okvir kojim su definirane zadaće EFRR-a, područja koja se iz njega mogu financirati te način na koji se europska sredstva mogu usmjeravati prema državama članicama i njihovim regijama. Za programsko razdoblje 2014.–2020. jedan od ključnih propisa bila je Uredba (EU) br. 1301/2013, kojom je određen okvir djelovanja Europskog fonda za regionalni razvoj.

Takav je europski okvir državama članicama omogućio da kroz svoje operativne programe sredstva usmjeravaju prema konkretnim projektima na lokalnoj razini. U Karlovcu se to može vrlo jasno vidjeti na primjeru Aquatike, nastale kroz projekt „Slatkovodni akvarij i muzej rijeka – KAquarium“, sufinanciran iz EFRR-a u okviru Operativnog programa Regionalna konkurentnost 2007.–2013.

Nekoliko godina poslije ista se logika povezivanja prirodne baštine i lokalnog razvoja nastavila projektom „Susret s rijekom“, financiranim iz EFRR-a kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014.–2020. Projekt je bio usmjeren na područja uz Koranu, Kupu i Dobru te na stvaranje novih sadržaja kojima se prirodna vrijednost riječnih prostora približava stanovnicima i posjetiteljima.

Tako se okvir pripremljen na europskoj razini kroz rad Europskog parlamenta i Vijeća u praksi pretvara u vrlo konkretne projekte – od akvarija i interpretacije riječnih ekosustava do uređenih šetnica, staza i sadržaja koji prirodnu baštinu povezuju s turizmom i lokalnim razvojem.

Sredstvima EFRR-a financiraju se, među ostalim, infrastrukturni projekti, zaštita i valorizacija prirodne i kulturne baštine, razvoj turizma, poduzetništvo, inovacije, digitalizacija i energetska učinkovitost. U Hrvatskoj je upravo iz tog fonda financiran i projekt Aquatika, kao i kasniji projekt Susret s rijekom.

Aquatika je sufinancirana iz Operativnog programa Regionalna konkurentnost, dok su sredstva za projekt Susret s rijekom dodijeljena u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., kroz specifični poziv za promicanje održivog razvoja prirodne baštine.

Dodana vrijednost projekta Susret s rijekom vidi se i u regionalnoj suradnji Karlovačke županije i tri grada, čime se napravljen iskorak u korištenju prirodne baštine na regionalnoj razini.

Članak je nastao u sklopu projekta #europeforus

Objava Deset godina Aquatike: Kako je jedna priča o rijekama prerasla zidove akvarija pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Baraćeve špilje kod Rakovice imaju problem koji na prvi pogled zvuči neobično za turističku atrakciju – ne mogu primiti neograničen broj posjetitelja. Gornja Baraćeva špilja osjetljiv je prirodni sustav ograničenog kapaciteta, a zimi se potpuno zatvara zbog hibernacije šišmiša.

Rješenje je pronađeno nekoliko kilometara dalje i iznad zemlje. Izgrađen je Speleon – Centar podzemne baštine, koji je omogućio da se priča o špiljama, kršu i životu pod zemljom posjetiteljima približi tijekom cijele godine, bez dodatnog opterećenja samog špiljskog sustava.

„Trebao nam je prostor u kojem ćemo priču o podzemlju, kršu, bioraznolikosti i povijesti ovog prostora moći pričati tijekom cijele godine, bez dodatnog opterećenja špiljskog sustava“, objašnjava Tihana Oštrina, ravnateljica Javne ustanove Baraćeve špilje.

Speleon je tako zamišljen kao mjesto interpretacije, edukacije i susreta, ali i kao drukčiji način upravljanja posjetiteljima.

„Od početka smo ga promatrali i kao projekt koji može nadilaziti lokalne okvire, jer su krš, podzemlje, voda i prirodna baština teme koje povezuju velik dio Karlovačke županije. Naša je želja da svaki razvoj ovog područja ide ruku pod ruku sa zaštitom prirode i da posjetitelj odavde ne ponese samo lijep doživljaj, nego i razumijevanje zašto je ovaj prostor vrijedan čuvanja“, kaže Oštrina.

Projekt u sklopu kojeg je centar izgrađen formalno je završio početkom 2023. godine, ali nekoliko godina poslije njegovi se rezultati mogu puno konkretnije mjeriti. Speleon je u prve dvije godine posjetilo više od 36 tisuća ljudi, lokalitete kojima upravlja Ustanova godišnje posjeti više od 8.000 učenika, otvorena su nova radna mjesta, a centar radi i u mjesecima u kojima je turistička aktivnost na ovom području tradicionalno slabija.

Špilju ne možeš širiti, priču o njoj možeš

Speleon je smješten u zgradi kružnog oblika površine 1200 četvornih metara. U njoj su multimedijalna dvorana, stalni postav, dječja igraonica, speleo-dokumentacijska knjižnica, depo, uredi, atrij, ugostiteljski sadržaj i suvenirnica.

Priča o podzemnoj baštini ne prenosi se samo klasičnim izložbenim predmetima. U stalnom postavu koriste se makete, LCD i multitouch ekrani, smartglass, animacije, osjetilne komore i hiperrealistične replike životinja.

No ideja nije bila napraviti zamjenu za samu špilju. Speleon je omogućio da se ono što posjetitelji vide tijekom njezina obilaska stavi u puno širi kontekst.

„Posjetitelj kroz geologiju, speleologiju, paleontologiju i arheologiju može razumjeti kako je ovaj kraj nastajao, tko je u njemu živio prije desetaka tisuća godina i koliko su podzemni sustavi važni za današnju bioraznolikost i vodne resurse“, objašnjava Oštrina.

Time doživljaj Baraćevih špilja više nije ograničen na obilazak jedne prirodne atrakcije.

„Speleon povezuje ono što vidimo na površini s onim što se nalazi ispod nje i daje odgovor na najvažnije pitanje – zašto sve to trebamo čuvati. Posebno nam je važno tu svijest razvijati kod djece, jer upravo kroz njih stvaramo dugoročan odnos prema prirodi,“ opisuje ravnateljica.

Više od 36 tisuća posjetitelja

Interes je, kaže Oštrina, od otvorenja vrlo dobar. U prve dvije godine kroz Speleon je prošlo više od 36 tisuća posjetitelja.

No, za Rakovicu nije važno samo koliko ljudi dođe nego i što naprave nakon izlaska iz centra.

Speleon je donio dodatni sadržaj zbog kojeg se boravak na tom području može povezati s obilaskom Baraćevih špilja, pješačkim stazama, ugostiteljskom ponudom i drugim turističkim sadržajima.

„Dulji boravak gosta znači veću mogućnost da posjeti i druge dijelove Rakovice, Slunja, Plitvičkog područja i šire Karlovačke županije, koristi smještaj, ugostiteljsku ponudu i druge turističke usluge“, kaže Oštrina.

Upravo je položaj Speleona važan dio te priče. Rakovica se nalazi uz jedno od najpoznatijih hrvatskih turističkih odredišta – Plitvička jezera, a u blizini su i Slunj i Rastoke. Ideja zato nije stvoriti još jednu izdvojenu atrakciju, nego povezati sadržaje zbog kojih će posjetitelji istražiti šire područje.

„Cilj nije da gost posjeti jednu lokaciju i nastavi putovanje, nego da otkrije koliko toga ovaj dio Hrvatske nudi.“

Ustanova zato surađuje s turističkim i gospodarskim sektorom, poduzetnicima, privatnim iznajmljivačima i drugim atrakcijama te razvija zajedničke ponude kojima posjetitelje žele motivirati na dulji ostanak.

„Speleon u tom smislu ne promatramo kao izdvojenu atrakciju, nego kao jednu od točaka koje mogu povezivati i jačati cjelokupnu destinaciju“, ističe Oštrina.

Kad se špilja zatvori, Speleon ostaje otvoren

Speleon je donio odgovor i na još jedan problem turizma u ovom dijelu Hrvatske – sezonalnost.

Gornja Baraćeva špilja tijekom zimskog razdoblja zatvorena je zbog hibernacije šišmiša. Speleon je, s druge strane, otvoren cijele godine.

„Speleon je jedan od rijetkih većih indoor turističkih sadržaja na ovom području i otvoren je tijekom cijele godine. Upravo zato bilježimo posjetitelje i u mjesecima kada je turistička aktivnost tradicionalno znatno slabija“, govori Oštrina.

Kada nema obilazaka špilje, u centru se i dalje mogu održavati edukativni programi, događanja, radionice i stručni skupovi. Cjelogodišnji sadržaj tako pomaže smanjiti izraženu sezonalnost, ali istodobno omogućuje kvalitetnije upravljanje posjetiteljima.

„Dio interesa možemo usmjeriti prema centru većeg kapaciteta i tako smanjivati pritisak na osjetljivi špiljski sustav.“

Upravo je tu možda najjasnije vidljiva ideja na kojoj je Speleon nastao, povećati turističku i edukativnu vrijednost područja, a da cijenu većeg interesa ne plati priroda zbog koje posjetitelji ondje uopće dolaze.

Turizam koji ostavlja nešto i lokalnoj zajednici

Učinak centra ne završava na broju posjetitelja. Otvaranje Speleona donijelo je nova radna mjesta, a Oštrina ističe da zapošljavaju ljude s lokalnog područja.

