A da bi pomoć pacijentima i njihov boravak bili što ugodniji, važno je i u kakvom je stanju zdravstvena ustanova u kojoj se liječe. Da ih zimi “ne zebu” noge dok čekaju pregled, a ljeti da ne “dišu na škrge” u sparnim čekaonicama i ambulantama bez zraka.

To je prepoznala i ispostava Doma zdravlja Primorsko-goranske županije u Crikvenici, koja je energetskom obnovom funkcionalno i energetski unaprijedila zgradu iz 1977. godine. Projekt je dovršen u kolovozu, pa je propuh koji ih je mučio zimi sada stvar prošlosti, a pregrijane čekaonice i ambulante tek ružno sjećanje koje polako blijedi.

Puno više od ulaganja u fasadu i zidove

Projekt je pokazao i da energetska obnova nije samo ulaganje u fasadu i zidove, nego i u ljude, zadovoljstvo pacijenata i zaposlenika, ali i uštede.

Investicijom od 1,85 milijuna eura uložilo se u javnu zdravstvenu infrastrukturu Crikvenice i okolnog područja, a učinci projekta vidjet će se dugoročno, kroz manju potrošnju energije i smanjenje troškova, ali i kvalitetnije prostore, veće zadovoljstvo pacijenata te manji utjecaj na okoliš.

Projekt je financiran u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Ukupni prihvatljivi troškovi projekta iznose 996.998,75 eura, od čega je 799.066,50 eura bespovratnih sredstava iz NPOO-a, dok je razlika između vrijednosti izvedenih radova i bespovratnih sredstava financirana iz županijskog proračuna.

S kojim su se izazovima tijekom obnove susreli i kako će ona utjecati na stanovnike Crikvenice, otkrio nam je ravnatelj Doma zdravlja Nikola Osojnak.

Velike promjene

U sklopu projekta obnovljena je vanjska ovojnica zgrade, uključujući toplinsku izolaciju vanjskih zidova i ravnog krova. Postojeća fasadna stolarija zamijenjena je novom, energetski učinkovitom stolarijom s aluminijskim profilima s prekinutim toplinskim mostom i trostrukim ostakljenjem.

Jedna od najvećih promjena je modernizacija sustava grijanja, pojašnjava ravnatelj.

“Umjesto dosadašnjeg sustava koji se temeljio na kotlovnici na ekstra lako loživo ulje, ugrađena je visokotemperaturna elektromotorna dizalica topline zrak-voda snage 115,7 kW. Postojeći kotao ostavljen je kao rezervni sustav kako bi se osigurao kontinuitet grijanja u slučaju eventualnog ispada iz rada dizalice topline. U svim prostorijama ugrađena je nova LED rasvjeta, a postavljen je i sustav daljinskog očitanja potrošnje energenata i vode koji omogućuje kontinuirano praćenje potrošnje i učinkovitije upravljanje energijom. Uz energetske mjere, projekt je uključio i punionicu za električna vozila, uređeno parkiralište za bicikle te dodatne mjere zaštite od požara”, ističe Osojnak.

Najveća se razlika ipak osjeti u kvaliteti i stabilnosti uvjeta u samoj zgradi. Ravnatelj priznaje da su prije obnove imali problema s hladnim prostorijama zimi, propuhom i pregrijavanjem ljeti. Sada je, kaže, boravak u zgradi ugodniji i ujednačeniji tijekom cijele godine.

Liječenje usred radova

A do toga nije bilo lako doći. Dom zdravlja tijekom radova cijelo je vrijeme funkcionirao i pružao usluge pacijentima. Zatvoriti Dom zdravlja na nekoliko mjeseci jednostavno nije bila opcija. Bolest ne pita, a pacijenti ne mogu čekati.

Zato je bilo potrebno dobro koordinirati izvođače, djelatnike i organizaciju rada, voditi računa o sigurnosti pacijenata i zaposlenika te radove prilagođavati svakodnevnom funkcioniranju Doma zdravlja.

Upravo to ravnatelj izdvaja kao jednu od najvažnijih lekcija projekta: “Energetska obnova javnih zgrada zahtijeva dobru pripremu i koordinaciju svih uključenih, osobito kada je riječ o objektima koji moraju ostati u funkciji”.

Osim energetski učinkovitije, sigurnije i kvalitetnije opremljene zdravstvene zgrade, očekuju se i dugoročne promjene. Smanjenje potrošnje energije i troškova korištenja objekta bilo je jedan od glavnih ciljeva obnove. Svaki euro uštede dobro dođe, a novac koji dugoročno uštede na energiji mogu usmjeriti u druge potrebe zdravstvenog sustava.

Nadaju se uštedama

“Prema projektnim pokazateljima, očekuje se smanjenje godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za 93.045,33 kWh, odnosno 74,58 posto.

Godišnja potrebna primarna energija smanjuje se za 346.633,44 kWh, odnosno 71,71 posto, dok se emisije stakleničkih plinova smanjuju za čak 73,05 tona godišnje, odnosno 78,60 posto u odnosu na stanje prije obnove. Za usporedbu, prije obnove sustav grijanja temeljio se na ekstra lakom loživom ulju, uz godišnju potrošnju od oko 17.300 litara goriva, dok je godišnja potrošnja električne energije iznosila oko 92.000 kWh”, navodi ravnatelj Doma zdravlja.

Zime bi sada trebale biti ugodnije i liječnicima u crikveničkom Domu zdravlja i pacijentima.

“Obnova toplinske ovojnice, krova i stolarije, zajedno s novim sustavom grijanja, trebala bi omogućiti bolje zadržavanje topline i smanjiti toplinske gubitke”, ističe ravnatelj.

Za zdravstvenu ustanovu to je posebno važno jer se u njoj svakodnevno zadržavaju pacijenti različite dobi i zdravstvenog stanja, kao i zdravstveni djelatnici koji u tim prostorima provode cijeli radni dan. Novi sustav grijanja omogućuje učinkovitije korištenje energije, a postojeći kotao ostao je kao rezervni sustav, što im daje dodatnu sigurnost i kontinuitet grijanja.

Djelatnici zadovoljni

Kao jednu od najvažnijih praktičnih koristi obnove ravnatelj ističe toplinsku ugodnost prostora. “Drugim riječima, energetska obnova nije samo pitanje potrošnje energije i troškova. Rezultati obnove izravno se osjete u svakodnevnom životu ljudi koji koriste zgradu”, napominje.

Za djelatnike je najvažnije što sada imaju kvalitetnije i ugodnije radne uvjete, od kvalitetnije rasvjete do poboljšanih toplinskih uvjeta i učinkovitijeg objekta.

Pacijenti ondje dolaze zbog raznih stanja, a ustanova očekivano želi da njihov boravak bude što ugodniji. Ovdje zato nije riječ samo o ulaganju u javnu infrastrukturu.

“Korist od projekta nije ograničena samo na samu zgradu, već je namijenjena svim građanima koji koriste zdravstvene usluge ove ispostave”, govori ravnatelj.

Reakcije zaposlenika nakon obnove su, kaže, pozitivne. Upravo oni najbolje mogu usporediti stanje prije i poslije. Posebno će koristi od obnove imati tijekom ekstremnijih vremenskih uvjeta, odnosno u hladnijim zimskim danima i toplijim ljetnim razdobljima.

Osim toga, obnovljena zgrada s uređenim i suvremenim prostorom ugodnija je i za zaposlenike i za pacijente.

“Smatramo da je zadovoljstvo zaposlenika jedan od važnih pokazatelja uspješnosti ovakvog projekta jer se konačni učinak investicije najbolje vidi upravo kroz svakodnevno korištenje prostora”, smatra Osojnak.

‘Možemo biti primjer drugima’

Kaže kako ovaj projekt može poslužiti kao dobar primjer drugim zdravstvenim ustanovama jer pokazuje da energetska obnova nije samo ulaganje u fasadu ili tehničke sustave zgrade. Riječ je i o ulaganju u dugoročnu održivost javne infrastrukture, bolje uvjete za djelatnike i pacijente, ali i odgovornije korištenje javnih sredstava i energije.

“Posebno je važno što se učinci obnove neće pratiti samo jednom, nakon završetka radova. Potrošnja energenata i vode nastavit će se pratiti kroz ISGE, a sustav daljinskog očitanja omogućuje kontinuirano praćenje i optimizaciju potrošnje.

Vjerujemo da iskustvo iz Crikvenice može biti poticaj i drugim zdravstvenim ustanovama da krenu putem energetske obnove. Posebno je važno da se pritom ne gleda samo početna vrijednost investicije, nego njezin dugoročni učinak – na potrošnju energije, troškove, kvalitetu prostora, zadovoljstvo korisnika i smanjenje utjecaja na okoliš”, zaključio je ravnatelj.

Energetska obnova u fokusu EU

Projekt energetske obnove Doma zdravlja financiran je bespovratnim sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, u okviru europskog Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF). Taj je mehanizam uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća te predstavlja središnji dio instrumenta NextGenerationEU, kroz koji Europska unija financira reforme i ulaganja usmjerena, među ostalim, na zelenu tranziciju i povećanje energetske učinkovitosti.

Upravo je zelena tranzicija jedan od šest ključnih stupova Mehanizma za oporavak i otpornost, a države članice najmanje 37 posto sredstava iz svojih nacionalnih planova moraju usmjeriti na mjere koje doprinose klimatskim ciljevima. Energetska obnova javnih zgrada zato nije izdvojena mjera, nego dio znatno šire europske politike smanjenja potrošnje energije, emisija stakleničkih plinova i ovisnosti o fosilnim izvorima energije.

Takva ulaganja uklapaju se i u Europski zeleni plan, kojim je Europska unija postavila cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine. Posebno mjesto u toj politici zauzima građevinski fond jer zgrade čine oko 40 posto ukupne potrošnje energije u Europskoj uniji i povezane su s približno 36 posto energetskih emisija stakleničkih plinova.

Kako bi ubrzala obnovu postojećih zgrada, Europska unija pokrenula je i inicijativu „Renovation Wave for Europe“, odnosno Val obnove za Europu. Cilj je najmanje udvostručiti godišnju stopu energetskih obnova, smanjiti potrošnju energije u postojećim zgradama te do 2030. potaknuti obnovu približno 35 milijuna zgrada diljem Unije. Europski parlament tu je politiku dodatno podupro kroz zakonodavni okvir kojim se postupno pooštravaju zahtjevi za energetsku učinkovitost zgrada.

Energetska obnova Doma zdravlja tako se može promatrati kao lokalni primjer provedbe šire europske politike: sredstva osigurana kroz Mehanizam za oporavak i otpornost koriste se za smanjenje potrošnje energije i troškova javnih ustanova, ali istodobno doprinose zajedničkim ciljevima Europske unije vezanima uz dekarbonizaciju zgrada i klimatsku neutralnost.

Nova pravila za poboljšanje energetskih svojstava zgrada u cijeloj EU stupila su na snagu 30. svibnja ove godine. Cilj im je poduprijeti države članice EU u modernizaciji fonda zgrada kako bi se smanjili troškovi i potrošnja energije te postiglo da do 2050. sve zgrade u EU budu bez emisija i potpuno dekarbonizirane.

Obnova zgrada jedan je od glavnih prioriteta jer je velik dio zgrada u EU star, a 75 posto ih ima loša energetska svojstva. Revidiranom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada utvrđuju se ažurirana pravila za postupnu modernizaciju stambenih, poslovnih i javnih zgrada u narednim desetljećima.

Države članice EU-a dužne su izraditi nacionalne planove obnove zgrada prema svojim nacionalnim okolnostima i posebnostima fonda zgrada. Novi okvir potiče države članice EU da povećaju opseg obnove zgrada, posebno onih s najlošijim energetskim svojstvima.

#europeforus

Objava Dom zdravlja s naše obale: Ljeta i zime bit će im lakše, ali to nije jedina promjena: ‘Želimo biti primjer’ pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Na ulazu u novi Centar za posjetitelje Vrata Papuka u Slatinskom Drenovcu nalazi se veliki reljef cijelog područja. Na njemu su označene staze, vidikovci, adrenalinski park, Geo info centar i druge lokacije Parka prirode Papuk. Dovoljno je nekoliko minuta kraj njega da postane jasnije koliko je prostor zapravo velik i koliko se različitih sadržaja nalazi na relativno maloj udaljenosti.

Centar je otvoren prije nekoliko mjeseci, nakon što je dotad zapuštena i nedovoljno korištena lokacija potpuno obnovljena i pretvorena u suvremenu prijemnu točku Parka. Obnovljena je postojeća zgrada, uređen okoliš, postavljen multimedijski sadržaj, a u sklopu projekta uređeni su i gljivarski park te poučno-edukativna staza.

Održivost i povezivanje turizma s lokalnom zajednicom

No cijela priča nije zamišljena samo kao još jedno mjesto na kojem će posjetitelji dobiti informacije prije nego krenu prema Jankovcu ili nekoj od staza. U projektu se dosta razmišljalo o tome kako prostor učiniti pristupačnijim različitim skupinama posjetitelja, kako obnoviti zapuštenu lokaciju bez stvaranja još jednog turističkog sadržaja koji živi sam za sebe i kako u cijelu priču uključiti ljude koji na području Papuka već proizvode, rade i žive.

Upravo u toj povezanosti zaštite prirode, turizma i lokalne zajednice u Parku vide praktično značenje održivosti razgovaramo s Majom Jurlinom, voditeljicom Odjela za organizaciju posjećivanja u Parku prirode Papuk.

„Za nas održivost znači puno više od energetski učinkovitog ili obnovljenog objekta. Ako želimo da Papuk dugoročno bude kvalitetna destinacija, onda moramo istovremeno čuvati prirodu, razvijati turizam i stvarati korist za ljude koji na ovom području žive. Vrata Papuka zato ne želimo promatrati kao završetak jednog projekta, nego kao početnu točku za povezivanje posjetitelja s cijelim područjem.

