U trećoj epizodi podcasta Voices of the Future voditelj Borna Rastović Rasta ugostio je Andreu Čović Vidović, zamjenicu voditeljice Predstavništva i voditeljicu medijskog tima Europske komisije u Hrvatskoj, s kojom je razgovarao o digitalnom prostoru, medijima, sigurnosti na internetu i ulozi Europske unije u regulaciji tehnologije.
U uvodnom dijelu voditelj Rasta iskoristio je priliku kako bi gledatelji bolje upoznali Andreu te saznali kako je započela njezina karijera u europskim institucijama. Kako sama kaže, Andrea je još od mladosti pokazivala sklonost prema jezicima, što je kasnije uvelike oblikovalo njezin profesionalni put. Naime, Andrea govori engleski, njemački, talijanski, francuski i španjolski jezik, a upravo joj je ta vještina otvorila vrata međunarodnog okruženja i rada u europskim institucijama, gdje komunikacija i razumijevanje različitih kultura igraju ključnu ulogu. “Jezici su mi uvijek bili dobar način da dođem do nekih poslova koje drugima možda nisu bili dostupni”, napomenula je.
Kako su društvene mreže promijenile medije
Jedna od ključnih tema razgovora bila je transformacija medija u posljednjih nekoliko godina. Društvene mreže danas su postale primarni izvor informacija za velik broj ljudi, ali za razliku od tradicionalnih medija, dugo su funkcionirale bez jasnih pravila i odgovornosti. Upravo zato Europska unija uvodi regulative koje osiguravaju veću transparentnost i zaštitu sadržaja, posebno onog koji dolazi iz provjerenih medijskih izvora.
“To je jedna novina unatrag par godina koju smo napravili kroz zakon koji se zove Uredba o digitalnim uslugama. Ne morate znati kako se zove zakon, važno je da znate da Europska unija radi na tome da klasični mediji (oni iza čijeg sadržaja stoji odgovorna osoba, autor ili urednik, a ta je informacija javno dostupna), čak i kada je njihov medij društvena mreža, budu zaštićeni. Da njihov sadržaj bude zaštićen i da dođe do onih koji ga konzumiraju”, istaknula je.
Postavilo se i pitanje tko je odgovoran za istinitost objavljenog sadržaja.
Prema istom zakonu, odgovornost za istinitost sadržaja je ne samo na kreatoru nego i na platformama koje plasiraju taj sadržaj, istaknula je Andrea Čović Vidović. “Donedavno je bilo na vama hoćete li provjeravati ili nećete objavljeni sadržaj. Sada, po novom zakonu, odgovornost je i na platformi na kojoj je nešto objavljeno”, objasnila je sugovornica.
Tko je odgovoran za to sadržaj koji nam se prezentira?
Nova pravila donose važnu promjenu, a to je da odgovornost za istinitost sadržaja više nije samo na autorima, nego i na digitalnim platformama koje taj sadržaj distribuiraju. Drugim riječima, društvene mreže sada imaju obvezu reagirati na lažne ili manipulativne informacije, uz mogućnost sankcija ako to ne učine.
Andrea Čović Vidović je uz to navela nekoliko stvarnih primjera koje su pokazale opravdanost takve regulative, primjerice manipulacije na TikToku uoči izbora u Rumunjskoj, ali i adiktivne manipulacije algoritmima kojima se pojedine mreže koriste.
“Puno toga smo već regulirali postojećim zakonima, a radimo i na jačanju borbe protiv cyberbullinga… Opet se odgovornost stavlja na onog tko taj sadržaj omogućuje, a to su društvene mreže. Ne želimo da je jedna osoba, jedna obitelj, jedno dijete odgovorno za sadržaj koji konzumira nego želimo da se neke stvari jednostavno ne događaju”, istaknula je.
Poseban fokus stavljen je na zaštitu djece i mladih, koji su najizloženiji utjecaju društvenih mreža. Algoritmi koji potiču beskonačno skrolanje i stvaraju ovisničke obrasce ponašanja prepoznati su kao ozbiljan problem, zbog čega Europska komisija aktivno radi na njihovoj regulaciji. Naglasak nije na zabranama, nego na odgovornijem dizajnu platformi i edukaciji, kako mladih, tako i roditelja.
Gdje je granica između slobode govora i cyberbullinga?