„U vrijeme kada je nedostatak radne snage problem gotovo cijelog turističkog sektora, nama se ljudi i dalje rado javljaju na natječaje, što smatramo rezultatom dobrog ugleda koji je Ustanova gradila godinama,“ pojašnjava Oštrina.

U turističku, ugostiteljsku i prodajnu djelatnost nastoje uključiti i lokalne proizvođače. U ponudi su proizvodi lokalnih proizvođača hrane, pića i suvenira, a Ustanova surađuje s OPG-ovima, ugostiteljima, privatnim iznajmljivačima i drugim poduzetnicima.

„Što je mreža partnera veća, to je veća i mogućnost da se učinci turizma rasporede na širem području“, ističe Oštrina.

Drugim riječima, ako posjetitelj zbog Speleona na području ostane nekoliko sati dulje, ode u restoran, kupi lokalni proizvod, prespava ili posjeti još jednu atrakciju, dio koristi od centra prelazi i na ostatak zajednice.

Takav model u Ustanovi žele dodatno širiti, a prostor za daljnji razvoj vide upravo u povezivanju na razini cijele Karlovačke županije.

Više od 8.000 učenika godišnje

Turisti su samo jedan dio priče. Lokalitetima kojima upravlja Javna ustanova Baraćeve špilje godišnje prođe više od 8.000 učenika, a njihov interes kontinuirano raste.

„Djeca ovdje ne uče samo što je špilja ili kako nastaje krš. Uče kako su povezani voda, stijena, šuma, životinje i čovjek, zašto su podzemna staništa osjetljiva i zašto zaštita prirode nije nešto apstraktno, nego nešto što ovisi o svakodnevnim odlukama svakoga od nas“, govori Oštrina.

Upravo je edukacija bila jedna od temeljnih ideja projekta. Na službenoj stranici Speleona među glavnim ulogama centra navodi se razvijanje svijesti o očuvanju prirode i važnosti održive interakcije čovjeka i prirode kroz edukaciju i multimedijalno iskustvo.

Ambicija Ustanove je da Speleon bude mjesto učenja i susreta za škole iz cijele Karlovačke županije, ali i šire.

„Ako dijete nakon posjeta Speleonu prirodu počne gledati malo drugačijim očima, napravili smo važan dio svog posla“, kaže Oštrina.

Gotovo 20 milijuna kuna za projekt

Iza centra koji danas radi cijele godine stoji ulaganje vrijedno gotovo 20 milijuna tadašnjih kuna.

Speleon je nastao u sklopu projekta „Promicanje održivog razvoja Značajnog krajobraza Baraćeve špilje“, čija je ukupna vrijednost iznosila 19.908.960 kuna bez PDV-a. Prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za euro, riječ je o približno 2,64 milijuna eura.

Čak 85 posto vrijednosti, odnosno 16.922.616 kuna ili oko 2,25 milijuna eura, osigurano je bespovratnim sredstvima Europskog kohezijskog fonda.

Projekt se provodio od 15. prosinca 2016. do 31. siječnja 2023. u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.–2020., a partner je bila Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera.

Koliko je europski novac bio važan za malu lokalnu sredinu, Oštrina opisuje vrlo jasno.

„Europsko financiranje bilo je presudno. Za malu lokalnu sredinu projekt ovakvog financijskog i sadržajnog opsega teško bi bio ostvariv isključivo vlastitim sredstvima.“

No rezultat, naglašava, nije samo zgrada.

„EU sredstva ovdje nisu omogućila samo izgradnju zgrade. Omogućila su stvaranje potpuno nove razvojne infrastrukture – turističke, edukativne i stručne. Speleon nam je otvorio mogućnosti koje prije nismo imali, od razvoja novih programa do organiziranja stručnih i znanstvenih skupova i suradnje s institucijama i stručnjacima iz Hrvatske, Europe i svijeta.“

Projekt je završio, učinci nisu

Projekt je formalno završio prije nekoliko godina, ali upravo razdoblje nakon završetka pokazuje što je od ulaganja ostalo.

Speleon danas nije samo turistički centar. Ondje se susreću arheolozi, geolozi, paleontolozi, biospeleolozi i drugi stručnjaci, organiziraju se stručni sadržaji i razvijaju nova istraživanja, a kroz lokalitete Ustanove prolaze tisuće učenika.

Stigla su i priznanja. Speleon – Centar podzemne baštine dobio je nacionalnu godišnju nagradu Simply the Best u kategoriji Novi projekt u turizmu, dok je Javna ustanova Baraćeve špilje dobila Godišnju nagradu „Anton Štifanić“ za 2023. godinu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Općine Rakovica.

No, Oštrina najveću vrijednost projekta ipak ne svodi na nagrade.

„Dobili smo mjesto na kojem se susreću arheolozi, geolozi, paleontolozi, biospeleolozi i drugi stručnjaci, prostor u kojem možemo okupljati institucije i razvijati nova istraživanja, mjesto za obrazovanje tisuća djece i sadržaj koji radi tijekom cijele godine. Istodobno smo dobili novi razlog za dolazak i dulji boravak turista, nova radna mjesta i dodatno tržište za lokalne proizvođače i poduzetnike.“

Zato, nekoliko godina nakon što je projekt administrativno zaključen, njegov rezultat ne stane u jednu zgradu.

„Lokalnoj zajednici, ali i Karlovačkoj županiji, ostaje puno više od jednog objekta. Ostaju znanje, infrastruktura, partnerstva, stručni tim i sposobnost pokretanja novih razvojnih projekata.“

Od Rakovice do europske politike zaštite prirode

Pitanje kako prirodna područja otvoriti ljudima, a istodobno ih zaštititi od prevelikog pritiska, nije samo izazov Baraćevih špilja.

Europski parlament 2021. godine usvojio je rezoluciju o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030., u kojoj je podržao cilj zaštite najmanje 30 posto kopnenih i morskih područja Europske unije. Parlament je u dokumentu naglasio i važnost obrazovanja, podizanja svijesti o bioraznolikosti te uloge zaštićenih područja u obrazovanju.

Upravo se na toj točki priča o europskoj politici vrlo konkretno susreće sa Speleonom. Njegova svrha nije samo privući posjetitelje, nego omogućiti da se priča o osjetljivom podzemnom svijetu približi ljudima bez dodatnog pritiska na samu špilju.

Europska politika zaštite prirode u međuvremenu je dobila i novi zakonodavni okvir. Europski parlament u veljači 2024.odobrio je nova pravila o obnovi prirode, a nakon završetka zakonodavnog postupka Uredba o obnovi prirode stupila je na snagu u kolovozu iste godine.

Uredbom je na razini EU-a postavljen cilj da mjere obnove do 2030. obuhvate najmanje 20 posto kopnenih i najmanje 20 posto morskih područja Unije, a do 2050. sve ekosustave kojima je potrebna obnova.

Speleon nije nastao na temelju tog propisa, projekt mu prethodi godinama, ali njegov primjer pokazuje kako se zaštita prirodne baštine može povezati s obrazovanjem, turizmom i razvojem lokalne zajednice.

U Rakovici se to vidi u praksi. Dok Gornja Baraćeva špilja tijekom hibernacije šišmiša ostaje zatvorena, priča o podzemlju dostupna je tijekom cijele godine. Dio interesa može se usmjeriti prema centru većeg kapaciteta, tisuće učenika ondje uče o osjetljivosti podzemnih staništa, a posjetitelji dobivaju još jedan razlog da se dulje zadrže na području Rakovice, Slunja i Plitvica.

Gotovo 20 milijuna kuna uloženih u projekt zato nekoliko godina nakon njegova završetka više nije samo broj iz ugovora o europskom financiranju. Ulaganje danas živi kroz posjetitelje, učenike, radna mjesta, lokalne poduzetnike i stručnjake koji ondje rade i surađuju.

Cijelu ideju projekta možda najbolje sažimaju riječi ravnateljice Javne ustanove Baraćeve špilje Tihane Oštrine.

„Kroz svaki novi projekt, ulaganje i susret s posjetiteljem želimo pokazati da razvoj i zaštita prirode nisu suprotstavljeni ciljevi. Naprotiv, na području poput našega jedno bez drugoga dugoročno nije moguće“, zaključuje Oštrina.

Članak je nastao u projektu #europeforus.

Objava Kad se Baraćeve špilje zatvore zbog šišmiša, priča ne staje: “Speleon ostaje otvoren cijele godine” pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Usprkos svim domaćim delicijama i neodoljivim okusima u kojima volimo uživati, prosječan Hrvat godišnje baci 71 kilogram hrane, a statistika na razini Europske unije još je više neumoljiva. Oko 130 kilograma hrane po stanovniku završi u smeću ili propadne. Istovremeno, više od 37 milijuna Europljana ne može si priuštiti kvalitetan obrok svaki drugi dan.

Tom je problemu pokušao doskočiti ECOFOODCYCLE, projekt usmjeren je na smanjenje otpada od hrane, koji pridonosi onečišćenju okoliša i klimatskim promjenama te iscrpljuje prirodne resurse i stvara emisije metana. Kroz prekograničnu suradnju Hrvatske i Italije potiče održive prakse putem pilot aktivnosti, kampanja za podizanje svijesti i povezivanja dionika, uz primjenu EU-ove hijerarhije otpada.