Želimo da posjetitelj koji dođe u centar ne dobije samo informaciju gdje je Jankovac ili koja je najbliža planinarska staza, nego da otkrije i lokalnog proizvođača, OPG, vinariju, smještaj ili neki drugi sadržaj u okolici.Upravo u tome vidimo praktičnu vrijednost održivosti, da se ljudi i proizvodi s ovog područja bolje povežu s posjetiteljima i da se razvoj turizma ne događa odvojeno od života lokalnog stanovništva“, objašnjava naša sugovornica.

Vrata Papuka tako žele biti mjesto na kojem će posjetitelji upoznati ne samo prirodnu i kulturnu baštinu, nego i male lokalne proizvođače, OPG-ove, vinare, pčelare, proizvođače hrane, suvenira i druge ljude čiji proizvodi nastaju na ovom području.

Dio njih već je okupljen kroz inicijativu 100% Papuk, a želja je tu mrežu dodatno širiti.

Za Park to nije samo pitanje proširenja turističke ponude. Lokalni proizvodi, smještaj i usluge trebali bi postati dio samog iskustva posjeta Papuku.

„Vrata Papuka predstavljaju prvi susret posjetitelja s Papukom, ali taj susret ne želimo ograničiti samo na prirodnu i kulturnu baštinu. Papuk čine i ljudi koji ovdje žive, rade i proizvode.

Zato nam je važno da posjetitelj kroz Vrata Papuka upozna i lokalne proizvođače, OPG-ove, vinare, pčelare, obrtnike, pružatelje smještaja i turističkih usluga. Oni su važan dio identiteta ovog područja i želimo da se njihove priče i proizvodi bolje povežu s ljudima koji dolaze na Papuk.

Kada posjetitelj kupi domaći proizvod, posjeti lokalnog proizvođača, odabere smještaj ili produži svoj boravak na našem području, korist od toga ne ostvaruje samo Park prirode, ostvaruje je cijela zajednica.

Upravo zato kroz inicijativu 100% Papuk želimo graditi mrežu lokalnih partnera i stvoriti poveznicu između posjetitelja i ljudi koji svojim radom daju dodatnu vrijednost ovom prostoru“, kaže Jurlina.

Od digitalnog ekrana do proizvoda lokalnog OPG-a

Za posjetitelja se ta ideja vidi vrlo konkretno. U centru postoji digitalna galerija lokalnih partnera u kojoj se može vidjeti tko su, čime se bave i gdje se nalaze, a dio njihovih proizvoda može se kupiti i u suvenirnici. Cilj je da posjet Papuku ne završi nužno izlaskom iz Parka, nego da nekoga odvede i do lokalnog gospodarstva, proizvođača ili smještaja u okolici. U Parku zato žele proširivati i ponudu proizvoda svojih partnera.

„U procesu smo stvaranja uvjeta kako bismo u našim suvenirnicama mogli ponuditi što više različitih proizvoda naših 100% Papuk partnera. Pri tome mislimo i na prehrambene proizvode. Već je nekoliko naših partnera uvršteno na police suvenirnice i jako nam je važno da tu priču nastavimo širiti.

Želimo da posjetitelj, osim uspomene na Papuk, sa sobom može ponijeti i konkretan proizvod nastao upravo na ovom području. Na taj način suvenirnica postaje još jedna poveznica između posjetitelja i lokalne zajednice.Zato pozivamo sve naše 100% Papuk partnere koji imaju proizvode za koje smatraju da bi mogli biti dio ponude da nam se jave. Želimo razgovarati o mogućnostima suradnje i, gdje god za to postoje uvjeti, njihove proizvode što prije uvrstiti u ponudu naših suvenirnica.

Naš je cilj da ponuda bude što autentičnija i da kroz nju posjetitelji mogu upoznati ljude, proizvode i priče koje nastaju upravo na Papuku i u njegovoj okolici. Partnerima koji su pristali sudjelovati u projektu omogućili smo vidljivost i promociju na ekranima Prijemne točke Vrata Papuka. Radi se o interaktivnom multimedijalnom sadržaju gdje posjetitelji mogu za svakog partnera vidjeti fotografije, video, opis njihove djelatnosti i ponude te pronaći njihove kontakt podatke.

Naši informatori i edukatori dodatno posjetiteljima predstavljaju partnere i upućuju ih na njihove proizvode i usluge. Želimo da ta komunikacija ne ostane samo na informaciji, nego da posjetitelja potaknemo da zaista ode do lokalnog proizvođača, kupi njegov proizvod ili koristi njegovu uslugu – izravno, na njegovom pragu i bez posredovanja“, kaže Jurlina.

Takav pristup dobro se uklapa i u širi koncept projekta, koji je od početka postavljen kroz održivost i povezivanje turizma s lokalnom zajednicom. Umjesto da se sve koncentrira na nekoliko najpoznatijih atrakcija, ideja je posjetitelje usmjeriti i prema manjim mjestima i proizvođačima u okolici, odnosno da turistički promet koji Papuk već privlači ostavi konkretniji trag i izvan samog Parka.

Kako su prirodna baština i inkluzivnost ugrađene u Vrata Papuka

Slična pažnja vidljiva je i u samom postavu centra. Multimedijski sadržaji prilagođeni su slabovidnim osobama, koje mogu povećavati tekst, mijenjati kontrast i podlogu prikaza, dok su slijepim osobama dostupni zvučni zapisi i dodatni opisi fotografija. Dio sadržaja prilagođen je i osobama s intelektualnim poteškoćama. To nisu elementi koji su dodani tek nakon što je sadržaj već bio osmišljen, ističu u Parku, nego dio koncepta koji se razvijao od početka projekta.

„Pristupačnost nam je od početka bila jedan od važnih elemenata projekta jer smo željeli da Vrata Papuka budu mjesto zaista otvoreno svima.

Park prirode Papuk pripada svima i smatramo da mogućnost upoznavanja njegove prirodne i kulturne baštine ne bi trebala ovisiti o tome ima li netko određene poteškoće.

Zato nam je bilo važno da pristupačnost ne bude samo nešto što ćemo ‘dodati’ na kraju projekta, nego da bude ugrađena u sam način na koji posjetitelj koristi prostor i sadržaj. Multimedijski sadržaji prilagođeni su slabovidnim osobama kroz mogućnost povećanja teksta, promjene kontrasta i podloge, slijepim osobama dostupni su zvučni zapisi i dodatni opisi, a dio sadržaja prilagođen je i osobama s intelektualnim poteškoćama.

Posebno nam je važno što te prilagodbe nisu izdvojene i naglašene kao nešto posebno, nego su dio cjelokupnog sadržaja. Naš je cilj da se svaki posjetitelj u Vratima Papuka osjeća dobrodošlo i da može samostalno istraživati i doživjeti ono što mu želimo pokazati“, objašnjava Jurlina.

Upravo to što prilagodbe nisu izdvojene kao zaseban dio postava čini ih zanimljivima. Ugrađene su u način na koji svi posjetitelji koriste sadržaj.

Multimedijski dio vodi kroz bioraznolikost Papuka, svijet gljiva, kulturnu i povijesnu baštinu te turističke sadržaje Parka. Posjetitelj može pregledati različite lokacije, upoznati staze i atrakcije te dobiti bolju predodžbu o tome što se sve nalazi u okolici prije nego što odluči kamo dalje.

Ravnateljica Parka prirode Papuk Anita Lovreković prilikom otvorenja naglasila je kako Vrata Papuka nisu zamišljena samo kao ulazna točka u Park, nego kao mjesto susreta, edukacije i razvoja lokalne zajednice.Projekt Vrata Papuka vrijedan je 3.313.975,93 eura, a u stopostotnom iznosu financiran je sredstvima Europske unije. Time se projekt uklapa u širi europski smjer prema kojem ulaganja u turizam više nisu usmjerena samo na povećavanje broja posjetitelja, nego i na održivost, zaštitu prirode te gospodarsku i društvenu korist za lokalne zajednice.

Takav je smjer posebno naglasio Europski parlament u Rezoluciji o uspostavi strategije EU-a za održivi turizam, usvojenoj u ožujku 2021. godine. Parlament u njoj održivi turizam povezuje sa zaštitom bioraznolikosti, razvojem ruralnih područja i jačanjem lokalnih gospodarstava, a posebno ističe potencijal ekoturizma i ruralnog turizma u stvaranju prihoda i radnih mjesta izvan velikih turističkih središta.

Europski parlament pritom naglašava i važnost povezivanja lokalne proizvodnje, turizma, gastronomije i drugih aktivnosti kako bi korist od dolaska posjetitelja ostajala u zajednici. Upravo se takav pristup vidi i u projektu Vrata Papuka, gdje se razvoj turističke infrastrukture pokušava povezati s lokalnim OPG-ovima, proizvođačima, smještajem i drugim sadržajima na području Papuka.

Projekt se uklapa i u europsku kohezijsku politiku za razdoblje 2021.–2027. Europski fond za regionalni razvoj, čija su pravila Uredbom (EU) 2021/1058 zajednički donijeli Europski parlament i Vijeće, usmjeren je na smanjivanje razvojnih razlika među europskim regijama i poticanje održivog regionalnog razvoja. Upravo takav pristup omogućuje da ulaganja u turističku infrastrukturu istodobno služe zaštiti prirodne baštine, razvoju lokalnog gospodarstva i poboljšanju kvalitete života u manje razvijenim područjima.

Poziv malim OPG-ovima i proizvođačima da se uključe u priču

U tom smislu možda je najzanimljivije pratiti što će se s projektom događati sada, nakon završetka radova i otvaranja centra. Zgrada je obnovljena, postav je postavljen, staze su uređene. Sljedeći dio priče ovisit će o tome koliko će se oko centra uspjeti povezati ljudi iz okolice i koliko će posjetitelji, osim samog Papuka, upoznati i ono što se proizvodi nekoliko kilometara dalje.

Upravo zato u Parku sada žele čuti i od novih lokalnih proizvođača. Mali OPG-ovi, poljoprivrednici i drugi proizvođači zainteresirani za suradnju mogu se javiti Vratima Papuka i uključiti u mrežu koja bi s vremenom trebala rasti zajedno s brojem ljudi koji dolaze upoznati ovaj dio Slavonije.

No ambicija je šira od same prodaje lokalnih proizvoda. „Voljeli bismo da Vrata Papuka kroz nekoliko godina postanu puno više od prijemne točke ili ulaza u Park. Voljela bih da postanu mjesto susreta – mjesto gdje se susreću posjetitelji i lokalna zajednica, priroda i turizam, edukacija i gospodarstvo.

Želimo da posjetitelj ovdje dobije inspiraciju za istraživanje cijelog područja, a ne samo nekoliko najpoznatijih lokacija. Da nakon dolaska u Vrata Papuka poželi otići na neku manje poznatu stazu, posjetiti lokalnog proizvođača, upoznati okolna mjesta, pronađe smještaj i možda ostane dan duže.

Istovremeno želimo da lokalni ljudi u Vratima Papuka prepoznaju prostor i priliku za sebe. Da škole, obitelji, planinari, udruge, proizvođači i svi drugi mogu ovaj prostor doživjeti kao nešto svoje.

Ako uspijemo da Vrata Papuka postanu mjesto koje tijekom cijele godine povezuje ljude, znanje, prirodu, turizam i lokalno gospodarstvo, onda ćemo znati da projekt nije završio otvorenjem zgrade. Upravo tada će njegov pravi život tek početi“, zaključuje Maja Jurlina.

#europeforus

Objava Na Papuku turizam pokušavaju graditi oko prirode, ljudi i malih proizvođača pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Upravo je to bio jedan od izazova pred autorima Riznice Međimurja, muzeja nematerijalne baštine smještenog unutar kompleksa Staroga grada Čakovec.

“Kada je 2017. godine počela provedba projekta, osnovna ideja budućeg postava već je bila jasno postavljena. Fokus nije trebao biti samo na predmetima, nego prije svega na ljudima, njihovim vještinama, znanjima i nematerijalnoj kulturnoj baštini Međimurja”, kaže nam Janja Kovač, muzejska savjetnica i voditeljica Etnološkog odjela Muzeja Međimurja Čakovec.

“Već smo kroz dokumentaciju za prijavu na natječaj stavili fokus na ljude, na vještine i na nematerijalnu kulturnu baštinu, tako da smo u velikoj mjeri znali što želimo izložiti kroz postav. Naravno, kako je projekt napredovao, morali smo se prilagođavati arhitektonskim i prostornim rješenjima kako bismo dobili konačno rješenje koje će ispričati jednu zaokruženu priču”, prisjeća se.

Jedna od važnih ideja bila je pokazati da kulturna baština ne pripada samo dvorovima, velikaškim obiteljima i takozvanoj visokoj kulturi. Jednako važan dio priče čine svakodnevni život, tradicija i vještine ljudi koji su stoljećima živjeli na ovom prostoru.

“Bilo nam je izuzetno važno prikazati kako se, nazovimo to tako, ‘visoka’ i ‘niska’ baština isprepliću i kako su oduvijek bile povezane. Primjerice, upravo su čipkarice, žene sa sela, dovele do savršenstva izradu čipke koju su nosile žene visokog staleža. Kulturnu baštinu zato treba promatrati kao nešto što se isprepliće i čini cjelinu jednog vremena”, objašnjava Kovač.

Kako izložiti ono što se ne može staviti u vitrinu?

Poseban izazov kod muzeja nematerijalne baštine jest upravo pitanje kako predstaviti govor, pjesmu, običaj, vještinu ili usmenu predaju. Uz to dolazi i neizbježna odluka o tome što od bogatstva međimurske baštine uključiti u postav, a što ostaviti izvan njega.

“Uvijek je teško odlučiti što izložiti, a što izostaviti. Međutim, ono što uvijek moramo imati na umu jest da posjetitelje ne smijemo preopteretiti, a sve ono što bismo možda htjeli uvrstiti neće uvijek stati u fizički prostor koji imamo na raspolaganju. Tu se moramo osloniti na multimediju, ali i usmjeriti ljude prema drugim izvorima kako bi sami mogli istražiti ono što ih zanima i steći dublji i širi uvid”, kaže.