U razgovoru se otvorila i tema cyberbullinga. Kako objasniti djeci da sloboda govora nije dozvola za cyberbulling? Kako je to Andrea pokušala objasniti svojim kćerima? Kroz igranje uloga, Rasta i Andrea su pokušali približiti gledateljima kako bi trebao izgledati razgovor o cyberbullingu.
“Ja to radim jednostavnim jezikom. I mislim da mi je dosad uvijek upalilo”, kaže Andrea.” Ako nekome online pišeš nešto što ne bi vikao na sav glas i s vrha zgrade, to je velika crvena zastavica i ide u smjeru vrijeđanja druge osobe. Tako da, prije nego što pošalješ takvu poruku, malo stani, razmisli. Razmisli kako bi se ti osjećao da netko tebi takvo nešto napiše. Razmisli bi li takvo nešto viknuo nasred škole, da te čuju i profesori i druga djeca”, objasnila je.
“Cyberbulling nije ekvivalent slobodnom govoru. Vi možete izraziti svoje mišljenje bez da poništavate vrijednost ili degradirate drugu ljudsku osobu. To su stvari koje se daju vrlo jasno razlučiti.”
Upravo zato europski zakoni nastoje osigurati da se ponašanja koja su neprihvatljiva u stvarnom svijetu sankcioniraju i u digitalnom prostoru, dodala je.
Digitalna pismenost za sve generacije
Iako su mlađe generacije često vještije u korištenju tehnologije, digitalne prijetnje ne biraju dob. Zato se sve više naglašava potreba za edukacijom svih korisnika, od djece do starijih, kako bi mogli prepoznati dezinformacije, prevare i manipulativne sadržaje.
“Dobro je na svim kanalima podsjećati i djecu i mlade i stare da budu oprezniji u digitalnom svijetu”, upozorila je, dodavši da je tu i uloga mladih koji su u tom pogledu educiraniji da pomognu starijim osobama u prepoznavanju digitalnih opasnosti.
Na pitanje primjenjuju li se kazne za kršenje regulative, Andrea kaže da je Uredba o digitalnim uslugama najstroža prema velikim i vrlo velikim online platformama i tražilicama.
“Njihova lista stalno raste, a to su sve koje imaju više od 45 milijuna korisnika u Europskoj uniji, što je 10 posto našeg stanovništva. Neovisno o tome je li sjedište tvrtke u Kini ili Americi, ako se koristi u Europi, potpada pod naš strogi nadzor i mi smo protiv dobrog dijela nekih već pokrenuli postupke gdje istražujemo i netransparentno oglašavanje, govor mržnje… Prva kazna koju smo izdali bila je platforma X od 120 milijuna eura”, odgovorila je, i to zbog plaćanja plave verifikacijske ‘kvačice’ za profile koja je donedavno bila nešto što se mora ‘zaraditi’, a naknadno je uvedena opcija da se može platiti.
Uz to, Andrea je podsjetila i na vrtoglave financijske kazne za digitalne divove Google i Apple koje su u određene u Europskoj uniji zbog nepoštene tržišne utakmice i zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu.
“Želimo da ono što se događa online korespondira s onime što se zbiva offline. Ako imamo slobodno tržište i ako možeš bilo što kupiti fizički u Europskoj uniji, sada kada imamo najveći ‘marketplace’ u digitalnom prostoru, veliki ‘online gatekeeperi’ guraju manje proizvođače i proizvode u zapećak, a to nama nije u interesu”, istaknula je.
Algoritmi, ovisnost i odgovornost platformi
Također, dotaknuli su se i ovisnosti o skrolanju. Fenomen tzv. doomscrollinga i dizajn aplikacija koji potiče dugotrajno zadržavanje korisnika postaju sve veći problem, osobito za mlađe korisnike. Europske institucije zato zahtijevaju promjene u načinu na koji platforme funkcioniraju, uz mogućnost značajnih kazni za one koji se ne prilagode pravilima.
Uz tehnologiju i regulaciju, u fokusu razgovora bila je i društvena dimenzija, empatija i socijalna osjetljivost kod mladih. Sve veći broj inicijativa uključuje mlade u rasprave o društvenim temama poput siromaštva i jednakosti, čime se potiče njihovo aktivno sudjelovanje u oblikovanju budućnosti.
Empatija kao ključ budućnosti
Na podatak da se 41.736 djece u dobnoj skupini od 7 do 17 godini iz Europske unije javilo na poziv za sudjelovanje na temama siromaštva i društvene inkluzivnosti. “To je jako impresivna brojka. Tu čitam novu dinamiku jer već dugo radim za europske institucije. U zadnje vrijeme, sve se više radi na aktiviranju mladih, čak i djece, oko donošenja novih politika s europske razine. Ova platforma isto tome služi, da čujemo što djeca misle”, kaže Andrea.