Svima je jasno da se problem bacanja hrane ne može svesti na jedno mjesto ili jedan uzrok. Gubici nastaju duž cijelog prehrambenog lanca, ali razlozi su vrlo različiti. I baš zato ne postoji ni jedno univerzalno rješenje. Kako bi se ovaj problem učinkovito rješavao, projekt je stavio naglasak na prekograničnu suradnju Hrvatske i Italije te zajedničko provođenje strategija usmjerenih na sprječavanje i smanjenje otpada od hrane.

Jedan od ključnih izazova u borbi protiv bacanja hrane bio je izostanak dovoljno usklađenih politika, obrazovnih programa i promjena u ponašanju koje bi dovele do mjerljivog smanjenja otpada.

Upravo je zato ta tema posljednjih godina sve više dolazila u fokus europskih institucija. Europski parlament podržao je uvođenje jasnijih i obvezujućih ciljeva, a nova pravila donesena 2025. obvezala su države članice da do 2030. znatno smanje količine bačene hrane. ECOFOODCYCLE se tako provodio u trenutku kada se europski pristup ovom problemu počeo pomicati od preporuka prema konkretnijim obvezama.

Projekt je na taj izazov odgovorio kroz pilot-aktivnosti, kampanje za podizanje svijesti i povezivanje relevantnih dionika diljem Jadrana. Pritom povezuje prevenciju nastanka otpada s njegovim učinkovitijim upravljanjem, u skladu s europskom hijerarhijom otpada.

ECOFOODCYCLE se financira kroz Program prekogranične suradnje Interreg VI-A Italija – Hrvatska 2021. – 2027., uz sufinanciranje Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR).

Ukupna vrijednost projekta je 2.277.999,99 eura, od čega 1.822.399,99 eura čine sredstva EFRR-a. Iako službeno završava ovoga rujna, njegovi rezultati ne završavaju s ovim projektnim razdobljem. Ličko-senjska županija dobila je razne inovacije, modele, ali i znanje koje nadilazi granice samog projekta.

Projekt je okupio osam partnera, po četiri iz Hrvatske i Italije. Vodeći partner je Javna ustanova Razvojna agencija Ličko-senjske županije – LIRA, dok su projektni partneri Javna ustanova Regionalna razvojna agencija Karlovačke županije, Razvojna agencija ZADRA NOVA, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Venecijanski klaster, ECAMRICERT S.R.L., Sveučilište u Foggi i CNA Abruzzo. Pridruženi partner na projektu je Trgovačko-ugostiteljska škola u Karlovcu.

ECOFOODCYCLE u Hrvatskoj nije ostao samo na istraživanjima i preporukama. Kroz četiri hrvatska partnera provedene su konkretne pilot-aktivnosti u Ličko-senjskoj, Karlovačkoj, Zadarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, pri čemu se problemu otpada od hrane pristupilo iz različitih dijelova prehrambenog lanca – od primarne proizvodnje i prerade, preko ugostiteljskih i školskih kuhinja, do obrazovanja i ponašanja potrošača.

Što je konkretno napravljeno i kako su pristupili problemu bacanja hrane, te kako će rezultati utjecati pomoći Hrvatskoj, objasnila nam je viša savjetnica za pripremu i provedbu programa i projekata iz Razvojne agencije Ličko-senjske županije (LIRA) Suzana Rukavina.

Za LIRA-u, vodećeg partnera projekta, jedan od najvažnijih rezultata je uspostavljanje ECOFOODCYCLE Zero Waste Innovation Laba u Gospiću, u prostorima Razvojnog centra Ličko-senjske županije. Ondje je smještena projektna oprema te se u njemu provode pilot-aktivnosti, praktična testiranja i demonstracije. Namijenjen je lokalnim proizvođačima, OPG-ovima, poduzetnicima, institucijama i stručnjacima koji ondje mogu vidjeti i testirati kako se suvremene tehnologije mogu koristiti za bolje iskorištavanje lokalnih poljoprivrednih proizvoda, sezonskih viškova i sekundarnih sirovina.

“Nabavljena je i stavljena u funkciju oprema za liofilizaciju, hladno prešanje ulja, drobljenje i mljevenje koštica te peletiranje. Posebno smo testirali preradu šljiva i mogućnosti daljnjeg iskorištavanja njihovih koštica kao sekundarne sirovine“, objasnila je Rukavina.

Upravo je prerada koštice šljive jedan od najkonkretnijih primjera rezultata projekta, ističe Rukavina. Tijekom pilotiranja obrađeno je približno 1.328,08 kilograma šljiva, od čega je dobiveno oko 132,8 kilograma koštica. One su zatim drobljene i razdvojene na drvenasti dio i jezgru. Dobiveno je oko 108,23 kilograma drvenastog dijela, koji je iskorišten za proizvodnju približno 112 kilograma peleta, dok je od oko 24,5 kilograma jezgri hladnim prešanjem proizvedeno 9,824 litara ulja koštice šljive. Nakon prešanja ostalo je i oko 15,5 kilograma pogače, koja također predstavlja sekundarnu sirovinu s potencijalom za daljnju primjenu.

“Ovaj primjer jasno pokazuje kako se pravilnim odabirom tehnologije sirovina može iskoristiti znatno potpunije te kako se iz jednog poljoprivrednog proizvoda može dobiti više proizvoda i korisnih frakcija različite namjene“, istaknula je Rukavina.

U Karlovcu je JURRA, u suradnji s Trgovačko-ugostiteljskom školom Karlovac, provela pilot-aktivnost u stvarnom okruženju školske kuhinje i restorana. Pratila se količina ostataka tijekom pripreme i posluživanja hrane te testirala oprema za njihovu obradu i smanjenje volumena. ZADRA NOVA razvijala je model strukovnog kulinarskog obrazovanja, praćenja ostataka u različitim fazama pripreme hrane i koncepta “od polja do stola“, dok je Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci razvijao pristupe praćenju u osnovnoškolskim menzama i modele ponovnog iskorištavanja neiskorištenog voća, primjerice kroz pripremu smoothieja.

Važan dio aktivnosti u Ličko-senjskoj županiji odnosio se i na liofilizaciju, tehnologiju koja je posebno zanimljiva za voće, povrće i druge lako kvarljive poljoprivredne proizvode. Lokalna proizvodnja često je sezonska pa su pojedine vrste voća dostupne u većim količinama tijekom relativno kratkog razdoblja. Ako u tom trenutku nema dovoljnog kapaciteta tržišta ili prerade, dio vrijedne sirovine može ostati nedovoljno iskorišten.

Liofilizacija omogućuje preradu proizvoda u trenutku kada je dostupan i značajno produljuje njegovu uporabljivost, čime se otvara mogućnost plasmana i izvan osnovne sezone. Za OPG-ove to može značiti razvoj dodatnog proizvoda veće dodane vrijednosti, proširenje asortimana i bolje iskorištavanje već proizvedene sirovine.

“Promjenu koju je projekt donio ne promatramo samo kroz količinu određene sekundarne sirovine koju smo uspjeli iskoristiti tijekom pilotiranja. Jednako je važna da smo uspostavili infrastrukturu i praktično pokazali modele kojima se lokalna sirovina može kvalitetnije i potpunije iskoristiti“, kazala je Rukavina.

To je osobito važno za područje poput Ličko-senjske županije, gdje veliki dio proizvodnje počiva na manjim proizvođačima i sezonskim poljoprivrednim kulturama. Umjesto da se proizvođač oslanja isključivo na prodaju svježeg proizvoda u kratkom razdoblju njegove dostupnosti, tehnologije poput liofilizacije omogućuju mu da razmišlja o preradi i novom proizvodu koji ima dulje razdoblje korištenja i potencijalno veću tržišnu vrijednost.

Gdje nastaje najviše otpada?

Projekt je pokazao da se problem otpada od hrane ne može svesti na jedno mjesto niti jedan uzrok. Gubici nastaju duž cijelog prehrambenog lanca, ali razlozi se razlikuju ovisno o sektoru.

U primarnoj proizvodnji važni su sezonalnost i kratko razdoblje u kojem se određeni proizvod može plasirati, kvarljivost proizvoda te nedostatak lokalnih kapaciteta za preradu. Dokumentacija projekta među ključnim izazovima navodi sezonske viškove, kratak vijek trajanja, ograničene prerađivačke kapacitete i nedovoljno iskorištene poljoprivredne nusproizvode.

U ugostiteljstvu, školskim menzama i institucionalnim kuhinjama problem mogu predstavljati priprema prevelikih količina hrane, fiksne veličine porcija, nepravilna procjena broja obroka, jelovnici koji nisu uvijek usklađeni s preferencijama korisnika te nedostatak redovitog praćenja ostataka, upozorava Rukavina. U trgovini se dio otpada povezuje s proizvodima kojima se približava istek roka trajanja, kao i s troškom rada potrebnim da se takvi proizvodi pravodobno identificiraju, sortiraju i ponude kupcima na drugačiji način.