Riznica Međimurja nastala je kroz projekt „Rekonstrukcija i revitalizacija fortifikacije Starog grada Čakovec u Muzej nematerijalne baštine“. Projekt je financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj kroz Operativni program „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“ Njegova ukupna vrijednost iznosila je oko 5,42 milijuna eura, pri čemu je 85 posto sredstava osigurano iz EFRR-a, dok je preostali dio financirala Međimurska županija kao nositelj projekta.

Takav pristup uklapa se i u širu europsku politiku prema kulturnoj baštini. Europski parlament još je 2015. u svojoj rezoluciji o integriranom pristupu kulturnoj baštini naglasio kako baštinu treba promatrati istodobno kao materijalnu i nematerijalnu te poticao snažnije korištenje europskih fondova za njezinu zaštitu i očuvanje. Upravo je Europski parlament među institucijama koje su snažno podržale i proglašenje 2018. Europskom godinom kulturne baštine, s ciljem približavanja europske baštine građanima, njezina očuvanja i prijenosa budućim generacijama.

Europski parlament poslije je kroz Novu europsku agendu za kulturu dodatno naglasio da kultura i kulturna baština trebaju imati važnu ulogu u kohezijskoj politici i regionalnom razvoju te da europska sredstva ne trebaju služiti samo fizičkoj obnovi, nego i jačanju društvene uključenosti, identiteta i dostupnosti kulture građanima. Posebno se pritom ističe potreba očuvanja i materijalnih i nematerijalnih oblika baštine.

Za Janju Kovač europsko financiranje bilo je ono što je omogućilo da se početna ideja pretvori u suvremeni muzejski prostor.

“Institucije Europske unije omogućile su nam dobar početak i vjerujem da su na temelju dokumentacije procijenili kako je riječ o kvalitetnom projektu u koji vrijedi investirati novac EU fondova. Tome u prilog govori i priznanje koje smo 2021. godine dobili za najbolji muzejski postav u Hrvatskoj, a koje nam je dodijelilo Hrvatsko muzejsko društvo”, kaže.

Prostor koji je ponovno dobio život

Pet godina nakon otvaranja, Kovač smatra da je Riznica napravila i nešto više od samog stvaranja novog izložbenog prostora. Promijenila je način na koji se doživljava čitav kompleks Staroga grada. “Kada danas gledam proteklih pet godina, mislim da je Riznica Međimurja na neki način oživjela prostor između palače i fortifikacije Starog grada Čakovec. Cijeli taj dio je živnuo. Kroz prostor Riznice i prikaz kulturne baštine stvorili smo mjesto koje je mnogo toplije i u kojem se svi mogu dobro osjećati. To više nisu samo palača i fortifikacija. Predmeti koje smo uključili u postav unijeli su duh vremena kroz koji se može osjetiti i doživjeti staro Međimurje“”, govori Kovač.

Da je publika prihvatila takav koncept, pokazuje i broj posjetitelja. Riznicu posjetilo oko 112.000 ljudi, a uz stalni postav kontinuirano se organiziraju radionice, edukativni programi i drugi sadržaji. Posebna se pažnja pritom posvećuje najmlađima.

“Kod njih želimo stvoriti naviku posjećivanja muzeja i pokazati im da su muzeji ugodna mjesta za otkrivanje, istraživanje i učenje, mjesta u kojima će se osjećati lijepo i dobrodošlo”, naglašava Kovač.

Takav pristup također prati smjer europskih politika prema baštini. Europski parlament tijekom Europske godine kulturne baštine posebno je isticao važnost edukacije, uključivanja mladih i stvaranja osjećaja zajedničke odgovornosti za kulturnu baštinu, upravo kako njezino očuvanje ne bi ostalo samo posao institucija, nego postalo dio života zajednice.

Riznica pritom nije zamišljena kao dovršen i nepromjenjiv postav. Proces zaštite nematerijalne kulturne baštine stalno traje, a nova zaštićena dobra postupno će pronalaziti svoje mjesto i u muzeju.

U međuvremenu su zaštićena još tri nematerijalna dobra iz Međimurja i sjeverozapadne Hrvatske – pokladni običaji Međimurja, umijeće izrade predmeta od vrbove šibe u Kotoribi i okolici te tradicija i umijeće skelarenja u kontinentalnoj Hrvatskoj. Plan je da ih u sljedeće dvije godine postupno uključimo i u muzejski postav“, kaže Kovač.

Obnova se nastavlja i u drugim dijelovima Staroga grada

Riznica Međimurja dio je Muzeja Međimurja Čakovec, kompleksnog muzeja zavičajnog tipa smještenog u palači Staroga grada. Muzej je osnovan 19. veljače 1954. godine kao Gradski muzej Čakovec, a prema riječima Janje Kovač na čitavom se prostoru nalazilo oko 30.000 muzejskih predmeta.

Sljedeći veliki korak odnosi se na obnovu sjeveroistočnog i sjeverozapadnog krila palače. Ta faza ima drukčiji model financiranja od projekta Riznice Međimurja. Konstruktivna sanacija dvaju krila, oštećenih nakon potresa 2020. godine, financirana je bespovratnim sredstvima Fonda solidarnosti Europske unije, a za obnovu je osigurano više od 3,5 milijuna eura europskih sredstava. Radovi obuhvaćaju statičku sanaciju, obnovu krovišta, pročelja i drugih konstruktivnih dijelova palače. Fond solidarnosti EU upravo je instrument kojim Europska unija državama članicama pomaže nakon velikih prirodnih katastrofa, a njegova se sredstva mogu koristiti i za hitne mjere zaštite kulturne baštine pogođene katastrofama.

U slučaju Staroga grada Čakovec, završetak sanacije otvorit će mogućnost ponovnog korištenja prostora u kojima će biti prezentirani stalni postavi arheološkog, etnografskog, kulturno-povijesnog, povijesnog i likovnog odjela, a nadopunjavat će teme prezentirane u Riznici Međimurja.

Time bi se priča koja je započela revitalizacijom fortifikacije trebala proširiti na gotovo čitavu povijest života na području Međimurja.

“Kada se otvore i prostori koji su trenutno u sanaciji, zajedno će tvoriti cjelinu kroz koju ćemo posjetiteljima moći približiti prapovijest kroz arheologiju, život na selu koji je bio dominantan na području Međimurja, stare vještine, umjetnost i druge segmente života. Zapravo ćemo dobiti jednu veliku cjelinu o životu ljudi na ovom prostoru, od nekih davnih vremena pa sve do danas”, zaključuje Janja Kovač.

Sadržaj je nastao u sklopu projekta #europeforus

Objava Kako je Riznica Međimurja udahnula novi život Starom gradu Čakovec pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Ovaj karlovački startup koji razvija pametne vrtove za škole i kućanstva, odnosno sustave koji uz pomoć senzora, automatiziranog zalijevanja, rasvjete i aplikacije omogućuju uzgoj biljaka u zatvorenom prostoru.

Njihov EduGarden pritom nije zamišljen samo kao uređaj za uzgoj, nego i kao edukacijski alat kroz koji djeca uče o biljkama, STEM-u i održivosti. Čim su sletjeli, uhvatili smo ih da s nama podijele dojmove, planove i“Išli smo na sajam ASD Market Week u Las Vegasu. Sajam je bio uspješan, rekli bi i najuspješniji do sad. Zanimljivost kod tog sajma je što smo puno partnera upoznali koji su iz Europe, bez obzira što je sajam u SAD-u bio. Otvorili smo mnoga vrata za distribuciju naših proizvoda, trenutno smo najbliže tome da naši proizvodi budu na slovenskom i BiH, do kraja godine plan je otvoriti tržište Njemačke, Saudijske Arabije, Španjolske, Poljske.”

Danas, dakle, iz Karlovca razgovaraju o Sloveniji, BiH, Njemačkoj, Saudijskoj Arabiji, Španjolskoj i Poljskoj. Prije pet godina priča je izgledala bitno drukčije. Nije bilo međunarodnih sajmova ni distributera. Bila je jedna teglica jagoda, nešto elektronike i pitanje što bi se dogodilo kada bi cijeli proces uzgoja pokušali automatizirati.

Sve je počelo s jednom teglicom jagoda

“Naravno da se sjećamo naše prve teglice jagoda, sama teglica jagoda sa elektronikom bila je naša znatiželja kako bi vidjeli što će se dogoditi ako cijeli proces automatiziramo. Reakcije ljudi si počele dolaziti kasnije, kad smo lansirali naše linije proizvoda za kućanski uzgoj biljaka, dakle to ne govorimo više o školskoj liniji proizvoda EduGarden već govorimo o linijama proizvoda Aurelia i Simply. Sa time smo ušli u ozbiljnu borbu za poziciju na tržištu sa svim konkurentima na svijetu koji proizvode slične uređaje.”

Ideja koja je u početku bila tehnološki eksperiment postupno je dobila jasniji smjer. Ekipa je primijetila problem koji se ponavlja u školama: djeca sve manje imaju neposredan kontakt s uzgojem hrane, dok klasični školski vrtovi često ovise o vremenu, praznicima i entuzijazmu pojedinog učitelja.

“Ideja je nastala iz jednostavnog zapažanja: djeca sve manje znaju odakle dolazi hrana, a školski vrtovi propadaju čim dođu praznici ili ode učitelj entuzijast koji ih održava. Htjeli smo vrt koji preživi školsku godinu i koji pritom uči. EduGarden iz 2023 godine je pametni vrt u učionici. Senzori, LED rasvjeta i automatsko zalijevanje brinu o biljkama, a aplikacija pretvara uzgoj u nastavu. Rješavamo problem da STEM i održivost ostaju u udžbeniku umjesto u rukama djece.”

Trenutnu ekipu čine Anamarija, Josip i Andrej, svi iz Karlovca. Prvi ozbiljniji signal da ideja ima potencijal dobili su još kao studenti.“Trenutnu ekipu čini nas troje iz Karlovca, Anamarija, Josip, Andrej. Da je to “to” shvatili smo još kao studenti kad smo razvijali prvi prototip edukacijskog pametnog vrta. Nakon Prvog isporučenog EduGardena u 2023 godini bilo je jasno da je to smjer koji će nam obilježit živote. Potvrdu za naš proizvod smo dobili na više međunarodnih sajmova inovacija.”

Prva ‘konkretnija’ narudžba stigla je 2022. godine, kada su za jednu osnovnu školu naručena četiri edukacijska vrta. Godinu poslije Smart Garden napravio je još jedan važan korak: u kolovozu 2023. njihovi su pametni vrtovi postavljeni u Osnovnoj školi Lipovljani. Upravo tu suradnju ekipa danas pamti kao trenutak kada je postalo jasno da ono što razvijaju više nije samo zanimljiv eksperiment.

“Shvatili smo to 2023 godine kada smo otvarili prvu suradnju sa osnovnom školom u Lipovljanima, kod njih je ujedno i naš prvi EduGarden koji se dan dana uspješno i bez problema koristi. Smart Garden kao brend nastao je definitivno na podlozi velike ljubavi prema stvaranju, ali održivu firmu gradimo na potrebama tržišta.”

Od pitanja “što je to?” do proizvoda koji ulazi u škole

Danas je koncept pametnog vrta lakše objasniti nego na početku. Tada je jedno od najčešćih pitanja bilo upravo što taj proizvod uopće jest.

“Najčešće pitanje je bilo “a što je to pametni vrt?” Kroz godine i kroz razna startup natjecanja sazrili smo i naučili na vlastitim greškama kako se naši proizvodi trebaju predstavljati ljudima i potencijalnim korisnicima. “

U trenutku kada je ideja trebala napraviti ozbiljniji poslovni korak, u priču se uključio Nikola Tesla Poduzetnički centar. Podrška, kažu u Smart Gardenu, nije se svela samo na pomoć pri prijavi projekta.

“Gotovo 2 godine je prošlo otkako smo odlučili krenuti u prijavu projekta uz pomoć Nikola Tesla poduzetničkog centra u Karlovcu. Uspješno su nas pripremili za prvi pitch, koji je odlučivao o tome hoćemo li dobiti financiranje za razvoj proizvoda ili ne. Nakon uspješno odrađenog pitcha, nastupila je akceleracija, gdje smo dobili konstantnu podršku prilikom našeg razvoja proizvoda. Što se prodaje tiče dobili smo podršku mentorstva, gdje smo nekoliko tjedana intenzivno radili na usavršavanju prodajne strategije sa našim mentorima. Za sami kraj, projekt se završava sa postakceleracijskom fazom, konkretno odlasci na sajmove. Pružena nam je podrška, ali i savjetovanje u vidu odabira sajmova na koje smo išli i na koje ćemo još ići do kraja godine. Bez podrške Nikola Tesla poduzetničkog centra vjerujemo kako ovaj projekt i sve pozitivno za naš napredak što je izašlo iz ovog projekta ne bi bilo ostvareno”, otvoreni su.

Riječ je o HAMAG-BICRO-ovu Programu akceleracije u sklopu mjere C1.1.2. R2-I4 „Jačanje akceleracijske aktivnosti“ Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Program uključuje poslovno savjetovanje, mentorstvo, podršku pri razvoju poslovanja i povezivanju s investitorima, a cilj mu je omogućiti brži rast novoosnovanih poduzeća koja razvijaju inovativna rješenja.

“Svaki poduzetnik će reći da je birokracije uvijek previše i da je to zamoran posao koji nas koči, pa tako i mi nećemo odmicati od te izreke. Ali, naš poduzetnički centar je tu “zamornu” papirologiju sveo na minimum tako da taj projekt je za naš prošao i još uvijek prolazi bezbolno. Sustav same prijave je jednostavan, ispuni se sva tražena dokumentacija, preda se u zadanom roku i čekaju se rezultati. Ono što je ključ uspjeha je da projekt mora bit napisan promišljeno, smisleno i sa konkretnom svrhom, to je onaj glavni dio gdje nas poduzetnike treba malo usmjeriti, reklo bi se da treba netko tko će sagledati situaciju “sa strane”. Takav pristup onda rezultira kvalitetno napisanim projektom i samim time cijela provedba je lakša svima.”