“Odgovor je bio da poznajemo u svojem krugu osobe slabijeg imovinskog statusa i stigmatizirane su zbog manje mogućnosti bavljenja slobodnim aktivnostima, odlaska na školske izlete i mladi su identificirali da njih, nažalost, društvo često zbog toga odbacuje. Ono što sada gradimo dalje od tih informacija je nova europska priča o socijalnoj pravednosti. Jedna važna dimenzije Europske unije su socijalna prava građana, tako da ćemo još puno pričati o siromaštvu jer je to jedan fenomen kojeg želimo iskorijeniti u Europskoj uniji. Kada se združimo i udružimo, veće su šanse da ćemo u tome i uspjeti”, pojasnila je.
“Kad sam u pripremi za ovaj razgovor prolazila kroz te neke odgovore, osjeća se empatičnost te mlade generacije, mislim da su tu i GenZ i Gen Alpha, ali mladi suosjećaju”, dodala je. Empatija mora biti i sastavni dio zakona koji se donose jer novo, izazovno vrijeme traži nove odgovore na stvari na koje smo prije možda odgovarali birokratski i formalno, zaključila je.
Kako građani mogu utjecati na Europu?
Istaknuta je i važnost uključivanja građana u procese donošenja odluka, čime se dodatno jača povezanost između građana i europskih politika. “Svaki građanin Europske unije, ako primijeti nepoštovanje europskih zakona u njegovoj državi, može se obratiti Europskoj komisiji na linku ‘Pritužbe građana’ i tako ste u izravnom kontaktu s Europskom komisijom”, podsjetila je Andrea Čović Vidović.
“Osim u Zagrebu, imamo još 10 lokacija Hrvatskoj na kojima su naši centri ‘Doživi Europu’ gdje možete postaviti pitanje oko svega što vas zanima ili dati neki prijedlog. Mi ćemo se pobrinuti da to dođe do povjerenika koji je za to nadležan… A svaki zanimljivi prijedlog možda možemo pretvoriti u neku aktivnost, konferenciju, radionicu. Stvarno smo otvoreni za različite prijedloge s terena”, kazala je.
“Europska unija nije projekt koji živi od izbora do izbora. Živimo intenzivno u ovom ‘između’ periodu i svaki nam je feedback važan… Mi ćemo se uvijek pobrinuti da netko čuje i potencijalno, tko zna, možda ugradi u neki novi europski zakon”, poručuje naša sugovornica.
Na kraju razgovora, Rasta i Andrea dotaknuli su se i europske regulative oko neizbježne teme, umjetne inteligencije. “Mi iz Europske komisije smatramo da AI može pomoći u različitim segmentima. Imamo podatke iz OECD-a koji kažu da broj poslova raste na globalnoj razini, upravo u onim segmentima u kojima se najviše koristi AI, odnosno umjetna inteligencija. To je upravo suprotno onoj tezi da će nam umjetna inteligencija uzeti poslove. Ono što nam trenutno poručuje jest da nam pomaže kreirati nove poslove”, naglasila je Andrea.
“U svakom slučaju, rekla bih da nema prostora za paranoju i strah. AI može biti naš saveznik. Ono što je dobro je to što na europskoj razini imamo zakon koji sprečava stvari koje su loše. Već smo ga spomenuli, jedini na svijetu imamo zakon koji je već zabranio neke štetne prakse na europskom tržištu. Neovisno o tome koliko je neki AI sofisticiran nego koliko bi mogao utjecati na ljudske živote. Jednostavno, AI može biti sredstvo, ali ne može donositi odluke o ljudskoj sudbini”.
“Iako se često može čuti da zakoni usporavaju inovacije i da nas čine manje konkurentnima. Ne, nije istina. Želimo zaštititi pojedinca i želimo da čovjek bude u središtu. A ne da na prvom mjestu bude profit, AI ili platforme. To je sve nešto što kreiramo prema europskim vrijednostima jer želimo očuvati Europu kao najbolje mjesto za život”, poručila je Andrea.
Kako Europa pokušava uvesti red u digitalni svijet i što to znači za svakodnevni život, pogledajte u novoj epizodi podcasta Voices of the Future s Bornom Rastovićem Rastom i gošćom Andreom Čović Vidović.