Govoreći o kućanstvima, glavni uzroci su prekomjerna kupnja, nedovoljno planiranje obroka, nepravilno čuvanje hrane, pripremanje prevelikih količina te nerazumijevanje razlike između oznaka “upotrijebiti do“ i “najbolje upotrijebiti do“.

Zbog toga, ističe Rukavina, ne postoji jedno univerzalno rješenje. “Najbolje rezultate daju kombinacije tehnologije, praćenja podataka, promjene organizacije rada i edukacije”.

U primarnoj proizvodnji i preradi velik potencijal pokazuje kaskadno iskorištavanje sekundarnih sirovina, pojašnjava. Liofilizacija može produljiti uporabljivost sezonskih i lako kvarljivih proizvoda, dok se koštice mogu razdvojiti i koristiti za dobivanje ulja, biomase za peletiranje i drugih proizvoda. U školskim i ugostiteljskim kuhinjama ključno je, pak, najprije mjeriti količine ostataka. Podaci omogućuju prilagodbu veličine porcija, jelovnika, procjene potražnje i načina pripreme, a u pojedinim pilot-aktivnostima korišteni su digitalni alati i tehnologije prepoznavanja sadržaja kako bi praćenje bilo jednostavnije i objektivnije.

Što smo naučili od Italije i obrnuto?

Jedna od vrijednosti projekta upravo je u tome što hrvatski i talijanski partneri nisu provodili identične aktivnosti, već su testirali različite modele i potom rezultate objedinili u zajedničko rješenje.

Talijanski partneri donijeli su iskustva iz područja digitalizacije, umjetne inteligencije, maloprodaje i promjene ponašanja potrošača. Testirani su, među ostalim, pametni spremnici i tehnologija prepoznavanja sadržaja u školskim menzama, model Smart Box za proizvode pred istekom roka trajanja, AI Virtual Chef te digitalna rješenja za naručivanje obroka kako bi se izbjegla nepotrebna priprema hrane.

S hrvatske strane u zajednički su projekt prenesena iskustva lokalne poljoprivredne prerade, iskorištavanja sekundarnih sirovina, rada sa školskim i ugostiteljskim kuhinjama te strukovnog obrazovanja. Zero Waste Innovation Lab koji je uspostavila LIRA pritom je jedan od konkretnih primjera hrvatskog doprinosa zajedničkom rješenju.

“Pokazali smo da se lokalni poljoprivredni nusproizvodi mogu tehnički razdvojiti i pretvoriti u proizvode nove vrijednosti: ulje, pelete i druge korisne frakcije“, rekla je Rukavina.

Na temelju iskustava partnera razvijena je zajednička metodologija koja je dovoljno modularna da se može primjenjivati u različitim regijama i sektorima s obje strane Jadrana.

Što ostaje nakon završetka projekta?

ECOFOODCYCLE završava u rujnu, ali dio rezultata ostaje kao trajna infrastruktura i znanje. U Ličko-senjskoj županiji ostaju Zero Waste Innovation Lab, specijalizirana oprema, razvijeni modeli rada i suradnja s lokalnim dionicima.

Posebno je važno da oprema nabavljena kroz projekt neće ostati neiskorištena nakon završetka financiranja, već postaje dio trajne razvojne infrastrukture u Razvojnom centru Ličko-senjske županije. Cilj je, ističe Rukavina, da se i dalje koristi za testiranja, demonstracije, edukacije i razvoj novih proizvoda te da bude dostupna lokalnom gospodarstvu, prije svega OPG-ovima, proizvođačima i poduzetnicima koji žele ispitati mogućnosti prerade i bolje valorizacije vlastitih sirovina i sekundarnih proizvoda.

“Oprema nije vezana isključivo uz jednu pilot-aktivnost ili jednu sirovinu. Tehnologije poput liofilizacije, hladnog prešanja, drobljenja, mljevenja i peletiranja mogu se koristiti za različite lokalne poljoprivredne proizvode i nusproizvode, ovisno o njihovim svojstvima i mogućnostima daljnje prerade“, kazala je Rukavina.

Uz fizičku infrastrukturu, Hrvatskoj ostaju iskustva partnera, metodologije, edukativni materijali, modeli praćenja, recepti i alati razvijeni tijekom projekta, kao i prekogranična suradnja i znanje razmijenjeno s talijanskim partnerima.

Završna konferencija ovih je dana održana u Città Sant’Angelu kraj Pescare, a okupila je projektne partnere i dionike s obje strane Jadrana. Predstavljeni su ključni rezultati projekta, razmijenjena iskustva iz provedenih pilot-aktivnosti i razgovaralo se o tome kako razvijena rješenja nastaviti primjenjivati nakon završetka projekta.

Od otpada do nove vrijednosti

Ako bi trebalo izdvojiti jedan mjerljiv rezultat projekta, za Rukavinu je to upravo prerada koštice šljive. “To je vrlo opipljiv rezultat jer pokazuje da dio sirovine koji se tradicionalno nije dovoljno koristio može imati energetsku, prehrambenu, kozmetičku ili drugu gospodarsku vrijednost, ovisno o svojstvima i daljnjoj namjeni“, kazala je.

Upravo je to, prema njezinim riječima, pomak koji ECOFOODCYCLE želi postići. Od linearnog modela “proizvodnja – ostatak – zbrinjavanje“, prema kružnom modelu u kojem se sekundarne sirovine ponovno uključuju u proizvodni ciklus.

Takav pristup ne isključuje edukaciju, propise ili digitalna rješenja, već ih povezuje. A prevencija ostaje prvi korak: bolje planiranje nabave, proizvodnje, broja obroka i veličine porcija može smanjiti nastanak viškova. Hranu koja je sigurna za konzumaciju, ali se više ne može koristiti na prvotno planirani način, moguće je zadržati u prehrambenom lancu prodajom po sniženoj cijeni, donacijom, preradom ili drugim oblikom redistribucije. Nakon toga dolazi iskorištavanje sekundarnih sirovina i nusproizvoda, dok zbrinjavanje dolazi tek kada se iscrpe mogućnosti prevencije, ponovne uporabe, redistribucije i valorizacije.

“Edukacija je potrebna, ali sama nije dovoljna. Propisi su važni, ali ni oni sami neće promijeniti svakodnevnu praksu. Potrebno je povezati mjerenje, edukaciju, tehnologiju, tržišne poticaje i dobru organizaciju cijelog prehrambenog lanca”, napominje Rukavina.

U tom se kontekstu spominju i digitalne platforme poput aplikacije Crumbs, koja povezuje trgovine, pekare i restorane s viškom svježe hrane s korisnicima koji je mogu kupiti po popustu od 50 do 80 posto. ECOFOODCYCLE nije razvio identičnu aplikaciju, ali je testirao slične principe kroz talijanski model Smart Box, u kojem se proizvodi kojima se približava rok trajanja grupiraju u pakete po fiksnoj sniženoj cijeni umjesto da budu otpisani. Uz to je korišten AI Virtual Chef, digitalni alat koji kupcu predlaže što može pripremiti od dostupnih proizvoda.

“Time trgovac umjesto gubitka ostvaruje prihod, a kupac dobiva dodatni razlog da proizvod kupi i iskoristi”, ističe Rukavina.

Projektna prekogranična platforma također je zamišljena s komponentom Food Exchange, uz kartu inicijativa i kalkulator kojim se mogu pratiti uštede hrane i emisija ugljičnog dioksida.

“Potrebno je stvoriti sustav u kojem je hranu i sekundarne sirovine jednostavnije, financijski isplativije i organizacijski lakše iskoristiti nego odbaciti“, zaključila je Rukavina.

Dugoročno, ključ je, prema iskustvu projekta, u kombinaciji boljeg mjerenja i kvalitetnijih podataka, edukacije od najranije dobi, tehnologija koje omogućuju preradu i produljenje vijeka proizvoda, digitalnih platformi za redistribuciju, suradnje s trgovcima i ugostiteljima te javnih politika koje takva ponašanja potiču. Kako pokazuje primjer ECOFOODCYCLE-a, kružni pristup ima najveći potencijal kada okolišna korist istodobno donosi i ekonomsku vrijednost.

“Ako proizvođač od sekundarne sirovine može dobiti novi proizvod, ako trgovac proizvod pred istekom može prodati umjesto da ga otpiše, a kućanstvo boljim planiranjem može smanjiti svoj račun za hranu, tada održiva praksa ima puno veće šanse da ostane i nakon završetka projekta”, zaključuje viša savjetnica za pripremu i provedbu programa i projekata Rukavina.

ECOFOODCYCLE dio je šire europske priče o prekograničnoj suradnji i održivom upravljanju resursima. Projekt se financira kroz Program prekogranične suradnje Interreg VI-A Italija – Hrvatska 2021. – 2027., uz sufinanciranje Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR). Ukupna vrijednost projekta iznosi 2.277.999,99 eura, od čega 1.822.399,99 eura čine sredstva EFRR-a.