77 škola i trenutak kada su vidjeli da ideja stvarno funkcionira

Financiranje, pitch i međunarodni sajmovi važni su za rast tvrtke. No kada ekipu Smart Gardena pitate što im osobno znači činjenica da tijekom 2026. s EduGardenom 2.0 kreće 77 škola, odgovor se vraća u učionicu.

“Osobno za nas je to najveći uspjeh i ostvarenje sna. Doživjeli smo situaciju da smo došli u školu u kojoj se nalazi naš prvi EduGarden godinu dana nakon instalacije i vidjeli kako je pano pun isprintanih edukacija koje smo mi pripremili i ispunjen dječjim rukopisom, svaki sa drugačijim zaključkom. Tad smo shvatili da je taj proizvod pun pogodak i da je to nešto što današnjem školstvu treba, zdrava promjena, novi način učenja, spajanje sa digitalnim svijetom ali opet zadržavanje tog rada s rukama što je u dječjoj dobi izuzetno bitno.”

Što takav vrt može ponuditi djetetu što mu ekran, Google ili umjetna inteligencija ne mogu? “Ukratko, mogli bismo mogli reći: “rad s rukama”. No, EduGarden 2.0 je puno više od toga, cijeli sustav posvećen radu s djecom, edukaciji i konstantnom sticanju novih znanja na moderan način”, objašnjavaju naši sugovornici.

Europski okvir za rast inovativnih malih poduzeća

Mjera „Jačanje akceleracijske aktivnosti“ financira se iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.–2026., kroz Mehanizam za oporavak i otpornost.

Širi institucionalni okvir tog mehanizma postavili su Europski parlament i Vijeće Europske unije Uredbom (EU) 2021/241, kojom je 2021. uspostavljen Mehanizam za oporavak i otpornost. Jedan od njegovih ciljeva je jačanje gospodarske otpornosti i konkurentnosti država članica, uz ulaganja u inovacije, zelenu i digitalnu tranziciju te razvoj malih i srednjih poduzeća.

U slučaju Smart Gardena, ta se podrška pretvorila u vrlo konkretan razvojni put: od pripreme za pitch i razvoja proizvoda, preko rada na prodajnoj strategiji do izlaska na međunarodne sajmove i traženja distributera.

Tri zlata iz Ženeve, ali plan je puno veći

U međuvremenu su stigla i međunarodna priznanja. “3 zlata iz Ženeve i Inovaciju godine za 2023. smatramo najvećim uspjesima, no nagrada ima puno više”, otkrivaju. No, planovi danas ne završavaju ni na nagradama ni na hrvatskom tržištu. “U budućnosti se vidimo kao svjetski lider za edukacijske uređaje, svjetski lider u niši vrtova za unutarnji uzgoj biljaka.” Kada ih pitamo što bi danas rekli sebi iz 2021., dok gledaju onu prvu teglicu jagoda, odgovor nema veze s prodajom, investicijama ili nagradama.

“Sami sebi bismo rekli da dokumentiramo više, jer danas nakon pet godina, jedva da možemo pronaći koju sliku od tih dana, stoga to malo slika što imamo od samih početaka nam jako puno znači.”

Pet godina poslije ta prva teglica više nije samo simpatična uspomena na studentski eksperiment. Ona je početna točka puta koji je Smart Garden doveo do hrvatskih škola, međunarodnih sajmova i pregovora o ulasku na nova tržišta.

Put od prve ideje do ozbiljnog proizvoda nije išao preko noći, ali možda upravo zato najbolje pokazuje koliko daleko jedna studentska znatiželja može stići kada dobije priliku, podršku i tržište na kojem može rasti. A za ekipu Smart Gardena, čini se, 77 škola i Las Vegas nisu završetak priče, nego tek potvrda da je ona zapravo tek počela.

Članak je nastao u okviru projekta #europeforus.

Objava Iz Karlovca preko Las Vegasa prema svijetu: Priča o Smart Gardenu koji danas ulazi u 77 škola pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

takvom situacijom eventualno susretnu na moru.

No kako vježbati nešto toliko opasno, a da trening bude što bliži stvarnoj situaciji? Dio odgovora pronašli su riječki stručnjaci koji su vatru i dim iz brodske strojarnice preselili u virtualnu stvarnost.

Riječ je o jednom od rezultata europskog projekta INNO2MARE, koji povezuje znanstvenike, tvrtke i druge organizacije iz Hrvatske, Slovenije i Belgije. Projekt je počeo 1. siječnja 2023. i traje do kraja 2026. godine, a financiran je s gotovo pet milijuna eura iz programa Obzor Europa kroz poziv Excellence Hubs.

Prorektor za strateške projekte Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Goran Vukelić kaže da je projekt krenuo od problema koji je u pomorskom sektoru prisutan već godinama.

„Pomorstvo je jedna od najstarijih industrija u Europi, ali istovremeno i jedna od onih koje najsporije prihvaćaju nove tehnologije. Na Jadranu imamo izvrsne pojedince, dobre fakultete i ozbiljne tvrtke, ali su ti akteri godinama radili nepovezano – znanost sa svoje strane, brodari i tehnološke tvrtke sa svoje“, objašnjava.

Posljedica je, kaže, inovacijski jaz. Dobre ideje postoje, ali prečesto ne prijeđu put od istraživanja do stvarne primjene.

Cilj INNO2MARE-a bio je taj jaz smanjiti, odnosno povezati inovacijske ekosustave zapadne Slovenije i jadranske Hrvatske te istraživačko-inovacijske kapacitete odmah testirati kroz tri konkretna pilot-projekta“, kaže Vukelić.

Cilj INNO2MARE-a bio je taj jaz smanjiti, odnosno povezati inovacijske ekosustave zapadne Slovenije i jadranske Hrvatske te istraživačko-inovacijske kapacitete odmah testirati kroz tri konkretna pilot-projekta“, kaže Vukelić.

‘Prvi smo takvo što izveli’

Jedan od ta tri projekta razvija se na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Riječ je o modelu za protupožarni trening u virtualnoj stvarnosti koji bi pomorcima trebao omogućiti uvježbavanje opasnih situacija bez stvarnog požara i rizika koji on nosi.

Postojeći VR simulatori, objašnjava Vukelić, požar uglavnom prikazuju pojednostavljeno i statično. Riječki tim pokušao je otići korak dalje

„Mi smo širenje požara i dima prvo proračunali znanstvenim metodama, koristeći se računalnom dinamikom fluida, pa te rezultate prenijeli u virtualnu stvarnost. Mislim da smo prvi koji smo takvo što izveli.

Drugim riječima, cilj nije bio napraviti samo vizualno uvjerljivu vatru. Model treba što vjernije prikazati kako se u stvarnoj brodskoj strojarnici mijenjaju temperatura, dim i strujanje te kako se požar širi prostorom.

Upravo je prijenos tolikog broja podataka u virtualno okruženje bio jedan od najzahtjevnijih dijelova projekta. Sustav mora biti dovoljno precizan, ali istodobno raditi u stvarnom vremenu kako korisnik ne bi osjećao kašnjenje.

Model je dosegnuo razinu tehnološke spremnosti TRL 5 i, prema Vukelićevim riječima, približava se fazi u kojoj će ga pomorci moći koristiti za protupožarne treninge.

Testirali ga ljudi koji znaju kako izgleda pravi požar

No istraživačima nije bilo dovoljno da rješenje dobro izgleda u laboratoriju. Željeli su znati kako ga doživljavaju ljudi koji su se s požarima doista susreli.

Model je zato testirala skupina od pedesetak vatrogasaca i pomoraca, među kojima su mnogi već imali iskustvo požara u brodskoj strojarnici.

„Njihove ocjene pokazale su da u VR rješenju koje smo razvili dim doživljavaju znatno realističnijim od standardnog i da bi im takva vježba pomogla u stvarnoj situaciji. Ta nam je povratna informacija bila vrjednija od bilo kakve interne procjene“, ističe Vukelić.

Upravo je povezivanje istraživanja sa stvarnim potrebama pomoraca bilo ključno jer, kako kaže, pomorska struka s razlogom oprezno prihvaća novitete.

„Na moru se novotarije plaćaju skupo, pa ljudi vjeruju onome što je provjereno“, kaže.

Umjetna inteligencija i za sigurniju plovidbu

Virtualni požar samo je jedan od tri pilot-projekta. Drugi razvija digitalni blizanac s umjetnom inteligencijom za učinkovitije upravljanje energijom, dok se treći bavi primjenom umjetne inteligencije u autonomnoj plovidbi i donošenju odluka.

Upravo se kroz njih najbolje vidi što često korišteni izrazi zelena i digitalna tranzicija znače kada se s europskih strategija presele na brod.

„Digitalna tranzicija znači da se dio obuke, nadzora i odlučivanja prenosi u digitalno okruženje jer je ondje sigurnije, jeftinije i ponovljivo. Zelena tranzicija znači manju potrošnju energije i manje emisija, a to se postiže i pametnijim upravljanjem, a ne samo novom opremom“, objašnjava Vukelić.

Na razvoju AI modela za sigurniju i autonomnu plovidbu sudjelovali su i riječki Tehnički fakultet te Fakultet informatike i digitalnih tehnologija. Za njegov razvoj korištene su stvarne snimke mora koje su prikupljali doktori znanosti koji plove svjetskim morima.

„Kada vam ljudi s dvadesetak godina staža, prekaljeni pomorci, kažu ‘ovo izgleda kao ono što sam vidio u praksi’, znate da idete u dobrom smjeru“, govori Vukelić.

Rijeka, Ljubljana i Antwerpen za istim stolom

INNO2MARE pritom nije samo tehnološki projekt. Jedan od njegovih glavnih ciljeva bio je povezati ljude koji tehnologiju razvijaju s onima koji bi je jednoga dana trebali koristiti.

Konzorcij okuplja 19 organizacija iz Hrvatske, Slovenije i Belgije, a koordinira ga Sveučilište u Ljubljani. Sa Sveučilišta u Rijeci uključeni su Rektorat, Pomorski fakultet, Tehnički fakultet i Fakultet informatike i digitalnih tehnologija, uz niz hrvatskih partnera iz gospodarstva, razvojnih agencija i drugih organizacija.

Posebnu ulogu imali su partneri iz Antwerpena, čiji pomorski inovacijski ekosustav Vukelić opisuje kao jedan od najrazvijenijih na svijetu.

„Njihova uloga bila je da nam pokažu kako su oni riješili izazove s kojima se mi sada suočavamo, a to je kako se povezuju luka, sveučilište i tvrtke, kako se financira put od laboratorija do tržišta. Ta je razmjena, po mom sudu, bila jednako vrijedna kao i sama tehnologija“, kaže.

Projekt završava, ali rezultati ostaju

Projekt se približava završetku, ali njegovi rezultati ne bi trebali nestati s posljednjim projektnim izvještajem.

Ostaju VR model širenja požara u strojarnici i pripadajuća oprema, digitalni blizanac za upravljanje energijom te AI modeli za sigurnu i autonomnu plovidbu. Ostaju i znanstveni radovi, javno dostupni rezultati i metodologija koju će drugi moći dalje razvijati.

Vukelić ipak posebno izdvaja još nešto – ljude i veze koje su tijekom četiri godine stvorene između akademske zajednice, gospodarstva te javnog i civilnog sektora.

Za Rijeku je to posebno važno jer se, kaže, pojam pomorskog grada više ne može svesti samo na brodove i luku.

„INNO2MARE je pomogao da se ovdje složi ekipa koja može ravnopravno raditi s Antwerpenom i Ljubljanom, i to na temama koje su za europsko pomorstvo trenutno najvažnije – digitalna i zelena tranzicija“, ističe.

Dio kompetencija koje su se prije tražile izvan Hrvatske sada se može razvijati i u Rijeci. Pomorci bi trebali dobiti mogućnost realističnijeg protupožarnog treninga bez rizika stvarne vježbe, dok bi razvijena AI rješenja trebala pomoći sektoru u prijelazu prema autonomnoj plovidbi.

„Kroz popularizacijske aktivnosti provedene u protekle četiri godine nadamo se da smo mladim ljudima otvorili oči da pomorstvo i brodogradnja više nisu arhaični poslovi, već industrija koja velikim koracima grabi u tehnološku budućnost, a tu budućnost pomažu oblikovati i riječki stručnjaci“, zaključuje Vukelić.

Iza projekta stoji šira europska politika inovacija

INNO2MARE teško bi bilo provesti u ovom opsegu bez europskog financiranja. Projekt je financiran kroz Obzor Europa, glavni program Europske unije za istraživanje i inovacije za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

U oblikovanju tog programa važnu je ulogu imao Europski parlament. Zastupnici su u travnju 2021. odobrili Obzor Europa, nakon što je Parlament u pregovorima o višegodišnjem proračunu EU-a osigurao dodatna sredstva i za istraživanje. Program podupire europsku znanost, istraživanja i inovacije te traženje odgovora na velike izazove poput klimatskih promjena i digitalne transformacije.

Jedan od ciljeva europske politike istraživanja i inovacija je i jačanje kapaciteta zemalja koje zaostaju u tom području. INNO2MARE financiran je kroz poziv „Excellence Hubs“, čiji je cilj jačanje regionalnih inovacijskih ekosustava povezivanjem akademske zajednice, poduzeća, javnih vlasti i civilnog društva.

Takav pristup INNO2MARE primjenjuje kroz suradnju fakulteta, tvrtki te javnog i civilnog sektora, dok se istraživačke i inovacijske aktivnosti testiraju kroz tri konkretna pilot-projekta: od VR treninga za požar na brodu do umjetne inteligencije za upravljanje energijom i sigurniju plovidbu.

„Bez europskog financiranja ovog projekta jednostavno ne bi bilo. Riječ je o istraživanju koje traje četiri godine, zahtijeva skupu opremu, računalne i ljudske resurse“, ističe Vukelić.