Projekt se pritom uklapa u širi europski cilj smanjenja bacanja hrane i prelaska prema održivijim i kružnim prehrambenim sustavima. EU problem otpada od hrane tretira kao pitanje koje istodobno ima okolišne, gospodarske i društvene posljedice. Prema Eurostatu, u Uniji je tijekom 2023.  nastalo 58,2 milijuna tona otpada od hrane, odnosno oko 130 kilograma po stanovniku. Više od polovice, 53 posto, nastalo je u kućanstvima, dok ostatak nastaje duž prehrambenog lanca – u proizvodnji, trgovini, ugostiteljstvu i primarnoj proizvodnji.

EU je posljednjih godina postupno pojačavao mjere kako bi se nosio s problemom otpada od hrane. Države članice od 2018. imaju obvezu razvijati programe za sprječavanje nastanka otpada od hrane, mjeriti količine otpada prema zajedničkoj europskoj metodologiji te poduzimati mjere za njegovo smanjenje. Europska pravila također potiču doniranje i redistribuciju hrane za ljudsku potrošnju te primjenu hijerarhije otpada, prema kojoj prednost ima sprječavanje nastanka otpada.

Posebno je važna izmjena Okvirne direktive o otpadu iz 2025. godine, kojom su prvi put uvedeni obvezujući ciljevi smanjenja otpada od hrane na nacionalnoj razini. Do 2030. godine države članice moraju smanjiti otpad od hrane za 10 posto u preradi i proizvodnji, dok se na razini maloprodaje, restorana i ugostiteljstva te kućanstava zajedno treba postići smanjenje od 30 posto po stanovniku.

#europeforus

Objava Od koštice šljive do ulja i peleta: Prosječan Hrvat godišnje baci 71 kg hrane, oni su pokazali da ne mora završiti u smeću pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Za učenike Osnovne škole “Slava Raškaj” u Ozlju početak 2026. godine označio je promjenu kakvu su generacije prije njih dugo čekale. Nakon 50 godina škola je dobila novu zgradu, a učenici su se nakon desetljeća nastave u dvije smjene u drugo polugodište vratili u školske klupe u jednoj smjeni.

Nova zgrada svečano je otvorena 14. siječnja 2026. godine. U dograđenom dijelu na katu nalaze se četiri učionice, dok je u prizemlju dvodijelna školska sportska dvorana s pratećim prostorima. Škola je time dobila više prostora, ali i mogućnost drugačije organizacije nastave, produženog boravka i izvannastavnih aktivnosti.

Za ravnateljicu Gordanu Basar, koja školu vodi od 2015. godine, riječ je o promjeni koja nadilazi samu građevinu.

“Dogradnja naše škole i bilo koje druge škole u Republici Hrvatskoj nije luksuz, već nužnost za osiguravanje što boljih uvjeta za odgoj i obrazovanje naše djece”, poručila je ravnateljica nakon otvorenja.

Jedna smjena mijenja cijeli ritam škole

U matičnoj školi nastava se desetljećima odvijala u dvije smjene, prvenstveno zbog nedostatka prostora. Takva organizacija nije određivala samo raspored nastave, nego i vrijeme u kojem su se u školi mogle odvijati druge aktivnosti.

“Dvosmjenski rad je onemogućavao puno aktivnosti u prostoru škole, odnosno sve aktivnosti su mogle započeti tek od 18 sati, što je bilo premalo vremena i prekasno u danu za učenike koji su imali aktivnost”, objašnjava ravnateljica Basar.

Dogradnjom četiri učionice stvoreni su uvjeti za prelazak na jednosmjensku nastavu. S prvim danom drugog polugodišta učenici su počeli raditi u jednoj smjeni, što je promijenilo i njihov ostatak dana.

“Za učenike i roditelje je pozitivno što učenici u prijepodnevnim satima odrade svoje obaveze u nastavi te mogu nastaviti od 14 sati baviti se izvanškolskim aktivnostima koje se provode u školi, poput tenisa, rukometa, taekwondoa i nogometa, te ostalim izvanškolskim aktivnostima izvan škole”, kaže ravnateljica.

Promjenu primjećuju i učitelji.

“Učitelji kažu da su im učenici puno operativniji, skoncentriraniji i uspješniji u stalnoj jutarnjoj smjeni nego prije u poslijepodnevnoj kada su neke složenije nastavne sadržaje planirali za jutarnju smjenu, ako im je to Kurikulum predmeta dozvoljavao”, kaže ravnateljica.

Prostor koji prati potrebe današnjih obitelji

Nova zgrada nije namijenjena samo redovnoj nastavi. Projektom su osigurani i prostori za produženi boravak učenika od prvog do četvrtog razreda, prostor za pisanje domaćih zadaća učenika viših razreda te privremeni boravak učenika putnika.

Posebno važan dio je produženi boravak, koji u školi postoji već 17 godina. Kako je rastao interes, tako je škola postupno ostajala bez odgovarajućeg prostora.

“Produženi boravak je potreba današnjih obitelji i u našoj školi je organiziran još od 2009. godine u prostoru škole koji je bio slobodan u vrijeme od 12 do 17 sati. Kasnije smo za produženi boravak odredili jednu učionicu, a onda je bila potreba za dvije učionice zbog povećanog interesa i opet smo bili na početku. Sada su dvije učionice produženog boravka osigurane u dograđenom dijelu škole nakon 12 sati i učenici imaju prostor koji zadovoljava uvjet po najvišem standardu”, ističe ravnateljica Basar.

Dvorana koja mijenja i sportski život Ozlja

Drugi veliki dio projekta nova je dvodijelna školska sportska dvorana. Osim što omogućuje nastavu tjelesne i zdravstvene kulture prema suvremenim standardima, učenicima donosi i sadržaje koje prije nisu imali.

U dvorani postoji poligon na visini te stijena za penjanje, iscrtani su tereni za odbojku, tenis, badminton, rukomet, nogomet i košarku, a učenicima su na raspolaganju i stolovi za stolni tenis.

Dvorana pritom nije namijenjena samo nastavi. U njoj se održavaju sportske i kulturne priredbe, susreti i druga događanja, a koristi je i lokalna zajednica.

“Grad Ozalj nije imao ovakav prostor nigdje u gradu te je ova dvodijelna dvorana upravo ono što je Gradu trebalo. Održavaju se sportske i kulturne priredbe i susreti te ostala događanja”, kaže ravnateljica.

Od kuhinje do solarne elektrane

Projekt nije donio samo nove kvadrate. Uređena je i opremljena školska kuhinja, čime su proširene mogućnosti pripreme hrane.

Ugrađena je i solarna elektrana snage 80 kW te dizalica topline, čime su stvoreni uvjeti za energetske uštede. Učionice su opremljene interaktivnim ekranima te sustavima grijanja i hlađenja.

“Učenici imaju nastavu u potpunosti u najmodernijim uvjetima te prilagođenu sadašnjem načinu života i rada”, ističe ravnateljica.

Iza nove zgrade nisu samo dvije godine gradnje. Pripreme za dogradnju počele su još 2019. godine, a dokumentacija je bila spremna do kraja 2021. godine. Nakon toga dodatno se prilagođavala uvjetima gradnje, među ostalim zbog zahtjeva vezanih uz energetsku neovisnost, a u projekt su uključeni solarna elektrana i uređenje školske kuhinje.

Projektna dokumentacija u potpunosti je bila spremna 2023. godine, kada je Karlovačka županija školu prijavila na javni poziv Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Radovi su nakon provedene javne nabave počeli 11. srpnja 2024. godine.

Uporabna dozvola dobivena je 24. prosinca 2025., a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih izdalo je dozvolu za rad 9. siječnja 2026. godine. Već s prvim danom nastave u drugom polugodištu škola je počela raditi u jednoj smjeni.

Investicija vrijedna više od 7,3 milijuna eura

Ukupna vrijednost projekta iznosi 7.338.436,60 eura, uključujući dokumentaciju, dogradnju i opremanje. Bespovratna sredstva iznose 6.093.706,35 eura.

Projekt je financiran u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., u okviru europskog Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF). Riječ je o središnjem financijskom instrumentu europskog plana NextGenerationEU, pokrenutom nakon pandemije s ciljem poticanja gospodarskog i društvenog oporavka država članica te ulaganja u održivije, otpornije i digitalno spremnije gospodarstvo i društvo.

Mehanizam je uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća, a sredstva se državama članicama dodjeljuju na temelju njihovih nacionalnih planova oporavka i ostvarenih reformskih i investicijskih ciljeva.

Hrvatska je kroz svoj Nacionalni plan oporavka i otpornosti osigurala gotovo 9,9 milijardi eura, od čega 6,3 milijarde eura čine bespovratna sredstva, a oko 3,6 milijardi eura povoljni zajmovi. Među područjima obuhvaćenima planom posebno su obrazovanje, znanost i istraživanje te politike usmjerene na djecu i mlade.

Ulaganja kroz RRF pritom nisu zamišljena samo kao financijska pomoć, već kao potpora reformama i projektima koji trebaju pridonijeti dugoročnim promjenama.

U slučaju OŠ “Slava Raškaj”, europska sredstva tako su usmjerena u vrlo konkretnu promjenu svakodnevice učenika – od stvaranja uvjeta za jednosmjensku nastavu i suvremene sportske infrastrukture do energetske učinkovitosti i opremanja škole.

No, kada govori o onome što je škola dobila, ravnateljica ne govori samo o novoj zgradi.