Dodaje da im je Obzor Europa omogućio i ono što je u istraživanju posebno važno – prostor za isprobavanje novih rješenja prije nego što ona budu spremna za tržište.

„Obzor Europa nam je omogućio i nešto što se teško kupuje, a to je pravo da nešto isprobamo i da to ne uspije iz prve, što je bit istraživačkog rada“, zaključuje.

#europeforus

Objava Požar u strojarnici bez vatre i rizika: Riječki stručnjaci napravili nešto što dosad nitko nije pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Zato 12 novih električnih autobusa koje je Libertas predstavio u svom sjedištu u Komolcu nije posebno zanimljivo samo zato što se radi o vozilima na struju.

Puno je važnije što njihov dolazak govori o smjeru u kojem Dubrovnik pokušava razvijati javni prijevoz: kao sustav koji mora biti dovoljno pouzdan, dostupan i ugodan da ga građani stvarno žele koristiti, ali i dovoljno čist da dodatno ne opterećuje grad koji već ima ozbiljan problem s prometnim pritiskom.

Libertas je kroz projekt „Elektrifikacija javnog autobusnog prijevoza“ nabavio 12 potpuno električnih niskopodnih autobusa MAN Lion’s City 12E. Ukupna vrijednost projekta iznosi 10,49 milijuna eura, od čega je 8,394 milijuna eura, odnosno 80 posto, osigurano bespovratnim sredstvima Europske unije kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026., odnosno NextGenerationEU.

S dodatna dva električna autobusa financirana kroz ITU mehanizam, Dubrovnik bi trebao imati ukupno 14 novih električnih autobusa, a nova vozila uključivat će se u redovni promet na svim gradskim linijama Libertasa.

Novi vozni park za grad s velikim prometnim pritiskom

Novi autobusi mogu prevesti najmanje 75 putnika, a baterijski sustav omogućuje domet od najmanje 360 kilometara, što ih čini prilagođenima svakodnevnom prometovanju na gradskim linijama.

„Novi autobusi dugi su oko 12 metara i široki 2,5 metara, mogu prevesti najmanje 75 putnika, od čega je 28 sjedećih mjesta, a opremljeni su elektromotorom snage 160 kW trajno i do 230 kW maksimalno. Baterijski sustav omogućuje domet od najmanje 360 kilometara, dok je i nakon deset godina korištenja predviđen domet od najmanje 300 kilometara. Autobusi imaju dva mjesta za punjenje, sprijeda i straga, što omogućuje jednostavnije i fleksibilnije punjenje vozila“, istaknuo je direktor Libertasa Pero Milković.

Te brojke postaju zanimljivije tek kada ih se stavi u kontekst svakodnevnog korištenja. Električni autobus u Dubrovniku mora raditi cijeli dan, u gradu s usponima, ljetnim temperaturama, velikim brojem putnika i linijama koje povezuju povijesnu jezgru, stambena naselja i prigradska područja. No odluka o elektrifikaciji u Libertasu nije donesena samo zbog tehnologije ili smanjenja emisija.

„Inicijativa za nabavu 12 električnih autobusa proizašla je iz potrebe za daljnjom modernizacijom voznog parka i podizanjem kvalitete javnog prijevoza, prije svega za naše građane i putnike. Za Libertas ovo predstavlja važan iskorak prema sigurnijem, pouzdanijem i učinkovitijem prijevozu, uz racionalnije korištenje resursa i smanjenje operativnih troškova.

Posebna pažnja posvećena je sigurnosti, od suvremenih sustava pomoći vozaču, kamera i nadzora prostora oko vozila do rješenja koja dodatno štite putnike, pješake i ostale sudionike u prometu. Vodilo se računa i o potrebama slijepih i slabovidnih osoba te osoba smanjene pokretljivosti, kako bi javni prijevoz bio što sigurniji, pristupačniji i jednostavniji za sve korisnike.

Vjerujemo da će naši putnici prepoznati prednosti suvremenijih vozila, veće udobnosti i kvalitetnije usluge. U konačnici, ovo nije samo ulaganje u nova vozila i tehnologiju, nego prije svega ulaganje u naše građane, putnike i budućnost javnog prijevoza u Dubrovniku“, kaže Milković.

Za putnika je važnije koliko je prijevoz stvarno dostupan

Upravo se taj dio najbolje vidi na detaljima koje će putnici koristiti svaki dan. Autobusi su potpuno niskopodni i prilagođeni osobama smanjene pokretljivosti, roditeljima s dječjim kolicima te osobama u invalidskim kolicima. Imaju preklopnu rampu, poseban prostor za kolica i funkciju spuštanja vozila na stajalištu radi lakšeg ulaska i izlaska.

Za stariju osobu, roditelja s dječjim kolicima ili osobu smanjene pokretljivosti upravo takvi detalji mogu biti razlika između toga je li javni prijevoz stvarno dostupan ili samo formalno postoji.

Vozila su opremljena i sustavima za zvučnu najavu stanica, klimatizacijom te nizom sigurnosnih tehnologija koje pomažu vozaču i dodatno štite putnike, pješake i bicikliste.

Autobusi bez punionica bili bi prilično skup ukras

Projekt nabave autobusa nastavak je zasebnog projekta izgradnje infrastrukture za njihovo punjenje, završenog 31. srpnja 2026. Vrijednost projekta „Infrastruktura za punjenje e-autobusa“ iznosi 1,138 milijuna eura, od čega je 909.600 eura osigurano sredstvima Europske unije. Na lokaciji Ogarići izgrađeno je šest punionica. Milković je najavio da bi već iduće sezone mogle biti izgrađene još dvije punionice, vrijedne oko 2,5 milijuna eura.

To je dobar primjer koliko se tranzicija javnog prijevoza prema električnim vozilima razlikuje od obične kupnje novih autobusa. Vozilo je samo jedan dio sustava. Iza njega moraju postojati punionice, dovoljan priključni kapacitet, raspored punjenja, obučeni vozači i tehničko osoblje te organizacija koja može osigurati da autobus ujutro izađe na liniju s dovoljno energije za cijelu smjenu.

Elektrifikacija sama po sebi ne rješava promet

Dolazak novih autobusa važan je dio modernizacije voznog parka, ali elektrifikacija sama po sebi ne rješava dubrovački prometni problem. Električni autobus i dalje može stajati u gužvi jednako dugo kao dizelski. Ne smanjuje broj automobila na cesti samim time što je tih i nema ispušnu cijev.

Pravi učinak pojavljuje se tek ako kvalitetniji javni prijevoz postane dovoljno privlačan da dio ljudi odluči automobil ostaviti kod kuće. Baš iz tog razloga su dostupnost, pouzdanost, učestalost linija i kvaliteta samog iskustva putovanja jednako važni kao i vrsta pogona.

Upravo to posljednjih godina pokušava postići i Europska unija

Dubrovnikova nabava nije izoliran projekt, nego se uklapa u puno širi europski zaokret prema javnom prijevozu s nultim emisijama. Financijski temelj predstavlja Mehanizam za oporavak i otpornost, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća. Zelena tranzicija postavljena je kao jedno od ključnih područja ulaganja instrumenta NextGenerationEU.

Politički smjer dodatno je definiran u Rezoluciji Europskog parlamenta o novom okviru EU-a za urbanu mobilnost iz svibnja 2023. godine. Parlament u njoj naglašava potrebu za učinkovitim, pouzdanim, uključivim i cjenovno dostupnim javnim prijevozom te za snažnijom potporom prijevozu s nultim i niskim emisijama.

Takva ulaganja pritom nisu zamišljena samo kao način smanjenja emisija. Europski parlament razvoj modernog javnog prijevoza povezuje i sa smanjenjem prometnih gužvi, povećanjem sigurnosti i dostupnosti te poboljšanjem kvalitete života u gradovima.

Europski parlament podržao je i strože ciljeve za smanjenje emisija novih teških vozila, prema kojima bi novi gradski autobusi od 2035. trebali biti vozila s nultim emisijama.

Dubrovnik tako s novih 14 električnih autobusa ne radi nešto što će za desetak godina izgledati posebno futuristički. Radi ono prema čemu se cijeli europski sustav javnog prijevoza već kreće.

Važan korak prema modernijem javnom prijevozu

Dolazak 12 novih električnih autobusa zato nije samo zamjena jednog tipa vozila drugim. U kombinaciji s novom infrastrukturom za punjenje, dodatna dva električna autobusa koja dolaze kroz ITU mehanizam i nastavkom obnove voznog parka, Libertas postupno gradi sustav javnog prijevoza koji je tiši, dostupniji, energetski učinkovitiji i prilagođeniji potrebama putnika.

Za Dubrovnik, grad u kojem prometni pritisak već godinama snažno utječe na svakodnevni život, takav iskorak ima posebno značenje. Kvalitetniji javni prijevoz može istodobno smanjivati emisije i buku, povećavati sigurnost i pristupačnost te građanima ponuditi bolju alternativu osobnom automobilu.

Upravo u tome leži širi značaj projekta. Elektrifikacija Libertasa nije završetak modernizacije javnog prijevoza, nego jedna od njezinih važnijih etapa. S ukupno 14 novih električnih autobusa Dubrovnik ulazi u skupinu gradova koji europske ciljeve zelene urbane mobilnosti već pretvaraju u vrlo konkretnu svakodnevicu, na gradskim ulicama i linijama koje svakodnevno koriste njegovi građani i posjetitelji.

Objava Libertas je dobio 12 električnih autobusa. Dubrovniku bi to moglo promijeniti puno više od voznog parka pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Protezat će se praktički cijelom županijom: od Preka i Pašmana, preko Biograda na Moru, Pakoštana i Ražanca, do Zemunika Donjeg, Starigrada i Gračaca.

Sama brojka od 11 elektrana zvuči kao još jedan projekt zelene tranzicije kakvih smo se posljednjih godina naslušali. No zanimljiviji dio projekta APOLLO nije samo u tome što će javne zgrade dobiti solarne panele, nego u pokušaju da se promijeni način na koji javni sektor razmišlja o energiji.

Ideja je da škole, općine i druge ustanove više ne budu isključivo potrošači električne energije, nego da dio energije same proizvode, prate koliko je troše i, što je posebno važno, počnu funkcionirati kao dio zajedničkog energetskog sustava. U Zadarskoj županiji zato bi u sklopu APOLLO-a trebala biti osnovana i energetska zajednica u sektoru javnih zgrada. Riječ je o pilot-projektu kojim će se testirati može li se više javnih institucija povezati tako da energijom ne upravljaju svaka zasebno, nego kao dio šire zajednice.

U najjednostavnijem scenariju to otvara prilično logično pitanje: ako jedna javna zgrada u nekom trenutku proizvodi više električne energije nego što joj treba, može li taj višak koristiti druga ustanova kojoj je energija u tom trenutku potrebna? Upravo je to jedan od ključnih dijelova projekta, objašnjava naša sugovornica, Marina Dujmović Vuković, ravnateljica Agencije za razvoj Zadarske županije ZADRA NOVA.

„Osnovna ideja jest upravo ta da energija koja se proizvede na jednom objektu, a na njemu se ne može u cijelosti potrošiti, bude raspoloživa drugom članu zajednice. Način raspodjele energije, odgovornosti članova i upravljanje zajednicom detaljno će se urediti tijekom postupka osnivanja“, objašnjava ravnateljica Marina Dujmović Vuković.

Energetske zajednice koje povezuju javne ustanove još su vrlo rijetke, pa će se kroz APOLLO zapravo testirati kako takav model funkcionira u stvarnim uvjetima. Slična energetska zajednica osniva se i u Mostaru, što će omogućiti usporedbu iskustava između dviju država s različitim regulatornim i organizacijskim uvjetima.

Trenutačno je u tijeku nabava vanjskog stručnjaka koji će, uzimajući u obzir planirani sastav zajednice, potrošnju i proizvodnju energije te postojeći regulatorni okvir, predložiti najpovoljniji model njezina osnivanja i djelovanja. U početku bi zajednica trebala okupiti manji broj članova kako bi se model mogao lakše uspostaviti, provjeriti u praksi i prilagoditi prije njegova širenja.

Projekt APOLLO provodi se od srpnja 2024. do siječnja 2027. godine, a ukupno vrijedi nešto više od 2,26 milijuna eura. Europska unija financira 85 posto ukupne vrijednosti, odnosno oko 1,92 milijuna eura.

Velik dio pripremnog posla već je završen. Izrađene su potrebne analize i projektna dokumentacija, provedeni postupci nabave, odabran izvođač i potpisan ugovor za izgradnju svih 11 fotonaponskih elektrana u Zadarskoj županiji.

„U Zadarskoj županiji u sljedećim tjednima očekujemo početak ugradnje fotonaponskih elektrana. To je ujedno dio projekta koji će javnosti biti najvidljiviji, iako mu je prethodilo mnogo pripremnog rada. Planirano je da svih jedanaest fotonaponskih elektrana bude završeno do sredine siječnja 2027. godine“, kaže Dujmović Vuković.

Partneri uz Agenciju ZADRA NOVA su Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Razvojna agencija Županije Zapadnohercegovačke HERAG i Grad Mostar iz Bosne i Hercegovine te Općina Tivat iz Crne Gore.

Zato se APOLLO ne provodi samo u Zadarskoj županiji. U sklopu projekta planirane su ukupno 22 fotonaponske elektrane – 11 u Hrvatskoj, deset u Bosni i Hercegovini te jedna u Crnoj Gori. Energetske zajednice trebale bi biti osnovane u Zadarskoj županiji i Mostaru, što će omogućiti da se sličan model istodobno testira u različitim sustavima i regulatornim okolnostima.

Koliko će javne zgrade stvarno uštedjeti?

Za Zadarsku županiju ipak je ključno pitanje što će cijeli projekt značiti nakon što paneli završe na krovovima. Jer fotonaponska elektrana sama po sebi nije naročito revolucionarna tehnologija. Puno je važnije koliko će energije proizvesti, koliko će računi javnih ustanova zbog nje pasti i hoće li se pokazati da javne zgrade mogu zajednički upravljati energijom umjesto da svaka za sebe kupuje struju iz mreže.

Sve lokacije utvrđene su još tijekom pripreme projektne prijave, a projekti za postavljanje fotonaponskih elektrana izrađeni su tijekom 2024. godine. Snaga svake elektrane prilagođena je tehničkim mogućnostima konkretnog objekta i njegovoj potrošnji, pa će se očekivana proizvodnja razlikovati od lokacije do lokacije.

Na nekim objektima očekuje se da će fotonaponska elektrana pokriti vrlo velik dio godišnjih potreba za električnom energijom, dok bi pojedine lokacije mogle imati i proizvodne viškove.

„Važno je ipak pojasniti da proizvodnja energije na godišnjoj razini ne znači automatski da će račun za električnu energiju biti jednak nuli. Konačna ušteda ovisit će o tome kada se energija proizvodi i troši, koliko se energije iskoristi na samom objektu, kao i o mrežnim naknadama i drugim sastavnicama računa. Naš je cilj da se kroz energetsku zajednicu proizvodni viškovi ne promatraju izolirano, već da ih, u skladu s pravilima i odabranim modelom, mogu koristiti drugi članovi zajednice“, ističe ravnateljica Agencije ZADRA NOVA.

Upravo zato energetska zajednica postaje važnija od samih panela. Ako se proizvedeni višak na jednoj lokaciji može iskoristiti na drugoj, energija se više ne promatra samo na razini pojedine zgrade, nego cijele skupine javnih institucija.

Namjerno različiti uvjeti od Gračaca do Pašmana

Projekt pritom obuhvaća područja koja se međusobno prilično razlikuju. Preko i Pašman imaju sasvim drukčije energetske i infrastrukturne okolnosti od Gračaca ili Zemunika Donjeg, jednako kao što se potrebe turističkog Biograda razlikuju od potreba manjih mjesta u zaleđu. I to nije slučajnost.

Lokacije su odabrane na temelju raspoloživih javnih objekata, njihovih tehničkih mogućnosti i potreba, ali je bilo važno obuhvatiti i različite dijelove Zadarske županije – otoke, priobalje, Ravne kotare i planinski dio.

„Time želimo pokazati da fotonaponske elektrane nisu rješenje namijenjeno samo obalnim područjima s najvećim brojem sunčanih sati. Gračac, primjerice, ima drukčije klimatske uvjete od Zadra, Preka ili Pašmana, ali to ne znači da ulaganje u fotonaponsku elektranu ondje ne može biti opravdano. Za svaku lokaciju važno je promatrati očekivanu proizvodnju, potrošnju objekta i tehničke uvjete“, kaže Dujmović Vuković.

Upravo bi razlike među lokacijama trebale dati vrijedne podatke o tome koliko se energije proizvodi u različitim uvjetima, koliko je pojedini objekt može sam potrošiti i gdje nastaju viškovi.

Na području Preka i Pašmana bit će postavljeni i uređaji za praćenje potrošnje energije. Takvi podaci trebali bi omogućiti precizniju sliku kada se energija troši, gdje nastaju najveća opterećenja i koliko se vlastitom proizvodnjom iz solarnih elektrana može pokriti stvarna potrošnja.

„Upravo će nam različitost lokacija omogućiti usporedbu rezultata. Moći ćemo pratiti koliko se energije proizvodi u različitim uvjetima, koliko se koristi na samom objektu i gdje nastaju viškovi. Takvi podaci bit će važni i za budući razvoj energetske zajednice. Ona će povezivati objekte koji nemaju jednake obrasce proizvodnje i potrošnje, a upravo se u tim razlikama može nalaziti prostor za bolje zajedničko korištenje energije“, objašnjava Dujmović Vuković.

Projekt nije samo o proizvodnji struje

APOLLO uključuje i prometni dio. Projektom su već nabavljena četiri plug-in hibridna vozila, od kojih su dva namijenjena Agenciji ZADRA NOVA i Zadarskoj županiji.

U Zadru će biti postavljene i dvije električne punionice, još dvije u Bosni i Hercegovini te jedna u Tivtu. U Tivtu je nabavljen i električni autobus čija se isporuka očekuje uskoro, a trebao bi povezivati zračnu luku s centrom grada.

Uz infrastrukturu, planirane su edukacije donositelja odluka, energetskih stručnjaka i šire javnosti te digitalni alat s informacijama i sadržajima o obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti. Sve to, međutim, ima smisla samo ako projekt nastavi živjeti i nakon siječnja 2027. godine.

Što kada europski projekt formalno završi?

Jedan od kroničnih problema velikih infrastrukturnih i razvojnih projekata nije nužno kako ih izgraditi dok postoji projektni rok i osiguran europski novac, nego što s njihovim rezultatima napraviti kada projekt formalno završi. U slučaju APOLLO-a upravo bi tada trebao početi najzanimljiviji dio priče.

„Projekt APOLLO administrativno završava u siječnju 2027. godine, ali rezultati ostaju. Upravo bi energetska zajednica tada trebala početi djelovati u punom smislu. Projekt nam omogućava njezino osnivanje i uspostavljanje početnog modela, dok će se rezultati moći vidjeti tek kroz njezin daljnji rad“, kaže Dujmović Vuković.

U početku će zajednicu činiti manji broj osnivača i članova, a nakon što se model provjeri u praksi, uključivanje bi trebalo biti ponuđeno i drugim zainteresiranim javnopravnim tijelima koja ispunjavaju potrebne uvjete.

„Cilj je postupno povećavati broj članova kako bi se proizvodnja i potrošnja energije unutar zajednice što bolje uskladile. Način upravljanja, donošenja odluka, uključivanja novih članova i pokrivanja troškova bit će uređen osnivačkim aktima i pravilima zajednice“, objašnjava ravnateljica Agencije ZADRA NOVA. Važno je i da zajednica nije zamišljena kao komercijalni projekt.

„Energetska zajednica neće se osnivati radi ostvarivanja dobiti. Njezina je svrha omogućiti članovima bolje korištenje lokalno proizvedene energije, smanjiti troškove i ostvariti okolišne i društvene koristi. Istodobno mora imati održiv način financiranja svojih redovitih troškova kako bi mogla dugoročno funkcionirati“, kaže Dujmović Vuković.

Na tržišnu cijenu električne energije javne ustanove ne mogu izravno utjecati. Ali mogu utjecati na to kako koriste energiju koju same proizvode.

„Na tržišnu cijenu energije ne možemo izravno utjecati, ali možemo bolje upravljati energijom koju sami proizvodimo. Povezivanjem javnih objekata i dijeljenjem raspoložive energije možemo smanjiti izloženost promjenama cijena i dio sredstava koja danas odlaze na energiju zadržati unutar javnog sustava“, zaključuje Dujmović Vuković.

Od pojedinačnih panela prema zajedničkom energetskom sustavu

Projekt APOLLO nije prvi put da Agencija ZADRA NOVA pitanje energije promatra šire od pojedinačne investicije. Nastavlja se na iskustva projekta IRENE, kroz koji su se već razvijala rješenja vezana uz energetsku učinkovitost i obnovljive izvore. Ako se sadašnji pilot pokaže uspješnim, njegov najvažniji rezultat zato možda neće biti samo 11 novih solarnih elektrana.

Bit će to odgovor na puno zanimljivije pitanje: može li javni sektor od klasičnog kupca energije postati njezin aktivni proizvođač i može li se model koji se sada testira u Zadarskoj županiji primijeniti i drugdje u Hrvatskoj?

Projekt APOLLO pritom je vrlo konkretan lokalni nastavak politike koju je Europski parlament posljednjih godina snažno gurao kroz europsko energetsko i kohezijsko zakonodavstvo. Jedna od važnijih promjena bila je ideja da energetska tranzicija ne ostane rezervirana samo za velike proizvođače i energetske kompanije, nego da u njoj aktivnu ulogu dobiju građani, lokalne vlasti i javne institucije.

Europski parlament je kroz Direktivu o obnovljivoj energiji sudjelovao u stvaranju pravnog okvira za energetske zajednice, kojima je omogućeno zajednički proizvoditi, koristiti, skladištiti i prodavati energiju iz obnovljivih izvora. Parlament je pritom tijekom pregovora posebno zagovarao jačanje prava potrošača na vlastitu proizvodnju energije i uključivanje u zajednice obnovljive energije.

Taj je smjer dodatno ugrađen u europsku kohezijsku politiku za razdoblje 2021.–2027. Uredbom o Europskom fondu za regionalni razvoj, koju su donijeli Europski parlament i Vijeće, među prioritetima financiranja našli su se energetska učinkovitost, smanjenje emisija stakleničkih plinova, obnovljivi izvori i razvoj lokalnih energetskih sustava.

Upravo je taj zakonodavni i financijski okvir otvorio prostor da se ideje poput energetskih zajednica iz europskih direktiva pretvore u konkretne projekte na terenu.

APOLLO je jedan od njih. Financira se kroz Interreg VI-A IPA program Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2021.–2027., a u Zadarskoj županiji europski regulatorni koncept sada dobiva vrlo opipljiv oblik: 11 fotonaponskih elektrana i pilot energetsku zajednicu javnih zgrada.

Ako model uspije, stvarni rezultat projekta neće biti samo struja proizvedena na krovovima javnih zgrada. Bit će to sustav u kojem energija proizvedena na jednom javnom objektu više ne mora završavati kao njegov izolirani višak, nego može postati resurs cijele zajednice.

Objava Zadarska županija gradi 11 solarnih elektrana. Puno je zanimljivije što planira napraviti s proizvedenom strujom pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Zato se mijenja i način razmišljanja o zaštiti od poplava. Nije dovoljno reagirati tek kada voda stigne do naselja. Važno je pokušati dio vode ranije usporiti, privremeno zadržati i omogućiti joj da se postupno upije u tlo. Tu priroda može biti dio rješenja.

Upravo na tom principu temelji se projekt AcquaGuard, koji povezuje dvije regije – Karlovačku županiju, kao izrazito riječno područje s dugogodišnjim iskustvom poplava, i Veneto, s posebnim naglaskom na Venecijansku lagunu.

“Projekt nije osmišljen tako da ponudi jedno univerzalno rješenje niti da rješenja temeljena na prirodi postavi kao zamjenu za nasipe, retencije i druge postojeće sustave zaštite. Njegova je vrijednost u tome što daje podatke, način rada i alate s pomoću kojih možemo procijeniti gdje takva rješenja imaju smisla i kako ih povezati s postojećom zaštitom. Jednostavno rečeno, cilj je bolje pripremiti prostor prije sljedećeg ekstremnog događaja”, pojašnjava nam voditeljica projekta i savjetnica Javne ustanove Regionalne razvojne agencije Karlovačke županije, Antonija Vučić.

Kako donijeti pravu odluku?

Jedan od konkretnih problema koji je prepoznat jest to što donositelji odluka još uvijek nemaju dovoljno jednostavan i praktičan alat koji bi im pomogao brzo i kvalitetno procijeniti poplavni rizik te odlučiti koje rješenje temeljeno na prirodi ima najviše smisla za određenu lokaciju.

Klimatske promjene dodatno otežavaju taj posao jer su ekstremni događaji sve teže predvidivi. Klasični sustavi zaštite od poplava i dalje su nužni, ali mogu se nadopuniti rješenjima koja vodu usporavaju i zadržavaju prije nego što stigne do naselja i infrastrukture.

Drugim riječima, nije dovoljno znati da neki prostor ima problem s vodom. Potrebno je razumjeti o kakvom se riziku radi, što je na tom području ugroženo, kakvi su uvjeti na terenu i koja bi se rješenja mogla primijeniti. Tek tada se može procijeniti treba li, primjerice, razmatrati kišni vrt, bioretencijsku površinu, obnovu močvare ili neko drugo rješenje.

“AcquaGuard zato razvija metodologiju, podatke i alate koji bi trebali pomoći upravo u tom procesu – od prepoznavanja i procjene rizika do usporedbe mogućih rješenja i odabira onoga koje najbolje odgovara konkretnoj lokaciji.

Cilj je da se odluke ne donose ‘od oka’ ili samo zato što se neko rješenje pokazalo uspješnim drugdje, nego brže, sustavnije i na temelju podataka. Prirodna rješenja pritom nisu zamjena za nasipe, retencije i druge postojeće sustave zaštite, nego njihova moguća nadopuna tamo gdje za to postoje odgovarajući uvjeti”, pojašnjava voditeljica projekta Vučić.

Svako područje ima svoje posebnosti

AcquaGuard polazi od toga da svako područje ima svoje posebnosti. Zato se ne preuzima jednostavno rješenje koje se pokazalo dobrim u nekom drugom gradu ili državi.

Najprije se utvrđuje gdje postoji opasnost od poplava, što je na tom području ugroženo i koliko je prostor osjetljiv. Zatim se procjenjuje koja bi rješenja temeljena na prirodi najbolje odgovarala uvjetima Karlovačke županije.

To je važno jer poplave nisu svugdje iste i nisu povezane samo s izlijevanjem rijeka. Probleme mogu uzrokovati i vrlo jaka kiša, bujične vode, podzemne vode ili situacije kada tlo i sustavi odvodnje jednostavno ne mogu primiti svu vodu u kratkom vremenu.

Ono što odgovara Venecijanskoj laguni ne mora odgovarati Karlovačkoj županiji. No može se prenijeti način rada – kako prepoznati problem, usporediti mogućnosti i odabrati rješenje koje najbolje odgovara konkretnom prostoru.

Luščić i Jamadol kao testne lokacije

U ovom su projektu analizirane su dvije urbane testne lokacije na području Karlovca – Luščić i Jamadol. One nisu odabrane zato što se nalaze neposredno uz rijeke, nego zato što na njima možemo pokazati kako se rješenja temeljena na prirodi mogu koristiti i za upravljanje oborinskim vodama u urbanom prostoru.