Misija škole, kaže, jest biti kvalitetna javna škola u kojoj učenici osjećaju radost učenja i zajedništva, dok je vizija osnažiti ih na putu ostvarivanja vlastitih interesa, uz međusobno poštovanje, odgovornost i težnju izvrsnosti.

“To sve smo činili i u dosadašnjoj školskoj zgradi, a sada imamo materijalne uvjete koji nam to olakšavaju zahvaljujući MZOM-u, Karlovačkoj županiji i Gradu Ozlju. Ova dogradnja nije projekt samo za danas – ona je zalog i za buduće generacije, za djecu koja će tek sjesti u naše klupe i za učitelje koji će ih pripremati za izazove svijeta koji se brzo mijenja”, zaključila je ravnateljica Basar.

Članak je nastao u okviru projekta #europeforus

Objava Nakon 50 godina škola u Ozlju dobila novu zgradu i potpuno novi ritam: Ovo su čekale generacije pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Puno je zanimljivije pitanje što to zapravo znači ljudima koji u tom ekosustavu trebaju raditi. Što treba maloj tvrtki koja želi uvesti nove digitalne alate? Što nedostaje IT startupu koji pokušava rasti? Koliko se lokalne institucije, poduzetnici i obrazovni sektor uopće poznaju i koliko stvarno surađuju? Upravo oko tih pitanja u Zadarskoj županiji posljednje dvije i pol godine razvijao se dio europskog projekta SpinIT.

Od radionica do konkretnog plana za Zadar

SpinIT, punog naziva Boosting smart specialization and encouraging Spin-offs in IT across Danube Region, provodio se od početka 2024. do kraja lipnja ove godine u sklopu programa Interreg Danube Region. U projektu je sudjelovalo 17 partnerskih organizacija iz deset zemalja Dunavske regije, a u Zadru je projekt provodila Ustanova za razvoj kompetencija, inovacija i specijalizacije Zadarske županije – INOVAcija, dok je Zadarska županija sudjelovala kao pridruženi partner.

O tome tko je u projekt bio uključen, koje su se potrebe lokalnog IT i poduzetničkog sektora pokazale najvažnijima te što od svega ostaje nakon formalnog završetka projekta razgovarali smo s Larisom Marunom, višom savjetnicom u Ustanovi za razvoj kompetencija, inovacija i specijalizacije Zadarske županije – INOVAcija.

„U provedbu projekta SpinIT u Zadarskoj županiji bili su uključeni prvenstveno predstavnici IT sektora i ali i poduzetnici iz različitih sektora, Sveučilište u Zadru, HNK Zadar, Zadarska županija, Grad Zadar, Općina Ražanac, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, AGRRA, ZADRA NOVA, Kazalište lutaka Zadar, Čistoća Zadar, Ekonomsko – birotehnička i trgovačka škola Zadar, HGK Zadar, Centar za razvoj i edukaciju Poličnik, Zajednica tehničke kulture Zadarske županije, Udruga Donat, Udruga za ruralni razvoj „Ravni kotari“, Narodni muzej Zadar i dr. Poseban naglasak bio je na povezivanju javnog, privatnog, akademskog i civilnog sektora, odnosno na tzv. 4-helix pristupu“, objašnjava Larisa Maruna.

„Kroz projekt su provedene radionice usmjerene na prepoznavanje potreba lokalnog IT sektora i razvoj Lokalnog akcijskog plana na kojima je sudjelovao 31 sudionik, kao i pilot edukacijske aktivnosti na kojima je sudjelovalo sveukupno 82 sudionika. Broj sudionika razlikovao se ovisno o pojedinoj aktivnosti, a među sudionicima su bili poduzetnici, predstavnici javnog i civilnog sektora, akademske zajednice te studenti“, dodaje naša sugovornica.

„Umjesto da se razvojne potrebe definiraju samo unutar institucija, projekt je pokušao okupiti ljude koji se s njima susreću u svakodnevnom radu. Kroz radionice su zato pokušali identificirati gdje lokalni sustav zapinje, koje kompetencije nedostaju i gdje postoji prostor za konkretniju suradnju“, napominje Maruna.

AI, EU projekti i leadership kao praktični alati

„Kroz projekt se pokazalo da postoji potreba za snažnijim povezivanjem IT sektora s javnim, akademskim i civilnim sektorom, kao i za većom primjenom digitalnih tehnologija u poslovanju i javnim uslugama“, dodaje.

„Kao važni izazovi prepoznati su nedostatak specifičnih digitalnih i ICT kompetencija, potreba za dodatnim obrazovanjem i usavršavanjem, posebno mladih, nedovoljna povezanost obrazovnog sustava i gospodarstva te potreba za većom podrškom IT poduzetnicima i startupovima. Posebno se istaknula potreba za praktičnim znanjima o primjeni umjetne inteligencije, digitalnoj transformaciji, pripremi i provedbi EU projekata te razvoju upravljačkih i leadership kompetencija. Projekt je također pokazao da postoji prostor za snažnije međusektorsko povezivanje i razvoj zajedničkih projekata.

„Iz tih razgovora nastao je Lokalni akcijski plan za digitalni razvoj Zadarske županije. Naziv zvuči administrativno, ali ideja iza njega bila je prilično konkretna: prikupiti probleme i prijedloge ljudi koji rade u lokalnom gospodarstvu, institucijama, obrazovanju i civilnom sektoru te od njih definirati smjerove koji se mogu dalje razvijati“.

Logično pitanje bilo je i koji su najvažniji konkretni prijedlozi i rješenja proizašli iz Lokalnog akcijskog plana i pilot aktivnosti.

„Lokalni akcijski plan za digitalni razvoj Zadarske županije definirao je smjerove i konkretne preporuke za daljnji razvoj digitalnog ekosustava Zadarske županije. Među ključnim prioritetima istaknuti su jačanje inovacija, digitalizacija poslovanja, razvoj digitalne infrastrukture, podrška IT startupovima, razvoj ljudskih potencijala te modernizacija i digitalizacija javnih usluga“, kaže nam Larisa Maruna.

„Važan rezultat bio je i razvoj pilot edukacijskih aktivnosti koje su odgovarale na potrebe identificirane tijekom rada na LAP-u. Jedna od njih bila je edukacija „Vještine korištenja AI-a i odgovorna primjena umjetne inteligencije u poslovanju“, kroz koju su sudionici stekli praktična znanja o korištenju generativnih AI alata, automatizaciji komunikacije, analizi podataka, upravljanju sadržajem i društvenim mrežama te optimizaciji poslovnih procesa“, dodaje.

„Drugi važan pilot bio je „Program međusektorskog osposobljavanja u ICT-u“, koji je povezao tri područja – umjetnu inteligenciju i digitalnu transformaciju, EU fondove i upravljanje projektima te leadership. Time se nastojalo odgovoriti ne samo na tehničke potrebe, nego i na potrebe razvoja projektnih, organizacijskih i upravljačkih kompetencija. Time projekt nije završio samo na dokumentu. Dio potreba identificiranih kroz radionice pokušali su testirati i kroz konkretne edukacije, s naglaskom na znanja koja se mogu koristiti u svakodnevnom poslovanju“, ističe.

Najvažnije pitanje počinje nakon završetka projekta

„Projekt je prije svega pridonio povećanju znanja i kompetencija sudionika u području digitalnih tehnologija, umjetne inteligencije, EU fondova i upravljanja. Sudionici pilot edukacija imali su priliku stečena znanja odmah povezati s praktičnim primjerima i svakodnevnim poslovnim situacijama“, naglašava naša sugovornica.

„Važan rezultat je i uspostavljanje odnosno jačanje suradnje između različitih sektora. U aktivnosti su se uključili Sveučilište u Zadru, javne ustanove i razvojne agencije, poduzetnici i predstavnici civilnog sektora, čime su stvoreni preduvjeti za daljnju razmjenu znanja i razvoj zajedničkih inicijativa“.

Projekt je također dao strukturiran okvir za daljnje promišljanje razvoja IT sektora u Zadarskoj županiji kroz Lokalni akcijski plan, a stečena iskustva i kontakti predstavljaju dobru osnovu za pripremu i provedbu novih projekata i aktivnosti u području digitalne transformacije.

SpinIT je formalno završio 30. lipnja, a provodio se u okviru programa Interreg Danube Region 2021.–2027., koji je dio šire europske politike teritorijalne suradnje. Regulatorni temelj za takve programe postavili su Europski parlament i Vijeće Uredbom (EU) 2021/1059, kojom su definirana pravila za Interreg i suradnju između regija različitih država. Program se pritom oslanja i na Europski fond za regionalni razvoj, čiji je okvir za razdoblje 2021.- 2027. uređen Uredbom (EU) 2021/1058. Ideja tog europskog okvira nije samo financirati pojedinačne projekte, nego povezivati regije oko zajedničkih razvojnih problema, od inovacija i digitalizacije do jačanja lokalnih kapaciteta.

 Kod ovakvih projekata to je zapravo trenutak u kojem postaje najzanimljivije vidjeti što ostaje nakon što završe rokovi, radionice i projektni izvještaji. Pitali smo i što se od rezultata projekta nastavilo koristiti i razvijati nakon njegova završetka.