“Ista metodologija može se u budućnosti primijeniti i na područjima uz karlovačke rijeke – Kupu, Koranu, Mrežnicu ili Dobru – tamo gdje analiza rizika i uvjeti na terenu pokažu da bi takva rješenja mogla imati smisla. To mogu biti zelene površine uz vodotoke, prostor za privremeno zadržavanje vode ili druga prirodna rješenja koja bi nadopunila postojeće sustave zaštite od poplava.

Na primjerima Luščića i Jamadola sada možemo puno konkretnije vidjeti kako se od prepoznavanja problema dolazi do mogućeg rješenja – gdje bi se ono moglo smjestiti, čemu bi služilo, koliku bi površinu zauzimalo, koliko bi okvirno koštalo i što još treba napraviti prije moguće realizacije”, ističe voditeljica projekta Vučić.

Kako bi takvo rješenje izgledalo u praksi?

Studija koncepta za Luščić predviđa približno 1.100 četvornih metara bioretencijskih površina – posebno oblikovanih zelenih površina koje mogu prihvatiti i zadržati kišnicu – te oko 560 četvornih metara kišnog vrta u sklopu buduće javne zelene površine.

Građanima takav prostor na prvi pogled ne bi izgledao kao infrastruktura za zaštitu od poplava. Vidjeli bi uređenu zelenu površinu, biljke i ugodan prostor za boravak. No tijekom jake kiše taj bi prostor imao dodatnu ulogu: primio bi dio vode, privremeno je zadržao i omogućio joj da sporije otječe ili se postupno upije u tlo.

Jamadol je drugačiji primjer jer ondje već postoji retencija. Razmatra se kombinacija kišnog vrta, zelenog koridora, terasiranja i stabilizacije pokosa te njihovo povezivanje s postojećim sustavom zadržavanja vode.

“Važno je naglasiti da Luščić i Jamadol nisu unaprijed određene buduće investicije, nego testne lokacije na kojima su mogućnosti detaljnije razrađene. Projekt je pokazao što bi se na tim lokacijama moglo napraviti i koje bi korake trebalo poduzeti ako se odluči ići prema realizaciji.

Time smo se od opće ideje o rješenjima temeljenima na prirodi pomaknuli prema dva konkretna primjera koji mogu poslužiti kao osnova za daljnje planiranje i eventualna buduća ulaganja”, napominje voditeljica projekta Vučić.

Priprema terena za buduća ulaganja

Važno je da projekt ne završava samo na ideji. AcquaGuard otkriva način kako prepoznati problem, procijeniti koje bi rješenje imalo smisla na određenom prostoru i što je sve potrebno napraviti prije nego što se krene u ulaganje.

Luščić i Jamadol u tom su smislu poslužili kao testne lokacije na kojima je taj pristup primijenjen na konkretnom prostoru. Pokazalo se kako se od početne analize može doći do prijedloga mogućeg zahvata, njegove prostorne razrade i okvirne procjene troškova.

“Sljedeći korak, ako za to postoji interes nadležnih institucija i lokalne zajednice, jest detaljnija priprema – dodatne provjere na terenu, izrada projektne dokumentacije, preciznije definiranje troškova i održavanja te pronalazak odgovarajućeg izvora financiranja.

Dakle, AcquaGuard daje osnovu da se buduća ulaganja ne planiraju nasumično, nego postupno, na temelju podataka i stvarnih potreba prostora”, kaže Vučić.

Cilj je smanjiti rizik i štetu

Krajnji je cilj smanjiti rizik i moguće štete za ljude, kuće, gospodarstvo, poljoprivredu i infrastrukturu te učiniti prostor otpornijim na poplave.

No važno je biti realan: jedan kišni vrt ili jedna zelena površina sami ne mogu riješiti poplavni rizik Karlovca ili cijele županije. Najveći učinak postiže se kada se više različitih mjera poveže u cjelinu.

Prirodna rješenja pritom mogu donijeti i druge koristi – više zelenila, ugodnije temperature tijekom vrućina, kvalitetniji javni prostor i veću otpornost na druge posljedice klimatskih promjena.

Da podaci ne ostanu samo na papiru

Cilj nije stvoriti još jednu bazu podataka koja će nakon završetka projekta ostati neiskorištena. Ideja je povezati podatke o poplavnom riziku s mogućim rješenjima i institucijama dati jednostavniji način za procjenu što bi na određenom području imalo najviše smisla.

Taj se proces ne odvija samo unutar projektnog tima. I na hrvatskoj i na talijanskoj strani uključeni su stručnjaci iz znanstvenih i javnih institucija, predstavnici struke, studenti i mladi znanstvenici, udruge i građani. Na hrvatskoj strani među uključenima su, primjerice, Hrvatske vode i Hrvatske šume. Tako se stručni podaci povezuju s iskustvom ljudi koji poznaju teren i svakodnevne potrebe zajednice.

Jednako je važno da rezultati projekta budu dostupni i nakon njegova završetka. Dokumenti u kojima će biti opisana razvijena metodologija i način njezine primjene bit će dostupni relevantnim institucijama i dionicima te će im biti izravno dostavljeni kako bi ih mogli koristiti u svom budućem radu i planiranju.

Dio projektnih rezultata, stručnih materijala i edukativnih videa već je sada javno dostupan za preuzimanje na službenoj stranici projekta AcquaGuard u okviru programa Interreg Italija – Hrvatska.

Što Karlovac može naučiti od Italije?

Jedna od najvećih vrijednosti prekograničnog projekta jest to što hrvatski i talijanski partneri rade u vrlo različitim uvjetima. Karlovačka županija suočava se prvenstveno s riječnim i urbanim poplavama, dok talijanski partneri rade u osjetljivom području Veneta i Venecijanske lagune.

U Italiji se razmatraju, primjerice, obnova slanih močvara, morske vegetacije, zaštitne zelene zone uz obalu i urbana zelena infrastruktura. Takva se rješenja, naravno, ne mogu jednostavno preslikati na naše područje.

Ono što možemo prenijeti jesu iskustvo i način razmišljanja – kako prirodne procese koristiti za bolje upravljanje vodom i ublažavanje posljedica ekstremnih događaja. Vrijednost suradnje nije u kopiranju tuđeg rješenja, nego u tome da iz tuđeg iskustva lakše pronađemo ono koje odgovara nama.

Slična rješenja već postoje i u Hrvatskoj

Karlovac nije prvi grad koji razvija plavo-zelena rješenja u urbanim sredinama. Jedan od poznatijih primjera je Pula, gdje se kišni vrtovi i slična rješenja koriste za prihvat i upravljanje oborinskim vodama u urbanom prostoru.

U Zagrebu su za pojedina gradska područja i vodotoke analizirane mogućnosti primjene rješenja koja bi istodobno mogla zadržavati i pročišćavati vodu te omogućiti njezino korisnije upravljanje.

To je posebno zanimljivo u kontekstu sušnih razdoblja jer se voda iz vlažnijih razdoblja može promatrati i kao resurs za vegetaciju i zelene površine.

Takvi primjeri pokazuju da rješenja temeljena na prirodi, odnosno Nature-based Solutions (NbS), nisu samo tema zaštite od poplava. Riječ je o širem upravljanju vodom i prostorom te prilagodbi klimatskim promjenama.

Inspirativni primjeri iz Europe i svijeta

U Europi postoji još više primjera koji pokazuju koliko različita rješenja temeljena na prirodi mogu izgledati u praksi. Neke od njih projektni tim iz Karlovca imao je priliku upoznati i tijekom stručnog posjeta Engleskoj u lipnju 2026. godine, posvećenog Natural Flood Managementu, odnosno upravljanju poplavnim rizikom uz oslanjanje na prirodne procese.

“Na području Warwickshirea upoznali smo primjer obnove prirodnije dinamike vodotoka i ponovnog povezivanja rijeke s urbanim poplavnim područjem. Takav pristup nastoji vodi ponovno dati više prostora i obnoviti prirodne funkcije riječnog sustava.

Posebno je zanimljiv Stroud, gdje se Natural Flood Management provodi na razini sliva. Ondje se primjenjuju različite intervencije, uključujući velike drvene strukture i preusmjeravanje površinskog otjecanja, kojima se voda usporava prije nego što stigne do nizvodnih naselja. Neke od tih struktura na terenu su više od deset godina, pa se može vidjeti kako se s vremenom uklapaju u prirodni okoliš i utječu na tok vode, sedimente i oblik vodotoka te pridonose obnovi staništa i raznolikosti flore i faune.

U Padovi se pak razvijaju rješenja prilagođena izrazito urbanom prostoru – kišni vrtovi, bioretencijske i propusne površine te pristupi kojima se smanjuje udio nepotrebno nepropusnih površina i tlu vraća sposobnost prihvata vode.

U Kini je, primjerice, razvijen koncept takozvanih ‘spužvastih gradova’, u kojima se parkovi, močvare, jezera, propusne površine i druga plavo-zelena rješenja koriste kako bi grad mogao veći dio oborinske vode prihvatiti, privremeno zadržati i postupno otpustiti.

Ono što je zajedničko svim tim primjerima nije jedno određeno rješenje, nego princip: vodu pokušati usporiti i zadržati što bliže mjestu na kojem pada, tamo gdje je to prostorno i tehnički opravdano”, pojašnjava nam Vučić.

Europski projekt vrijedan više od dva milijuna eura

AcquaGuard je dio šireg europskog okvira prekogranične suradnje kojim se države članice potiču da zajednički rješavaju izazove koji ne završavaju na administrativnim granicama. Projekt se provodi kroz program Interreg Italija – Hrvatska 2021.–2027., čiji je pravni okvir postavljen Uredbom (EU) 2021/1059 Europskog parlamenta i Vijeća.

Program se financijski oslanja na Europski fond za regionalni razvoj, uređen Uredbom (EU) 2021/1058, kroz koji Europska unija podupire projekte usmjerene na zelenu tranziciju, prilagodbu klimatskim promjenama, zaštitu okoliša i održivo upravljanje prirodnim resursima.

Upravo se u taj okvir uklapa i AcquaGuard, koji povezuje hrvatske i talijanske partnere u razvoju zajedničkih rješenja za izazove povezane s vodom i klimatskim promjenama. Projekt se pritom nadovezuje i na ciljeve EUSAIR-a, Strategije EU za jadransku i jonsku regiju, koja među prioritetima ističe zaštitu okoliša, održivi razvoj i jačanje suradnje država na jadransko-jonskom području.

AcquaGuard traje od 1. veljače 2024. do 30. studenoga 2026., a njegova ukupna vrijednost iznosi 2.213.505 eura. U projektu sudjeluje šest partnera iz Hrvatske i Italije, dok je vodeći partner Javna ustanova Regionalna razvojna agencija Karlovačke županije – JURRA.

Hrvatski partneri su još Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjeverozapadne Hrvatske – REGEA i Karlovačka županija, dok s talijanske strane sudjeluju CMCC, CORILA i Interregional Superintendency for Public Works Veneto, Trentino Alto Adige, Friuli Venezia Giulia – PROVV.OO.PP.

“Različitost Karlovačke županije, koja obuhvaća riječne, ruralne i urbane prostore, te Veneta i Venecijanske lagune s njihovim specifičnim obalnim i lagunskim izazovima omogućuje da kroz AcquaGuard testiramo jednu od najvažnijih ideja cijelog projekta: ne postoji jedno rješenje za sve, ali možemo razviti dobar način kako za svaki prostor pronaći odgovarajuće rješenje”, zaključuje voditeljica projekta Antonija Vučić.

Članak je nastao u okviru projekta #europeforus

Objava Što ako dio rješenja za poplave nije u još većim nasipima, nego u prirodi? Otkrivamo što se to testira u Karlovcu pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Izuzetno konstruktivan razgovor otvorio je niz tema koje posljednjih godina snažno obilježavaju Liku – od depopulacije i odlaska mladih do razvoja gospodarstva, obrazovanja, poduzetništva i mogućnosti koje nude europski fondovi.

Moderatorica Ida Hamer otvorivši panel istaknula je kako je cilj panela razgovarati o konkretnim projektima koji već danas mijenjaju kvalitetu života u Lici, posebice kada je riječ o mladima, školama, vrtićima, energetskoj obnovi i razvoju poduzetništva.

Na početku se okupljenima obratio vlasnik Lika Cluba Danijel Tušak, naglasivši kako je cilj Lika Cluba stavljati naglasak na ljude i pozitivne priče iz Like.

U fokusu našeg medija su ljudi i život na ovom području i zato koristimo svaku priliku da naše ljude, od najmlađih do starijih, koji stvaraju i koji imaju rezultate iza sebe, istaknemo i na temelju njihovih primjera pokažemo da mi možemo napraviti puno toga. Drago mi je što smo dobili priliku pokazati da i ovdje u Gospiću ima projekata, stručnjaka i ljudi koji znaju koristiti sredstva te da smo ovdje okupili pet stručnjaka koji su kroz svoje pozicije povukli EU sredstva, koji mogu puno toga reći i vjerujem da ćemo odavde otići s malo više znanja i da ćemo moći koristiti ova sredstva još bolje, rekao je Tušak.

Foto: Lika Club

Demografija ostaje najveći izazov

Glavna tema panela bila je demografska slika Ličko-senjske županije, na čije su se stanje i mogućnosti panelisti osvrnuli, svatko iz svoje perspektive. Gradonačelnik Otočca Goran Bukovac podsjetio je kako se prostor Like desetljećima suočava s iseljavanjem stanovništva.

Govoreći o svom bogatom iskustvu rada u školama diljem županije, posebno je istaknuo primjer Kosinja, gdje je nekadašnja škola koja je upravo obilježila veliki jubilej i nekada imala stotine učenika, danas gotovo prazna.

Izgubili smo u posljednjih 20 godina preko 25% stanovništva u Ličko-senjskoj županiji. Ličko-senjska županija je prostor iz kojeg se iseljava i imamo demografske probleme više od 100 godina, upozorio je Bukovac.

Naglasio je kako je potrebno stvarati kvalitetnije uvjete života za ljude koji ovdje žive, ali i otvoriti prostor za dolazak novih stanovnika i radnika.