„Najvažniji dugoročni rezultat je Lokalni akcijski plan, koji predstavlja podlogu za daljnje planiranje aktivnosti vezanih uz digitalnu transformaciju, razvoj IT sektora i jačanje kompetencija lokalnih dionika u Zadarskoj županiji. Znanja i iskustva stečena kroz pilot aktivnosti također se nastavljaju primjenjivati u radu sudionika, osobito u području korištenja AI alata, digitalizacije poslovnih procesa i pripreme EU projekata. Centar za kreativne industrije u Zadru, u kojem su provedene aktivnosti, nastavlja imati važnu ulogu kao prostor za edukaciju, povezivanje i razvoj inovacija. Posebna vrijednost projekta je u tome što je povezao različite lokalne dionike i otvorio prostor za nastavak suradnje. Kontakti, iskustva i modeli suradnje razvijeni kroz SpinIT predstavljaju temelj za nove inicijative i buduće zajedničke projekte nakon završetka projekta“, kaže Larisa Maruna.

Za INOVAciju je projekt istodobno značio povezivanje s partnerima iz drugih zemalja Dunavske regije i razmjenu iskustava o tome kako različite sredine pristupaju digitalizaciji, razvoju IT sektora i pametnoj specijalizaciji.

Dugoročna vrijednost projekta pritom nije samo u broju održanih radionica, edukacija ili izrađenih dokumenata. SpinIT je iza sebe ostavio Lokalni akcijski plan, nova znanja i modele suradnje koji mogu biti podloga za daljnje projekte, inicijative i poslovne prilike u Zadarskoj županiji. Upravo povezivanje ljudi iz različitih sektora i stvaranje prostora za nastavak zajedničkog rada jedan je od važnih rezultata projekta jer digitalizacija tako iz strateških dokumenata prelazi u konkretnu primjenu.

#europeforus

Objava Digitalizacija zvuči dobro u strategijama. U Zadru su pokušali doznati što od nje ljudima stvarno treba pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Guvernerova palača izgrađena je između 1893. i 1896. godine prema projektu mađarskog arhitekta Alajosa Hauszmanna. Posljednja sveobuhvatna obnova palače i perivoja provedena je još 1938. godine, a nakon toga na zgradi su se uglavnom izvodili pojedinačni i parcijalni zahvati.

U međuvremenu su se promijenili i standardi koje jedna takva zgrada mora ispunjavati. Dotrajali sustav grijanja, nedostatak hlađenja i odgovarajuće ventilacije, problemi s vlagom i prodorom vode, pojedini konstruktivni problemi, ali i neadekvatna protupožarna zaštita više nisu bili samo pitanje udobnosti.

Poseban izazov bila je zaštita muzejskih predmeta

“Guvernerova palača više nije zadovoljavala suvremene zahtjeve zaštite kulturne baštine, energetske učinkovitosti, sigurnosti korisnika i uvjeta rada. Najveći problem nije bila samo energetska neučinkovitost, već i rizik za samu baštinu, muzejske zbirke i sve one koji u palači borave”, pojašnjava nam Tamara Mataija, ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.

Poseban izazov bila je zaštita muzejskih predmeta. U palači se čuvaju vrijedni muzejski predmeti, umjetnine, dokumenti i zbirke kojima su potrebni stabilni uvjeti čuvanja. Promjene temperature i relativne vlažnosti zraka, kao i problemi s vlagom i vodom, dugoročno su mogli ugroziti njihovo stanje.

“Vrijedni muzejski predmeti, umjetnine, dokumenti i zbirke zahtijevaju kontrolirane uvjete temperature i relativne vlažnosti zraka. Novi sustavi omogućuju stvaranje takvih uvjeta i smanjuju rizik od njihova propadanja”, objašnjava ravnateljica.

Što se sve promijenilo iza povijesnih zidova

Energetska obnova zato je obuhvatila puno više od same potrošnje energije. U palači su ugrađeni novi sustavi grijanja, hlađenja i ventilacije, dizalice topline, fotonaponski moduli, LED rasvjeta te sustav praćenja potrošnje energije

Poboljšana je i protupožarna zaštita, uključujući sprinkler sustav, a izvedeni su i zahvati kojima se povećava konstruktivna otpornost objekta. Za posjetitelje je ugrađeno dizalo, čime je napravljen važan korak prema većoj pristupačnosti cijelog kompleksa.

Jedna od vidljivijih promjena ipak će biti ona koju većina posjetitelja neće primijetiti – Guvernerova palača više se neće grijati lož-uljem, već dizalicama topline koje koriste električnu energiju i obnovljive izvore energije.

Rezultati energetske obnove pokazuju razmjere promjene. Godišnja potreba za primarnom energijom smanjena je za oko 72 posto, isporučena energija za oko 80 posto, dok su emisije stakleničkih plinova smanjene za više od 83 posto. Palača je pritom dosegnula energetski razred A+, što je izniman rezultat za zaštićenu povijesnu zgradu iz 1896. godine.

No cilj nije bio da povijesna palača nakon obnove izgleda kao potpuno nova zgrada.

“Najbolja obnova baštine je ona nakon koje zgrada gotovo izgleda isto kao prije. Povijesne i arhitektonske vrijednosti moraju ostati sačuvane, a istodobno treba unaprijediti uvjete rada i korištenja prostora. To želimo postići kroz svih sedam etapa projekta”, kaže ravnateljica.

Promjene će se zato najviše osjetiti u svakodnevnom korištenju. Stabilnija temperatura, kvalitetniji zrak i bolji uvjeti za čuvanje zbirki trebali bi unaprijediti i iskustvo zaposlenika i posjetitelja, a muzejski programi moći će se održavati tijekom cijele godine.

Moderniji sustavi trebali bi donijeti i manje troškove korištenja i održavanja. Uštede na energiji tako se mogu usmjeriti prema onome zbog čega muzej postoji – programima, izložbama, edukaciji i razvoju publike.

“Niža potrošnja energije i moderni sustavi trebali bi smanjiti troškove rada i održavanja, a sredstva koja se tako uštede mogu se usmjeriti u muzejske programe, izložbe, edukaciju i razvoj publike”, navodi ravnateljica.

Važan dio obnove je i pristupačnost. Ugradnjom dizala i prilagodbom sanitarnih prostora gotovo cijeli kompleks postaje dostupan osobama smanjene pokretljivosti.

“Građani dobivaju obnovljeni simbol grada, posjetitelji bolje muzejsko iskustvo, sigurniji, ugodniji i pristupačniji prostor, nove sadržaje i suvremene izložbe. Kulturna baština ima smisla samo ako je dostupna ljudima”, poručuje ravnateljica.

Upravo zato ideja nije bila obnoviti povijesnu zgradu kako bi je se ponovno samo promatralo izvana. Guvernerova palača trebala bi biti prostor koji aktivno živi i u kojem će se povijest Rijeke susretati sa suvremenim kulturnim sadržajima.

Energetska obnova završila, ali velika priča tek slijedi

Guvernerova palača već je desetljećima jedan od simbola Rijeke. Njezina se silueta pojavljuje na razglednicama i fotografijama grada, a zgrada je tijekom svoje povijesti mijenjala i svoju društvenu ulogu. Nekada je bila simbol političke moći, dok je od sredine 20. stoljeća sve snažnije postajala simbol lokalne kulture i baštine.

Sada joj se ta uloga dodatno širi.

“Palača se izvana neće promijeniti. Ona će ostati prepoznatljiva i povijesno vrijedna, ali će biti uređena, modernizirana i prilagođena suvremenim potrebama. Obnova baštine danas znači i energetsku učinkovitost, protupožarnu zaštitu, kompletne instalacije te pristupačnost osobama u invalidskim kolicima i osobama smanjene pokretljivosti”, kaže ravnateljica.

Energetska obnova završena je 31. kolovoza 2026. godine, no ona predstavlja tek prvu od ukupno sedam faza Integriranog projekta revitalizacije Guvernerove palače.

Druga faza već je u tijeku, a financira je Primorsko-goranska županija. U njoj su predviđeni konstruktivno ojačanje međukatnih konstrukcija, injektiranje zidova, izvedba požarnih sektora, djelomična zamjena krova i odvodnje, obnova čelične konstrukcije svjetlarnika iznad atrija te ugradnja termoizolacijskog stakla. Završetak te faze očekuje se krajem 2027. godine.

Nakon toga slijede konzervatorsko-restauratorski i obrtnički radovi – od obnove stolarije, zidova, tapeta i do drvenih obloga, povijesne rasvjete i štukatura. Planirana je i obnova istočnog aneksa, povijesnog perivoja te muzejsko-izložbenih i ugostiteljskih prostora.

Muzejska će se zbirka u palaču vratiti tek nakon što se provedu radovi potrebni za njezin siguran smještaj, a potom slijedi i postavljanje novog stalnog postava.

“Naš cilj nikada nije bio samo obnoviti građevinu. Guvernerova palača jedan je od velikih simbola Rijeke i želimo je sačuvati, ali i učiniti funkcionalnom i sadržajno aktivnom za buduće generacije. Želimo joj dati novi život i novu ulogu u kulturnom, društvenom i turističkom razvoju grada”, ističe ravnateljica.