Sličnu zabrinutost izrazila je i ravnateljica Strukovne škole Gospić Barbara Tomljenović Jurković, koja je upozorila na zabrinjavajući trend odlaska učenika nakon osnovne škole.

“Posljednjih nekoliko godina bilježi se intenzivan pad broja učenika, iako je sve to počelo nakon rata gdje imamo do sada zabilježeno preko 50% pada broja stanovništva na području Ličko-senjske županije i na području grada Gospića. Mi imamo sreću da smo jedina strukovna škola, odnosno najveća strukovna škola na području Ličko-senjske županije. Polivalentni smo, imamo sedam sektora što uvijek osigurava stabilne upise. Međutim, zabrinjavajući je podatak da je prošle godine od 387 učenika osnovnih škola u cijeloj Ličko-senjskoj županiji, njih 154 odlučilo nastaviti školovanje u drugoj županiji i to je gotovo 40%”, rekla je.

Dodala je kako je mala vjerojatnost da će se velik dio tih mladih ljudi kasnije vratiti, zbog čega je važno obrazovne programe povezati s tržištem rada i stvarnim mogućnostima zapošljavanja.

Potencijali Like: od rada na daljinu do održivog turizma

Ravnatelj Ličke razvojne agencije Andrija Brkljačić smatra kako Lika ne smije razvoj temeljiti samo na jednom sektoru. Govoreći o mogućnostima razvoja, izdvojio je IT sektor, ali prvenstveno kroz model rada na daljinu.

“To bi značilo da ljudi, pogotovo mladi, mogu ovdje živjeti, ali raditi za tvrtke ili poslodavce u Zagrebu ili Berlinu”, rekao je Brkljačić.

Kao značajne potencijale naveo je i modernu poljoprivredu te turizam, uz naglasak da budući razvoj mora biti usmjeren na kvalitetu sadržaja, a ne samo na povećanje broja smještajnih kapaciteta.

“Poljoprivreda se uvijek ovdje spominje kao potencijal i slažem se s tim, međutim smatram da nova vremena zahtijevaju nova rješenja. Klasična poljoprivreda teško da će nekome omogućiti dobar život. Treba tu uključiti nova znanja, nove vještine, nove tehnologije i dodatne vrijednosti. Upravo iz tog razloga je na razini županije, kao jedan od strateških projekata, predviđen centar za razvoj brdsko-planinske poljoprivrede koji bi se upravo trebao baviti tom problematikom. Od razvoja stočarstva, biljnog uzgoja i stvaranja dodatne vrijednosti i finalizacije proizvoda”, dodao je spomenuvši i turizam koji se razvija, ali na čijoj kvaliteti još treba raditi.

“Sve je stvar odluke”

Posebnu pažnju izazvalo je izlaganje poduzetnice Mirele Glavaš koja je danas ujedno i pročelnica u gradu Senju, a koja se iz Zagreba preselila u Liku i danas ovdje razvija i vlastiti posao i brojne projekte.

Govoreći o razlici između života u velikom gradu i Like, istaknula je kako je kvaliteta života jedan od najvećih aduta ovog kraja.

“Došavši u Liku zatekla sam nekolicinu ljudi s kojima sam kroz prve razgovore vidjela da postoji potencijal. Ono što je ključno mladim ljudima je upravo odluka. Svakako pozdravljam sve mlade koji se odluče otići, vidjeti, naučiti, ali onda da se vrate u svoj kraj i svoju pamet ostavljaju ovdje. Ja danas radim i online i s kolegama iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, tako da je sve stvar odluke i kako si to posložite. Razlika između ubrzanog grada Zagreba i onoga što mi nikada ne fali je promet. Ljepše mi je svaki dan putujući u Senj ili bilo gdje kroz županiju naići na kravu, tele ili risa”, poručila je Glavaš.

Prisjetila se i izazova s kojima se susrela po dolasku u Krasno, od nestanka struje i interneta do prilagodbe sporijem i mirnijem načinu života, ali smatra kako upravo zajedništvo i suradnja lokalne zajednice mogu biti ključ razvoja.

“Ja dolazim iz pozicije zamjenice pročelnice uprave grada Zagreba, gdje smo upravljali s velikim brojem projekata i bilo je vrlo intenzivno. Naravno, ovdje je manje ljudi pa možda i manje zahtjeva, ali ne znači da jednako ne moramo pristupiti prema svakom građanu, prema svakom klijentu. Mislim da baš zbog te kohezijske politike, zbog ravnomjernog regionalnog razvoja je Europa upravo promišljala na taj način da sve regije diže tako da svi postanemo izvrsni i da dobijemo osnovnu infrastrukturu.”

Govoreći o ženskom poduzetništvu, naglasila je kako danas u Ličko-senjskoj županiji postoji niz institucija i programa koji pružaju podršku ženama poduzetnicama, od Hrvatske gospodarske komore i HBOR-a do lokalnih i županijskih potpora.

Posebno je izdvojila platformu “Žene i točka”, koja povezuje poduzetnice iz Hrvatske i regije te omogućuje razmjenu iskustava i znanja.

Veliki projekti u obrazovanju i predškolskom odgoju

Jedan od najvećih projekata predstavljenih na panelu odnosio se na energetsku obnovu zgrade Strukovne škole Gospić vrijednu 2,5 milijuna eura.

Barbara Tomljenović-Jurković istaknula je kako projekt nije važan samo zbog boljih uvjeta rada, nego i zbog dugoročnih financijskih učinaka.

“Mi smo već ove godine zabilježili 32% smanjenja toplinske energije u financijskim sredstvima, odnosno smanjenje potrošnje”, otkrila je.

Dodala je kako će uštede omogućiti dodatna ulaganja u učenike, edukacije, stručne izlete i razvoj novih obrazovnih programa.

Škola trenutno provodi i Erasmus projekte, modernizira obrazovne programe te planira dogradnju novih učionica za sektor elektrotehnike i računalstva.

“Samo tijekom ove školske godine uključili smo se u niz drugih aktivnosti kako bismo radili na povećavanju znanja, vještina i kompetencija naših učenika. Ove godine smo završili dva manja projekta gdje smo ulagali u kompetencije učenika koje nadilaze ono što se nalazi u njihovim nastavnim planovima i programima, sada sa strukovnim kurikulumima. Isto tako nastojimo uskladiti našu ponudu obrazovnih programa s potrebama tržišta rada te u našoj upisnoj obrazovnoj politici ne postoji ni jedan obrazovni program koji se trenutno vodi kao suficitaran”, istaknula je te dodala kako na inpute s tržišta rada nastoje uvoditi nove obrazovne programe, bilo u redovno obrazovanje ili obrazovanje odraslih, djelomične kvalifikacije, mikrokvalifikacije, kako bi omogućili cjeloživotno obrazovanje.

Dodala je i kako planiraju i nadogradnju zgrade za izradu devet učionica u sklopu sektora elektrotehnike i računalstva gdje bi se omogućilo učenicima da se uvedu novi obrazovni programi.

S druge strane, gradonačelnik Bukovac predstavio je projekt novog dječjeg vrtića u Otočcu, jednog od najvećih infrastrukturnih projekata u gradu posljednjih desetljeća.

Sljedeće godine upisat ćemo svu djecu i više neće biti liste čekanja, istaknuo je Bukovac.

Naglasio je kako vrtići nisu važni samo za djecu, nego i za roditelje, posebno majke koje se tako mogu ranije vratiti na tržište rada.

“To je najznačajniji projekt za grad Otočac u zadnjih 30 godina i planiramo završetak izgradnje krajem godine. Bit će to jedan od najvećih vrtića u Hrvatskoj u posljednjih 14 godina. Zadovoljit ćemo europske politike što se tiče obuhvata djece od najranije dobi da pohađaju vrtiće, ali i omogućiti ženama i majkama da se što prije vrate na tržište rada. Baka i djed polako odlaze u povijest jer preporuka je da djeca pohađaju vrtiće od najranije dobi kako bi kasnije mogla ostvarivati bolje rezultate u osnovnoj i srednjoj školi i na kraju na fakultetima”, otkrio je.

HBOR: Interes za ulaganja raste

Voditeljica Područnog ureda HBOR-a za Liku Frana Lokas Mudrovčić govorila je o financijskim instrumentima i kreditnim programima dostupnima poduzetnicima. Istaknula je kako Ličko-senjska županija posljednjih godina pokazuje sve veći interes za investicije, posebno u turizmu, energetskoj učinkovitosti i modernizaciji poslovanja.

“Ono što je još zanimljivo jest da s obzirom na to da provodimo financijske instrumente koji su novost na tržištu i predstavljaju kombinaciju kreditnih i bespovratnih sredstava, u Ličko-senjskoj županiji postoji velik interes i to su nešto složeniji krediti, s obzirom da sadrže i ovu komponentu EU sredstava. Međutim ima poduzetnika koji su uspjeli prevladati sve te poteškoće i zahtjeve koji su postavljeni pred njih i upravo su ti krediti u korištenju, odnosno te investicije se sada provode. Mislim da je to vrlo važno da mi kao jedna demografski načeta županija ipak imamo još uvijek snage, stručnosti i ljudi koji to mogu provesti i koji mogu napisati i provesti takve projekte tako da ja držim jednako mišljenje, odnosno dijelim optimizam mojih sugovornika da zapravo ima ovdje jako vrijednih i stručnih ljudi koji mogu takve stvari provesti. Mislim da Ličko-senjska županija upravo traži i treba takve projekte. Održive projekte koji nemaju negativan utjecaj na okoliš”, poručila je.

Objasnila je kako HBOR danas nudi kombinacije kreditnih i bespovratnih sredstava, uz posebno povoljne uvjete za mlade poduzetnike, žene i poduzetnike na potpomognutim područjima.

U posljednjih deset godina mi smo podržali preko 200 projekata i vrijednost tih projekata je preko 74 milijuna eura, rekla je Lokas Mudrovčić.

Dodala je i kako će nova europska financijska perspektiva donijeti određene promjene, ali da sredstva za razvoj ipak ostaju dostupna.

Perspektiva kao ključ ostanka mladih

Kroz gotovo cijeli panel provlačila se ista poruka – mladima nisu dovoljni samo pojedinačni projekti i sadržaji, nego osjećaj dugoročne perspektive, a demografija je ključ koji jedini može pomoći Lici ako se s njom pozabavimo na ispravan način.

Demografski problem ili izazov se odražava na sve ostalo, od gospodarskih do društvenih problema. Ličko-senjska županija ima 10 % teritorija i 1 % stanovništva Republike Hrvatske, znači jako smo rijetko naseljeni i to ne samo u hrvatskoj, mislim da smo čak u Europskoj uniji među top 10 najvećih rijetko naseljenih regija, tako da je to iznimno veliki problem. Poduzetnicima problem predstavlja radna snaga, što se sad vjerojatno kompenzira uvozom radne snage iz drugih država, ali također im je problem i tržište, gdje plasirati proizvode. Nema ljudi, nemaju kome prodati svoje proizvode. Sve je to povezano, istaknuo je Brkljačić.

Kroz gotovo cijeli panel provlačila se ista poruka – mladima nisu dovoljni samo pojedinačni projekti i sadržaji, nego osjećaj dugoročne perspektive, a demografija je ključ koji jedini može pomoći Lici ako se s njom pozabavimo na ispravan način.

Dodao je kako je to problem i za javni sektor gdje je često upitna opravdanost izgradnje neke infrastrukture, kao primjer vodovodnog sustava od nekoliko kilometara za svega nekoliko potrošača, ali i da i oni problem osjete kada pripremaju projekte.

“Često su uvjeti takvi da smo u startu neprihvatljivi, ili formalno jesmo prihvatljivi, ali moramo ispuniti određene kriterije, a neki od kriterija su broj stanovnika i tu smo odmah u startu u nepovoljnijem položaju. Demografija je sveobuhvatan problem koji zahtijeva i sveobuhvatan pristup tom problemu, tako da pojedinačni, pogotovo jednokratni pristupi ili jednokratne neke isplate potpora neće donijeti velike promjene”, zaključio je Andrija Brkljačić.

Panel je zaključen pozivom na veću suradnju institucija, poduzetnika, obrazovnog sustava i lokalne zajednice kako bi Lika postala prostor u kojem će mladi imati razlog ostati, ali i vratiti se nakon školovanja i rada izvan županije.

Nakon konstruktivne rasprave uslijedilo je druženje u atriju KIC-a uz catering koji su pripremili učenici Strukovne škole Gospić, koji su taj dan ujedno predstavili svoje vještine i znanja te oduševili sve okupljene izvrsnim delicijama.

Objava Kako EU projekti mijenjaju Liku: Panel u Gospiću otvorio ključna pitanja o budućnosti regije pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.

Raspravljalo se o projektima financiranima iz europskih fondova koji su promijenili Karlovac i Karlovačku županiju, ali i o ulaganjima koja tek slijede.

Sudionici su istaknuli kako budući projekti moraju odgovarati potrebama građana i pridonositi kvalitetnijem životu u lokalnim zajednicama.

“Županija trenutačno najviše ulaže u obrazovanje, prije svega u naše osnovne, ali i srednje škole. Na taj način omogućit će se da sve škole rade u jednoj smjeni, a time se nadamo unaprijediti životni standard, s jedne strane roditelja, a s druge strane i djece”, rekao je viši savjetnik za kapitalne investicije Karlovačke županije Mihael Dujam.

“Ono što nas čeka u budućnosti i na što smo već prilično fokusirani i spremni jest područje priuštivog stanovanja. Tome ćemo se maksimalno posvetiti i nastojati iskoristiti sve prilike koje će nam pružiti Vlada Republike Hrvatske putem europskih fondova. Naravno, nećemo zaboraviti ni dio koji je vezan uz komunalnu i društvenu svakodnevicu”, komentirao je gradonačelnik Karlovca Damir Mandić.

Objava Kako EU projekti mijenjaju Karlovačku županiju? Panel otkrio nove planove pojavila se prvi puta na #EuropeForUs.