Kada sve faze budu završene, cilj je stvoriti suvremeni kulturni kompleks s reprezentativnim izložbenim prostorima, obnovljenim Mramornim salonom za događanja, atrijem, edukativnim sadržajima, ugostiteljstvom, suvenirnicom i obnovljenim perivojem.

“Želimo da Guvernerova palača sačuva povijest Rijeke, ali istodobno postane mjesto znanja, susreta, kulturnih događanja i turističkih iskustava. To je najbolji način da ovom spomeniku damo budućnost”, kaže ravnateljica.

Europska sredstva pokrenula su veliki investicijski ciklus

Takva transformacija ne bi bila moguća bez ulaganja koja su otvorila put i širem planu revitalizacije. Prvi veliki korak omogućila su europska sredstva.

Za prvu fazu projekta u srpnju 2023. godine odobreno je 3.532.879,69 eura bespovratnih sredstava, uz stopostotno financiranje.

Projekt je financiran u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., u okviru europskog Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF).

Taj je mehanizam uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća te predstavlja središnji dio instrumenta NextGenerationEU, koji se oslanja na ključne europske strategije i direktive.

Riječ je o jednom od financijski najvećih projekata u okviru poziva, ali i jedinom projektu kojim se obnavlja pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.

“Europska sredstva bila su ključna za ovaj prvi korak. Njihova vrijednost nije samo u financiranju energetske obnove, već u tome što su pokrenula prvi investicijski ciklus našeg sedmerofaznog programa integrirane revitalizacije”, naglašava ravnateljica.

Za završetak preostalih faza procjenjuje se da će biti potrebno više od 11,6 milijuna eura, Muzej će nastojati osigurati kroz pozive za javne potrebe u kulturi Ministarstva kulture i medija, europske fondove i uz potporu osnivača, Primorsko-goransku županiju.

Energetska obnova tako jest završena, ali priča o Guvernerovoj palači tek ulazi u novu fazu. Cilj nije samo smanjiti potrošnju energije i ugraditi novu infrastrukturu, već omogućiti da jedan od najvažnijih povijesnih simbola Rijeke ostane živ prostor kulture, baštine, susreta i novih sadržaja.

“Naša vizija nije samo obnovljena povijesna zgrada, već suvremeni kulturni kompleks koji će biti važan pokretač kulturnog, društvenog i turističkog razvoja Rijeke i Primorsko-goranske županije”, zaključuje ravnateljica.

 #europeforus

Objava Jedan od simbola Rijeke dobio je novi život: Guvernerova palača ulazi u potpuno novu eru pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

„Mačak Maro u potrazi za svjetlom“ nastao je iz neposrednog iskustva rada s djecom u Nikola Tesla Experience centru Karlovac. Tijekom vođenih obilazaka, radionica i drugih aktivnosti vodičke su primijetile da djeca sve rjeđe čitaju, teže vlastitim riječima prepričavaju događaje i raspolažu siromašnijim rječnikom. Iz toga se rodila ideja o sadržaju koji će istodobno poticati čitanje, znatiželju i upoznavanje sa znanošću.

I upravo je tu posebnost ove slikovnice jer ona nije zamišljena samo kao priča o Nikoli Tesli, nego kao početak razgovora, istraživanja i aktivnog sudjelovanja djeteta.

Glavni junak Maro znatiželjan je i uporan mačak knjižničar koji voli čitati i učiti. Kada mu se ugasi svijeća uz koju čita, pokušava pronaći novi izvor svjetla. Ne uspijeva odmah, ali ne odustaje. Tek kasnije u priču ulazi Nikola Tesla i otvara mu vrata prema novom znanju.

Ni mačak kao glavni lik nije slučajan. Teslin prvi kućni ljubimac bio je mačak, a upravo je ta poveznica autoricama poslužila kao jednostavan i djeci blizak ulaz u njegov svijet.

Potraga za svjetlom pritom ima i drugo značenje. Maro traži način da nastavi čitati, ali istovremeno traži novo znanje i rješenje problema. Djeci se tako kroz jednostavnu situaciju približava pojam električne energije, ali i poruka da nije svaka pogreška kraj, ponekad je korak prema odgovoru.

„Mislim da je ovaj projekt dobra prilika za to da unaprijedim vlastite vještine, ali i da potaknem nekoga da, baš kao i Maro, bude znatiželjan i radoznao te da se ne boji novih znanja i spoznaja“, ističe Marija Magdalena Vuljanić, jedna od autorica teksta.

Takav pristup prirodno se nastavlja na način rada Nikola Tesla Experience centra Karlovac. Centar je osmišljen za djecu, obitelji i organizirane školske posjete, ali nije klasičan muzej u kojem posjetitelji samo promatraju izložene predmete. Kroz eksperimente, instalacije i različite sadržaje postaju aktivni sudionici i upoznaju Teslin svijet kroz spoj znanosti, igre i iskustva.

I slikovnica slijedi isti princip. Nakon čitanja djeca ne ostaju samo slušatelji. Čitanja u vrtićima su interaktivna, a nakon priče slijedi kreativno-edukativna radionica i posebno osmišljen poligon s motivima iz slikovnice. Kroz zadatke, pokret i igru djeca ponavljaju ono što su čula i naučila. Projekt pritom STEM povezuje s čitanjem, kreativnošću i vizualnom umjetnošću.

Maro je svoj put među najmlađima već započeo pa su promocije i druženja s djecom krenuli po vrtićima. No središnji događaj projekta tek slijedi. Dana 8. studenoga, u sklopu Mjeseca hrvatske knjige 2026., koji je ove godine posvećen inovatorima i inovacijama, u Nikola Tesla Experienece Centru Karlovac bit će organizirano obiteljsko druženje i promocija slikovnice. Bit će to prilika da Maro, Tesla i potraga za svjetlom izađu izvan stranica knjige te djecu i roditelje ponovno okupe oko čitanja, znanosti i zajedničkog istraživanja. A svi koji nisu iz Karlovca i okolice, pozvani su da sjednu na vlak, autobus ili automobil, dođu na izlet u Karlovac i uživaju u ovom događaju koje će zasigurno oduševiti i roditelje i djecu.

Slikovnica je besplatna, što se dobro uklapa u samu ideju projekta: približiti priču o znatiželji, učenju i Nikoli Tesli što većem broju djece.

„Sviđa mi se što kroz ovaj projekt najmlađe ne upoznajemo samo s temama STEM-a, već i s vizualnom umjetnošću kroz ilustracije koje prate priču“, kaže Nola Radočaj, zadužena za grafičko oblikovanje slikovnice.

Tekst su osmislile Marija Magdalena Vuljanić, Franka Radetić i Paula Mikšić, ilustracije je izradila Lara Banić, a u razvoju radionica, čitanja i prijave projekta na poziv Europskih snaga solidarnosti sudjelovao je cijeli tim.

„Nikola Tesla Experience Centar Karlovac dao je mentorsku podršku ovom mladom timu žena u prijavi i provedbi projekta. Prepoznali smo njihovu volju i želju da unaprijede svoje postojeće kompetencije i steknu nove. Navedeni trud prepoznala je Agencija za mobilnost i programe EU koja je odlučila financirati projekt kroz poziv Europskih snaga solidarnosti. Finalni rezultat toga je upravo ova slikovnica“, istaknula je s ponosom ravnateljica Centra Martina Marušić Britvec.

Upravo su takve inicijative jedna od ideja na kojima počivaju Europske snage solidarnosti. Program je na razini Europske unije za razdoblje od 2021. do 2027. uspostavljen Uredbom (EU) 2021/888 Europskog parlamenta i Vijeća, kojom su definirani ciljevi programa, njegov financijski okvir te mogućnosti uključivanja mladih u projekte solidarnosti koji odgovaraju na potrebe zajednice.

Europski regulatorni okvir tako u ovom slučaju ne ostaje samo u pozadini financiranja. Inicijativa Europskog parlamenta i sama Uredba projekte solidarnosti prepoznaje kao aktivnosti kroz koje mladi mogu odgovoriti na konkretne društvene izazove, ali pritom i razvijati vlastita znanja, iskustva i kompetencije. Upravo se taj princip može prepoznati i u nastanku slikovnice: mladi tim osmislio je projekt iz iskustva rada s djecom, a konačni rezultat postao je sadržaj namijenjen široj zajednici.

Za ilustratoricu Laru Banić proces je bio prilika da iskuša vlastitu kreativnost, ali i nauči nešto iz istih vrijednosti koje slikovnica prenosi djeci.

„Bilo je zabavno, ali i izazovno, a iz projekta sam puno naučila, posebno o samokritičnosti, savjesnosti, upornosti i važnosti da ne odustanemo kada nešto ne ispadne odmah onako kako smo zamislili.“

Sličan doživljaj imala je i Franka Radetić: „Na ovom projektu probudila sam dijete u sebi i želju za kreativnim izražavanjem. Kreativan proces pisanja slikovnice i osmišljavanja radionica nosio je poneke izazove, ali smatram da smo svi iz toga izvukli ono najbolje iz sebe.“

Članak je nastao u sklopu projekta #europeforus

Objava Mačak Maro u potrazi za svjetlom: Slikovnica koja djeci približava Nikolu Teslu pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.